Katolički odgovori

Jučer su objavljena dva zanimljiva, skroz različita članka o novom prefektu Dikasterija za nauk vjere (nekadašnja Kongregacija), pa sve koje zanima tema molim da prouče i upoznaju ovog argentinskog nadbiskupa s oba gledišta:

https://www.vjeraidjela.com/od-heretika ... auk-vjere/ (Snježana Majdandžić-Gladić)

https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/n ... o-to-rade/ (Ivo Džeba)

Prvi članak ima puno podataka i poveznica, ali i subjektivnih konstrukcija (zašto bi npr. Kongregacija bila obezvrijeđena novim preustrojem Rimske kurije, stoga što je sada na prvom mjestu Dikasterij za evangelizaciju - pa zar nije i to važno?)

U drugom članku se točno navodi kako se prefekt brani zbog sporne knjižice, a zaključak se prepušta svakom čitatelju...

Bilo bi ipak pristojno da si napisala i svoje mišljenje o ovoj po meni teškoj i žalosnoj situaciji za iskrene katoličke vjernike, a ne samo dale poveznice na tuđe reakcije. Korisnije mi je bilo pročitati kako je Kardinal Müller reagirao na imenovanje novog prefekta zato što je istakao kako vjernici imaju pravo na slobodno izražavanje svojih briga. https://vigilare.info/katolibanstvo/202 ... Aa8yglJd40

Vidiš, ti i ja smo potpuno različite, ja nikad ne bih stavila poveznicu na Vigilare koji promiču "katolibanstvo" (mada o tome cinički govore), patrijarhat, teokraciju i tradicionalizam. Oni su ogranak svjetskog TFP-a što je neka vrsta tradicionalističke sekte osnovane u Brazilu pod vodstvom upitne duhovnosti Plinia Correia de Oliveire. Oni u svijetu imaju "ustanove za preodgoj muškaraca", mise održavaju na drugačiji način od nas, običnih katolika koji smo za njih neznalice (duhovna oholost?)...

https://www.youtube.com/watch?v=gPf6eKfmfZs

Ne sviđa mi se kod njih što "u ime Crkve" skupljaju milostinju od bakica i naivnih ljudi šaljući sličice i letke i za to traže donacije.. Njihova zaklada je u nas već toliko moćna da oni diktiraju projekte biskupijama (!), a na svojim stranicama šikaniraju i napadaju one biskupe koji im se usprotive. Skupljaju simpatije ljudi na temelju molitve krunice i borbe za pravo na život, ali iznutra duhovnost im je na upitnim temeljima, protu-papinska (oni su iznad!), monarhistička, oslanja se na privatne objave i egzorcizme (razgovore s đavlom) i naše svece i blaženike uglavnom prikazuju nažalost kao nacionalističke šoviniste...

Dobro što educiraš, jer prvi put čujem za ovo.
Kako je poznato da nisam naročito sklona papi Franji, no još sam manje autorici članka iz "vjera i djela".(Inače, kakav "poljubac" mira na misi? Mi imamo samo znak mira, tj. rukovanje).
Vidjet ćemo što će biti. Nisam čitala navedenu knjigu. Nisam oduševljena ni postavljanjem Kutleše, no ni njegov nekarizmatičan prethodnik nije ništa posebno. Naš biskup Vidović mi je super.

A što ti ovo znači? Naši sveci i blaženici skupa s našom katoličkom crkvom zaslužni su što smo se uopće održali kao narod, što naravno ide u paketu s velikom ljubavlju prema Domovini. Začudio me ovaj riječnik vladajućih 45-90.

