SVETA MARIJA EGIPĆANKA I DEFEKACIJA
Siguran sam da bi mi mnogi preporučili da ne čitam biografije svetih, a pogotovo da ih ne čitam pažljivo. Marija Egipćanka, koja se proslavila time što se odrekla najstarijeg zanata na svijetu i ušla u Raj kroz duboko i surovo preumljenje. – Uzgred,ovdei je tema: Protiv čistunaca ili sablažnjivih. Svi ste čitali – preterujem, malobrojni su čitali – biografiju Marije Egipćanke koju je sačinio Sofronije. Neću prepričavati njene pokore, nego ću vam iznijeti samo put uzoritog Zosime koji je pričestio Mariju. Dakle, naš sv. Justin piše: „Zosima po običaju manastirskom pređe Jordan, noseći nešto malo hrane. Svoje molitveno pravilo vršaše putujući kroz pustinju; strogo ga je tvorio i za vreme jedenja, i za vreme nužde“. Dakle, dok je defecirao (lat. defaecatio, i defaecare, tj. „očistiti“), odnosno kakio ili piškio, da se izrazim kao pažljive mame kada govore o svojoj deci. Tate se izražavaju drugačije, sigurno ne po latinski. Dobro je što Justin ovde nije modificirao tekst, kao što mu se to desilo u Žitiju sv. Simeona Ludaka. Naime, tamo je preveo, sa već cenzurisanog prevoda Dimitrija Rostovskog (dakle, nije Justinova greška ili zla namera) i nije imao original Leontija Neapoljskog, gde se veli (u cenzurisanoj verziji) kako Simeon i Ivan „bijahu na konjima; sada siđoše s konja i predadoše ih slugama svojim, rekavši: Idite pred nama ne žureći. - Sluge onda pođoše naprijed sa konjima, a oni idući izdaleka za njima razgovarahu kako da spasu duše svoje“. Ovde je razlog spas duša, a u izvoru se veli da bi defecirali – nije lako u pustinji sakriti se. Spas creva, ne duša. Ovo ne navodim da bih se sprdao sa autorima ili tekstovima, nego da bih ukazao na problem. Defekacija, menstruacija, ispadanje zuba, starenje i sl. ukazuju bolno na našu smrtnost, pa zato su te stvari uznemiravajuće za „prepodobne“. Bivaju sramne, ne smije se govoriti o njima. Pogotovo sveto ne sme biti povezano sa tim radnjama. Ne smeijš se sjetitii Gospodina dok uriniraš. To je svetogrđe. Ako imaju slike svetaca u spavaćoj sobi, pokriju ih dok rade „bezobrazne“ stvari. Imaju ideju da su sveci znatiželjni da ih gledaju dok oni kopuliraju. To je još paganin Cecilije prigovorio kršćanima: „Kažu da njihov Bog, koga ne mogu da vide niti pokažu drugima, pažljivo prati moralno nastrojenje svih ljudi, djela, riječi, pa čak i tajne misli svakog čovjeka, svuda prodire i svuda je prisutan; tako ga predstavljaju kao stalno nespokojnog, zaokupljenog i bestidno radoznalim, jer je prisutan u svakojakim djelima...“ (Minucije Feliks, Oktavijan, 10). navešću i jedan odlomak iz Augustininovog ovog spisa De ordine, 1, 8, 22: „Odjednom čujem Likentija kako veselim i jasnim glasom pieva psalmovski stih: Bože sile, obrati nas k Tebi, pokaži nam lice Tvoje i spasićemo se (Ps 79, 8. Dan ranije, poslije večere, izišavši zbog prirodne potrebe, pjevao je to veoma glasno. Moja majka nije trpjela da se takve riječi pjevaju, i to više puta, na tom mestu. Uvek je ponavljao iste riječi jer je tek nedavno naučio modulaciju i oduševio se, po običaju, novom melodijom. Veoma pobožna žena [majka Augustinova, mu je, kao što znate, zamjerila zato što je to mjesto bilo neprikladno za tu pjesmu. A on joj je u šali odgovorio: Kao kad bi me neprijatelj zaključao ovde, Bog ne bi čuo moj glas!“ Dakle, neprestano mjenjanje i propadanje tijela, razmjena materije u nama, pokazuje da smo smrtni. Ispravan stav nije u negiranju smrtnosti nego u vezivanju za Svetog. Budi to što jesi, kako te je Bog dao. Ako je Isus nešto mrzio onda je to bilo licemjerje. I to licemjerje je posljedica duhovne nezrelosti.
|