Katolički odgovori

Kako mi katolici razumijemo ovo iz vjerovanja?

https://www.google.com/url?sa=t&source= ... wrdVeoDR6a

"Naš život je Milost - piše Bezić. - Milosni krug počinje u krilu Presv. Trojstva iz roditeljske ljubavi Očeve, po zaslugama Sina i posredovanjem njegova Duha, da nâs posvećene i usavršene povuče u obitelj Trojedinog".

Tajnu Presvetog Trojstva nećemo nikada shvatiti - ostat će nam tajna, ali smo na sliku Božju stvoreni, imamo mogućnost "mozgati" o Božjim tajnama time i pravo stvarati si nekakve predodžbe o svakoj Božanskoj Osobi. Ali tajna ostaje.
Bezić objašnjava:
"Duh Sveti je onaj neprocjenjivi Dar koji se sâm dariva, a dokaz je neizmjerne ljubavi Oca i Sina, koji nam ga šalju. Pače, on je ta ista njihova ljubav.
U tom istom Duhu ljube se Otac i Sin međusobno i ljube nas zajednički. On je nestvoreni Dar nestvorene Ljubavi.
Duh Sveti je Ljubav Oca i Sina u nama.
Zar je onda čudno da je Isus psovku na Duha Svetoga proglasio najtežim grijehom, koji se ne oprašta ni na drugom svijetu? (Mt. 13,31).
(Ž. Bezić, "Kršćansko savršenstvo")

Složi bi se sa svime osim da je Duh Sveti Dar koji se sam dariva tj ne samo koji se sam dariva nego je On prvenstveno dar Oca Sinu i Krista nama. ( ova riječ sam nekako je izvan konteksta jednote Boga koji sve čini u zajednici Ličnosti.

.....
Nastavak iz knjike:
...Pošto nam je Duh Sveti "dan" ili "darovan" (I Iv. 4, 13), očito je daje on božanski Dar. No on nije neki mrtvi dar, neka dragocjena stvar, on je živi Dar, sama treća bož. Osoba. Duh Sv. naime nije samo darovan, on je također i "poslan" (Iv. 15, 26; Rim. 5, 5).
Stvar se nosi, donosi ili prenosi - može se i slati, ali samo po drugome! - dočim se "šalje" jedino živo biće, osoba. Duh Sveti je najljepši, najveći i najprvi Božji Dar, jer na neki način nadilazi ostale božanske Osobe. Za Oca i Sina se veli da oni "dolaze" u duše (Iv. 14, 18-23), a Duh Sveti se uvijek "šalje", što naznačuje njegovo prvenstvo u posvećivanju duša .
*(Nekoga se može poslati onamo gdje se sam ne nalaziš. Ako Otac i Sin šalju nekoj
duši Duha Svetoga, znači da se oni u njoj još ne nalaze. No ovo prvenstvo Duha Sv. ne isključuje istodobnost ostalih Osoba, jer je dolazak Duha Sv.( missio et actio divina ad extra).
*
On je onaj neprocjenjivi Dar koji se sam dariva, a dokaz je neizmjerne ljubavi Oca i Sina, koji nam ga šalju. Pače, on je ta ista njihova ljubav. U tom istom Duhu ljube se Otac i Sin međusobno i ljube nas zajednički. Nestvoreni Dar nestvorene Ljubavi. Ljubav Oca i Sina u nama.
Zar je onda čudno daje Isus psovku na Duha Svetoga proglasio najtežim grijehom,koji se ne oprašta ni na drugom svijetu? (Mt. 13,31).
……..................

