Meni se čini ovo kao najvažnije! i najljekovitije!:

S jedne strane, svatko tko je izopćen raskinuo je veze zajedništva koje bi svakog vjernika trebale vezati za zajednicu vjernika. Ekskomunikacija blokira pravo osobe na primanje sakramenata i zabranjuje joj obnašanje vodećih uloga u Crkvi. Unatoč bravurama s kojima pojedini izopćenici izražavaju prezir prema kazni, nema ništa ugodno u ovakvim posljedicama i izopćenici to znaju. Povijest to također poznaje.

U isto vrijeme, međutim, Katolička crkva jasno daje do znanja da se ekskomunikacija nameće s izričitim ciljem motiviranja osobe da prestane s ponašanjem koje je uopće rezultiralo ekskomunikacijom.

Drugim riječima, Crkva jednako mrzi nametanje izopćenja koliko i žarko želi to ukinuti. Doista, nakon što se ekskomunicirana osoba predomisli (kanonski poznato kao “odricanje od zajedništva”), on ili ona ima pravo na brzo pomirenje s Crkvom i brzo ponovno primanje u njezin sakramentalni život.

Ne može svatko tumačiti nauk Crkve onako kako njemu paše ili leži!
Svatko tko to radi faktički nije katolik...na neki način se sam izopćuje i bez formalne odluke Crkve

Nužnost biti član Crkve ( KC) ZA SPASENJE NIJE istina...

..nitko nije protiv milosrđa ali Božje milosrđe ima granice...

Još više treba imati na umu kako ekskomunikacija ima ozbiljne posljedice po spasenje duše, tj kako se ekskomunicirani ne može spasiti.

Budući da je ekskomunicirani Sv. Atanazije
proglašen svetim, i danas je čašćen kao svetac Katoličke crkve, a bio je ekskomuniciran, morali bi zaključiti da nisu sve ekskomunikacije ekskomunikacije.

To je blesav zaključak, a katekizam sv. Pia X. jasno kaže da se ekskomunicirani ne mogu spasiti.

Znači po tebi Sv. Atanazije, svetac KC, nije među spašenima jer je bio ekskomuniciran. Bravo Majkićka.

morali bi zaključiti da nisu sve ekskomunikacije ekskomunikacije.