Kad uzmemo u obzir da Isus u Evanđeljima nakon uskrsnuća ima preobraženo tijelo, dakle ne onakvo kakvo je imao za vrijeme života - mogao je ulaziti bez otvaranja vrata, najednom nestati, ali i normalno jesti kao i prije; učenici na putu u Emaus ga nisu prepoznali prije negoli su večerali s njim (niti Magdalena kod groba kao ni Ivan na jezeru) - isto tako je i njegovo "tijelo" prije utjelovljenja moglo biti nešto sasvim različito od zemaljskog, onakvo kakvo još nikad nismo vidjeli niti možemo zamisliti. U suprotnom, druga božanska osoba bila bi samo čisti duh, kao i Otac i Duh Sveti. Mislim da u dogmama nije definirano nigdje kako je Isus izgledao prije utjelovljenja, neke tajne su ipak ostavljene za onu stranu života. Ono što sigurno Crkva naučava, Isus je postojao od vijeka kako i Sveta pisma govore...

Za Kopitara pitanje od prekjučer: Šta je po tebi u onome što se spominje u evanđeljima "radila" Isusova Božanska narav?

Ništa ne odgovoraš? Nije valjda po tebi Isus bio bez Božanske naravi i Božanskog djelovanja...samo tjelesno vidljivi Isus i tjelesna narav koja je postepeno napredovala, do punine snage oko 30. do 33. godine?
Daj nam neki primjer Isusovog božanskog djelovanja
Ili ne znaš?

Po tome imamo dvije osobe u Isusu kad pitaš šta je radila Božanska narav dok je on valjda bio dijete.

Po tome imamo dvije osobe u Isusu kad pitaš šta je radila Božanska narav dok je on valjda bio dijete.

Nema poglavlja u evanđeljima u kojem nije djelima opisana božanska narav u Isusu.
Znači, sva evanđelja govore o Isusu kao božanskoj osobi.

Od njegovog začeća koje se nije dogodilo prirodnim putem nego "snagom Duha Svetoga",
do uskrišenja Lazara i udovičinog sina,
liječenja svih bolesti,
vraćanja vida slijepima,
umnažanja hrane,
hodanja po vodi,
stišavanja oluje (snaga nad prirodom),
čitanja misli i poznavanja srca (npr. žene Samarijanke)...

Ima situacija koje su Izraelcima bile znak da je Isus Bog, a mi ih danas često previđamo jer su nam postale normalne (a u ono doba nisu bile):
kao što je opraštanje grijeha (u starom Izraelu to je mogao samo Bog, a ne čovjek),
zatim kad Isus kaže: Dođite k MENI svi koji ste umorni i opterećeni - za Izrael mir je bio jedino u Bogu, a ne u čovjeku, pa su mu farizeji i to zamjerili,
ili kad je u subotu ogladnio pa je s učenicima trgao klasje i jeo - tada je sebe usporedio s kraljem Davidom - opet su mu farizeji zamjerili (ne toliko riječi "da je subota stvorena radi čovjeka" i da je "čovjek mjerilo svega" što su liberalni teolozi kasnije naglašavali kao smisao događaja).
Pravi smisao je da se Isus u svemu ponašao kao Bog - što je na kraju bila i židovska optužba pred Pilatom i njegova smrtna osuda - i sva evanđelja govore o tome. Poruka svih evanđelja je Isusovo božanstvo i njegova žrtva za nas.

Papa Benedikt je napisao dvije knjige o tome, Isus iz Nazareta I. i II., i mnogi drugi također...

ali opet nisi odgovorio na pitanje?
Po tvome pisanju i izmigoljivanju bi se dalo zaključiti da u Isusu nema božanskog djelovanja?
ne daješ nikakav primjer za to?
Ako je tako, tvoje razmišljanje je hereza, kao i kod Apolonija kojeg si spominjao, samo na drugom, suprotnom polu

Ja vjerujem da je Isus Bog a dokaza o djelovanju osim Uskrsnuća nemam, držim se Pisma i onoga što je rekao Pavao u Filip. oplijeni sam sebe uzevši lik sluge...

