Nadam se da si dobro pročitao ovo i da si pročitano razumio.
471 Apolinar Laodicejski tvrdio je da je u Kristu Riječ uzela mjesto ljudske duše ili duha. Protiv te zablude Crkva je ispovjedila da je vječni Sin uzeo i razumnu ljudsku dušu.74
472 Ljudska duša koju je Sin Božji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neograničena: događala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Božji, postavši čovjekom, mogao pristati da „raste u mudrosti, dobi i milosti“ (Lk 2,52) i morao je tragati za onim što se u ljudskom stanju može dokučiti samo iskustvom.75 To bijaše posve u skladu sa stvarnošću njegovog svojevoljnog poniženja kad je uzeo „lik sluge“.76
473 Ali u isto vrijeme ta uistinu ljudska spoznaja Sina Božjega izražavala je božanski život njegove Osobe.77 „Sin je Božji znao sve, a po njemu i čovjek kojim on postade, ne po naravi, nego time što je bio ujedinjen s Riječju. […] Time što je ljudska narav bila ujedinjena s Riječju, ona je spoznavala sve što je božansko, i u sebi je to očitovala kako je u skladu s [božanskom] uzvišenošću.“78 Tu je u prvom redu prisna i neposredna spoznaja koju utjelovljeni Sin Božji ima o svome Ocu.79 Sin je Božji i u svom ljudskom Sin je Božji i u svom ljudskom spoznanju očitovao božansku pronicavost koju je imao o tajnim mislima ljudskih srdaca.80
474 Ljudska se Kristova spoznaja, po svojem sjedinjenju s božanskom Mudrošću u Osobi utjelovljene Riječi, u punini koristila znanjem vječnih nauma koje bijaše došao objaviti.81 Ono što u tom području kaže da ne zna,82 izjavljuje drugdje da nema poslanja da to objavi.83
"Nadam se da si dobro pročitao ovo i da si pročitano razumio."