Premda je Duh Sveti u prvom redu Dar, on je također i Darovatelj. Kad on dolazi k nama, nikada ne dolazi "praznih ruku". Sobom donosi bezbrojne darove, golemo duhovno blago. Dariva nam ga tako velikodušno i potpuno da nam ga nikada više ne oduzima.
Mi ga možemo izgubiti jedino svojom krivicom, kad ga se grijehom hotimično odreknemo. Ovim duhovnim blagom Duh Sveti izgrađuje naš nadnaravni organizam, utkiva ga u naš vrhunaravni život.
To milosno tkivo smo već proučili, kad smo govorili o darovima i plodovima Duha Svetoga.
.
Osim darova koji su nam nužni za izgradnju nadnaravnog života, Duh Sveti nam u obilju svoje darežljivosti poklanja često i "suvišne" darove, bez kojih bi mogao opstojati naš duhovni život (gratiae gratis datae).
Ovi darovi ipak nisu suvišni, jer su namijenjeni proslavi Božjoj, raširenju vjere, obraćenju grješnika i posvećenju drugih duša. Poznate su nam brojne k a rizme Duha Svetoga u Starom i Novom Zavjetu.
Prosvjetljivao je proroke, nadahnjivao sv. pisce, poučavao apostole, darom čudesa resio svece. Pogotovo je kao "Duh Istine" (Mt. 14,17) uvijek asistirao Crkvu, sabore i pape".(Kraj citata Bezićeve knjige)

Možemo govoriti i svojim riječima a ne uvijek citatima, tema je zapravo filiokve ili.dodstka i Sina prvobitnom simbolu vjere.

Pa ja sam ti odgovorio svojim riječima oko 14 sati i koji minut.! I post je bio OVDJE!!!!
Kamo je nestao...I zašto?
.
Evo, kao što si tražio, ali nije kao nestali post, no srž je otprilike ista. I nije nikakva mudrost, samo laički osvrt:
Obzirom na meni poznato, da je Bog Otac svojom Riječju u sili Duha Svetoga stvorio sve što postoji posredstvom anđela koje je i stvorio za tu svrhu, pa na taj način i dalje upravlja svijetom, meni je to dovoljno. Ne kanim ulaziti u Sokratovu zamku nakon svakog nađenog odgovora: zašto, kako, gdje, koliko?...pa opet ispočetka - A ZAŠTO?

Čutao sam da je Duh Sveti Ljubav (između) Oca i Sina - ali Osoba. I meni je to dovoljno. Ako negdje piše da PROIZLAZI - i logično je: iz Oca i Sina. Opet - meni dovoljno. Ne čeprkam dalje.
Ako Isus kaže: "Otac i ja jedno smo", te "Tko vidi mene, vidi i Oca" - opet mi je dovoljno, jer ako ih povezuje - iz njihova odnosa proizašao Duh Sveti - što dalje da tražim?
Uostalom čekaj(mo) druge, pametnije, mudrije i obrazovanije nego sam ja(govorim o sebi).

Dobro si odgovorio, uglavnom se slažem.

Što misliš da li je Očev i Kristov Duh i Duh Sveti jedno te isto?

Neka nam Duh sveti izlije potrebne milosti!...Pa ZAŠTO s teme o Duhu Svetomu, koji proizlazi od Oca i Sina prelaziš na cestu bez povratka - s pitanjima koja već sama po sebi ukazuju na svoj apsurd i besmislenost?
No, dobro, samo ovaj post u vezi tvog zadnjega.
Na slikama u starim oslikanim molitvenicima viđao sam Boga Oca kao "bradonju", sa žezlom u jednoj i zemaljskom kuglom u drugoj ruci, a s desne Mu Božjeg Sina... Dječja predodžba, jel tako?
Onda Otac treba imati grimizni plašt, a Sin barem sličan. Svakako bi ispod plašta obojice moralo i kucati srce od mesa.
Tada bi postojalo TRI DUHA - Očev duh, Sinov duh i Duh Sveti.
Ali BOG JE DUH!
Može li Bog Otac - DUH imati unutar sebe još jedan duh, možda kao rezervu? Isto tako i Sin?
Mani, se Prijatelju, takvih...škakljivih pitanja.
Pa Korizma je! U Isusovom Križnom putu je također jedna elika nepoznanica: Kako je Isus mogao preživjeti sve torture, od one u podrumu Velikog svećenika; krunjenje trnovom krunom i bičevanje do besvijesti; onako izranjen nositi križ do Golgote i konačno oko tri sata visjeti na Križu, svako malo se upinjati nogama probodenim čavlom, da bi udahnuo?!!! I 100-kilaš ako izgubi više od 0,3 litre krvi već mu se počinje mutiti u glavi, a koliko je izgubio Isus? On je ipak stalno bio priseban. Meni je to tajna.
Još je škakljivije pitanje je li i Bog Otac trpio?
Uvjeren sam da JESTE, ne znam(o) kako, ali "Otac i ja smo jedno" - nije li to odgovor?
Toliko je pitanja čijim bismo odgovorima produbili svoju vjeru, no kad nas racionalizam ščepa u šape, onda nas muči baš svašta.

