Katolički odgovori

Prema neslužbenim najavama izbor narednog Pape počinje 7. svibnja. Prošla konklava bila je zanimljiva: nitko nije mogao predvidjeti tko će biti izabran.
Papu ne biraju mediji i svijet, nego Crkva preko kardinala pod vodstvom Duha Svetoga. Stoga je on prije svega Kristom vođeni izbor Crkve za Crkvu. Samim time, možemo postaviti pitanje: kakvog papu treba Crkva? Što očekujete u idućem pontifikatu?

Jedan je talijanski novinar napisao kako je Ivan Pavao II bio duša, Benedikt XVI razum, a Franjo srce. Crkva treba papu koji će imati odlike prethodnih papa, koji su svaki na svoj način bili iznimne osobe. Nadbiskup Kutleša je na ovo pitanje odgovorio (Link) "...Crkvi je potreban pastir, a ne strateg; otac, a ne upravitelj; čovjek molitve, a ne čovjek anketa. Potreban je papa koji će u prvom redu biti servus servorum Dei (sluga slugu Božjih) i koji će poput svetog Petra znati plakati nad grijehom, ljubiti Krista iznad svega i hraniti njegov narod riječju Božjom u sakramentima. To je onaj tihi autoritet svetosti, koji uvjerava više od tisuću riječi."

Ufam se u smjer pape Benedikta, Ivana II

Ovo je jedno od mnogobrojnih novinarskih viđenja koja su dobra, ali nisu osobna. Bit je da mi ponaosob promislimo u kojem tipu pontifikata nam je lakše bilo živjeti vjeru?
Meni kao majki je bilo puno lakše vjerski odgajati djecu u okruženju koje je poticao papa Benedikt XVI, a puno teže u Franjinom vremenu kada se poticao pastoral koji relativizira. Kakav je slučaj kod tebe?

I jedan i drugi papa su mi imali nešto posebno i od njih se moglo puno toga naučiti. Čini se kako je Franjo više u nama provocirao promjene srca koje nisu jednostavne i često je stoga bio neshvaćen i krivo interpretiran pa je u tom smislu i tvoj odgovor razumljiv i slažem se da je u vrijeme Benedikta bilo lakše upijati ono što papa govori i radi. Ipak i Franjo je nam je svojim ponašanjem ostavio lijep primjer kojem možemo djecu poučiti kako služiti onima koji su u potrebi. Negdje sam pročitao kako postoje 4 tipa vjernika ovisno o njihovoj percepciji Boga kao lijepog, mudrog, svemoćnog i dobrog.
Čini mi se kako je za Franju Bog prvenstveno dobar i u tom pogledu je sve ostale njegove atribute stavio u drugi plan pa je i njegov govor i ponašanje odražavalo takav njegov stav koji često nije naišao na odobrenje onih kojima je Bog iznad svega mudar i puno važnija im je mudrost i jasnoća iskazana u govoru nego li u služenju bližnjima.

Nije to isključivo katolički način odgoja jer svaki normalan roditelj će odgajati tako svoje dijete bez obzira na Papin primjer koji je prebazičan. „Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.“ (Mk 14, 7). Isus je te riječi izgovorio nekoliko dana prije Pashe pa smatram kako oni koji hoće ostati vjerani nauku Katoličke Crkve to nikada neće skraćivati na samo onaj prvi dio. Dakle vjerski odgoj mora sadržavati više od običnog odgoja.

Kardinal Burke pripremio molitvu za sveopću Crkvu uoči konklave.
U ovom burnom vremenu za Crkvu i svijet, o Djevice Majko Božja, moli svoga božanskog Sina da kardinali Svete Rimske Crkve, Njegova Mističnog Tijela, ponizno poslušaju nadahnuća Duha Svetoga. Po tvojoj zagovornoj molitvi, neka izaberu najdostojnijeg čovjeka za Kristova Namjesnika na zemlji. S tobom polažem sve svoje povjerenje u Njega, koji je jedini naša pomoć i spasenje. Amen.