Znači sva ona čuda iz evenđelja je činila tjelesna narav Isusu Krista??
Ne Božanska narav

Nema poglavlja u evanđeljima u kojem nije djelima opisana božanska narav u Isusu.
Znači, sva evanđelja govore o Isusu kao božanskoj osobi.

Od njegovog začeća koje se nije dogodilo prirodnim putem nego "snagom Duha Svetoga",
do uskrišenja Lazara i udovičinog sina,
liječenja svih bolesti,
vraćanja vida slijepima,
umnažanja hrane,
hodanja po vodi,
stišavanja oluje (snaga nad prirodom),
čitanja misli i poznavanja srca (npr. žene Samarijanke)...

Ima situacija koje su Izraelcima bile znak da je Isus Bog, a mi ih danas često previđamo jer su nam postale normalne (a u ono doba nisu bile):
kao što je opraštanje grijeha (u starom Izraelu to je mogao samo Bog, a ne čovjek),
zatim kad Isus kaže: Dođite k MENI svi koji ste umorni i opterećeni - za Izrael mir je bio jedino u Bogu, a ne u čovjeku, pa su mu farizeji i to zamjerili,
ili kad je u subotu ogladnio pa je s učenicima trgao klasje i jeo - tada je sebe usporedio s kraljem Davidom - opet su mu farizeji zamjerili (ne toliko riječi "da je subota stvorena radi čovjeka" i da je "čovjek mjerilo svega" što su liberalni teolozi kasnije naglašavali kao smisao događaja).
Pravi smisao je da se Isus u svemu ponašao kao Bog - što je na kraju bila i židovska optužba pred Pilatom i njegova smrtna osuda - i sva evanđelja govore o tome. Poruka svih evanđelja je Isusovo božanstvo i njegova žrtva za nas.

Papa Benedikt je napisao dvije knjige o tome, Isus iz Nazareta I. i II., i mnogi drugi također...

slažem se u cijelosti
to su sve vidljiva djelovanja od trenutka Isusuvog javnog djelovanja od 30 do 33. godine

reci mi nešto o Božanskoj naravi Isusuovoj od 0 do 10 godine, i od 10 do 30.godine
Kakva je Božanska narav prije 30. godine?

Što se tiče navedenih čuda to su mogli i proroci a čak je i sam Isus rekao da će činiti i veća, dakle čuda nisu dokaz da je Isus Bog. Da su čuda dokaz nebi imali hereze koje negiraju ili umanjuju tu stvarnost da i to bilo dovoljno svima koji čuju da povjeruju.

Arije nije slučajno došao do teze da je Kristovo Božanstvo podređeno Očevom i da Isus po tome nije od uvijek postojao što znači automatski da nije rođen nego stvoren. Ova hereza živi i danas kod Jehovinih svjedoka i drugih sekti pa i masoni su dio ove priče kao što je rekao onaj biskup što je bio na sastanku s njima.Sve hereze koje su bile od početka samo se ponavljaju i dok jedne negiraju ili umanjuju Kristovo Božanstvo druge to rade sa čovještvom.

Mislim da su čak opasnije koje umanjuju čovještvo jer prolaze ispod radara i kad govorimo o Kristu što on kao čovjek ne može odmah se javi potreba za zaštitom Boga i vadi se iz šešira famozna floskula " Bog sve može". (jer nikom normalnom kršćaninu ne pada napamet negirati da je Isus Bog tako da ono nije ugroženo dok čovještvo Kristovo lako može biti umanjeno i da se u tome ne vidi neki problem).

Kad govorimo o Kristu kao Bogu jedini dokaz je Uskrsnuće ali i ono se može uzeti na dva načina: arijanski- da ga je Bog uskrsnuo i kršćanski da je uskrsnuo jer je on sam Bog.