Može li Bog Otac - DUH imati unutar sebe još jedan duh

Odgovor je može kako bi ga inače nama dali i ti imaš Duha Svetoga i ako imaš svoj duh ili dušu.

Kada je Isus dahnuo na apostole, koga im je predao?

Znam da ovo znaš: Dječak je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali. Znamo i da je na Augustinovu opasku kako je to uzaludan posao dobio dječakov odgovor:
"Ti bi htio preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja preliti cijelo more u ovu malu rupu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.“- I tajanstveni dječak nestane.Ali je Augustin shvatio:
Vjera je sigurnija od shvaćanja.
Boga ne možemo shvatiti, ali Ga možemo ljubiti i klanjati Mu se...
Činimo li to u ovakvim raspravama? Ili nasjedajmo zamkama Zloga koji nas odvlači od srži vjere, jer taj crni jako dobro zna tko je i kakav je Bog.
Na koncu, koja je korist, Prijatelju, ako nađeš sve odgovore na ta svoja pitanja?
Kad bi čovjek, stvorenje, razumjelo svoga Boga i sve Njegove tajne - tko bi onda bio BOG?

Ni si mi odgovorio da li je duh Očev i Kristov a spominje se na više mjesta u Pismu isto što i Duh Sveti?

Kad sam napisao:
Evo, kao što si tražio, ali nije kao nestali post, no srž je otprilike ista. I nije nikakva mudrost, samo laički osvrt:
Obzirom na meni poznato, da je Bog Otac svojom Riječju u sili Duha Svetoga stvorio sve što postoji posredstvom anđela koje je i stvorio za tu svrhu, pa na taj način i dalje upravlja svijetom, meni je to dovoljno. Ne kanim ulaziti u Sokratovu zamku nakon svakog nađenog odgovora: zašto, kako, gdje, koliko?...pa opet ispočetka - A ZAŠTO?

Čitao sam da je Duh Sveti Ljubav (između) Oca i Sina - ali Osoba. I meni je to dovoljno. Ako negdje piše da PROIZLAZI - i logično je: iz Oca i Sina. Opet - meni dovoljno. Ne čeprkam dalje.
Ako Isus kaže: "Otac i ja jedno smo", te "Tko vidi mene, vidi i Oca" - opet mi je dovoljno, jer ako ih povezuje - iz njihova odnosa proizašao Duh Sveti - što dalje da tražim?
Uostalom čekaj(mo) druge, pametnije, mudrije i obrazovanije nego sam ja(govorim o sebi).
Odgovorio si:

Ti si nastavio secirati, a ja:
Dakle PONOVIO SAM ISTO!
To znači da je meni to dovoljno i da ne čeprkam dalje. To i tebi savetujem i po pitanju tvoga daljnjeg seciranja Trojedinoga Boga. I meni više ne upućuj nikakva pitanja...Ne ovakva besmislena koja nemaju baš nikakve veze s vjerom u Boga, katolički nauk idr.. OK?
BTB! I usmjerio te prema cesti koja će te dovesti k Njemu -Bogu, onome koji brine o tebi, ali ne na način kako ti "brineš" o Njemu.

Lijepo si to rekao, ali može li čovjek koji je otvoren sotonskim nadahnućima spoznati jedini put spasenja?

Da li je Očev i Kristov Duh isto što i Duh Sveti?