Mislim da je svaka druga opcija osim Franje Drugog malo vjerojatna. Iako bih ja žarko želio Benedikta XVII ili Pija XIII.

Slažem se, svaki papa ima svoj osoban stil i to je sasvim normalno. Svaki stavlja naglaske na ono u čemu ga Duh Sveti nadahne da je potrebno u današnje vrijeme. Danas u "kulturi odbacivanja" i sve većoj otuđenosti baš je bio potreban ovakav papa koji je neposredan, bliz, neformalan i uključiv. Koji vidi ljude oko sebe, vidi ključne probleme, vidi probleme zatvorenosti Crkve u sebe i klerikalizma i sposoban je "probuditi" Crkvu na suočavanje s vlastitim ranjenostima i ranjenostima drugih. S teološke strane bio je potpuno ispravan. Hvala Gospodinu za njegov pontifikat!

Istina, izgleda kako su se već kardinali dogovorili.
No zar ćemo se bojati u teškim časovima današnjice? „Djelo ruku Svojih, Gospodine, nemoj prezreti“ – molio je prorok. To i mi recimo danas, kad izgleda, kako je Bog digao ruke s kormila svijeta i prepustio ga oluji. Mi znamo, da je On uvijek tu s nama, samo kadikad „zaspi“ – na ljudsku govoreći – da vidi kako bi ljudi kormilarili. Ali kako će ljudi voditi lađu zemlje, kad pojedinac nije sposoban voditi ni sama sebe? „Gospodine, izbavi nas, jer ginemo“ – to je krik apostola, to je krik današnjeg čovjeka. https://www.vjeraidjela.com/u-bozjim-rukama/

Čemu ovakav defetizam?

Molim te reci mi Majkićka misliš li ti da je svijet danas gori nego što je bio prije recimo 500 godina ili u Isusovo vrijeme? Je li Crkva danas u gorem stanju nego što je bila u vrijeme Zapadnog raskola ili za vladavine papa Borgia?
Jesi li možda znala da su sve do početka 20 stoljeća svjetovni vladari mogli staviti veto na izbor pape? Zadnji takav čin napravio je car Franjo Josip koji je 1903. poslao veto putem poljskog kardinala koji je u ime cara pred okupljenim kardinalima formalno izrekao protivljenje izboru kardinala Rampolle koji je bio najizgledniji kandidat za papu.

Duše Sveti, providi nam danas izbor dobrog Pape koji će štovati i promicati moralne i katoličke vrijednosti

Jedan od kardinala je rekao da budemo spremni na različitosti... I dok čekamo bijeli dim, na mrežama ima puno izjašnjavanja i ljudi otvoreno pišu o svojim favoritima. Jedno od imena koje je isplivalo kao "najjače" ime je afričkog kardinala dosad u važnoj ulozi u Rimu (a suradništvom je vezan i uz Ivana Pavla II. i uz Benedikta), to je kard. Robert Sarah. Ljudi su, koliko vidim i razmišljam, i više nego spremni na papu koji dolazi iz Afrike, konkretno Gvineje... Ne bih ga samo zbog tog spomenula, nego, prošle sam godine pročitala njegovu knjigu prevedenu u nas i odlična je. "Bog ili ništa"... Predgovor prijevodu napisao je kard. Bozanić, zaključujem da ga jako dobro poznaje... Knjiga je u obliku intervjua - vrlo neobičan život, turbulentne okolnosti, uz puno Božje providnosti i okrepe u duhovnim temama (o molitvi svećenika, smislu caritasa, dosljednosti i vjernosti...)... Bez obzira bude li izabran ili ne, knjigu Roberta Saraha preporučam svima koji vole Crkvu, koji traže Boga ili pak traže izlaz iz karikature religija u ispravan put u vjeri:
https://www.ks.hr/polazista/9270701-bog-ili-nista.html

Mislim da će Parolin biti papa.

Bilo bi dobro da Sarah može biti izabran. Zanimljivo i Giuliano Di Bernardo, meštar masonske lože u Italiji je rekao da se nada izboru za papu svog prijatelja Parolina .