Poljubac mira bio je u vremenu ranog kršćanstva uobičajen, a spominje se i u nekoliko Pavlovih poslanica kao "sveti cjelov". Kasnije ga je zamijenio "znak mira", tj. pružanje ruke.
https://www.vjeraidjela.com/misa-poljubac-mira/
https://www.vjeraidjela.com/misa-osculum-pacis/

Pavao na koncu svojih poslanica redovito veli svojim vjernicima da jedni druge pozdrave „svetim cjelovom“ (usp. Rim 16,16; 1 Kor 16,20; 2 Kor 13,12; 1 Sol 5,26; kao i 1 Pt 5,14). U kasnijim stoljećima – sve do danas – u liturgiji se govori o „cjelovu mira“. Zbog čega je to u bogoslužju toliko važno? Dat ćemo kratki prikaz značenja cjelova (poljupca) mira u Novom zavjetu, zatim u drevnom bogoslužju, te u današnjoj liturgiji gdje uz cjelov mira poznajemo i znak mira....

Danas se obitelj i rodbina tako pozdravljaju, to je vjerojatno ostatak tog "poljupca mira" prvih kršćana (dobro je znati da ta gesta ima kršćanske korijene, šteta što se pomalo gubi).

"Vjera i djela" su mi nekako naš najpotpuniji teološki portal (u arhivi imaju mnoštvo toga) i uvijek mi je zanimljivo što im glavna urednica piše, mada nije mainstream (kao Koncil). Bozanić je bio šutljiv, ali je u propovjedima znao reći točno to što je trebalo (iako je mnogima bio neshvatljiv kao i Ratzinger - svojom izravnošću navukao si je mnoge neprijatelje!), a Kutleša ima sasvim drugačiji stil komunikacije, puno šire teme obuhvaća, ima snage i energije, uvijek je u mojim molitvama i zasad jedna od pravih svijetlih točaka naše Crkve... Moj biskup Radoš je isto dosta dobar, pristupačan, jednostavan, a ima dar govora sve napamet, elokventan ko vurica.. Vidovića manje pratim, čini mi se OK.

Da, možda sam se nespretno izrazila - ljubav prema domovini jest vrlina, ali kad netko prikazuje svece kao da im je to jedina glavna osobina može upasti u krajnost jer svaki je svetac svetac cijelog svijeta, svetost je univerzalna.. Kao što je Stepinac volio domovinu to može biti uzor svim nacijama, i Poljaku i Francuzu i Mađaru... - znači ne treba isticati kao: on je postao blaženik jer je Hrvat, ili jer se zalagao za hrvatsku državu, ili čak ima onih koji njegovu beatifikaciju povezuju s prošlim ideologijama (te dvije stvari se trebaju odvojiti, mislim da ćeš se složiti sa mnom)... Konkretno, spomenuta udruga povezuje Stepinca s nekakvim katoličkim imperijalizmom (npr. Zagreb treba biti katolički grad ), a poslanje Crkve je zapravo religiozno, a ne političko.. Krajnosti vode u katolibanstvo, MI - ONI razdvajanja i sl. devijacije.

Osobno, nakon Kuharića nisam vidjela dostojnog nasljednika (kao ni nakon Tuđmana, ah, lijepih li vremena).
Bozanić nije imao glas potreban za takvo mjesto (mislim na fizički aspekt) što bi se dalo zanemariti da je i s takvim glasom rekao nešto što bi valjalo zapamtiti (svi se spominju "grijeha struktura", meni ni to nije bilo dojmljivo). Ne sviđa mi se bojanje kose što pokazuje na sklonost taštini, za mene veći grijeh kod svećenika. A o glasini za koju su mi se neki kleli da je istinita, bolje da ne govorim.
Njegov nasljednik... stav o Međugorju, za mene minus, dalo bi se prijeći preko toga, opet, da sam "ulovila" neku srčanu propovijed. Ali ništa od toga. Oni, stalno naglašavam, po meni, samo odrade posao. Nema tu gorljivosti, plamena, ne kažem da svaki svećenik mora biti dobar propovijednik, ali, meni je to bitno, bitno mi je da osjetim snagu vjere, da me takne, da vidim kako gori Duhom Svetim.
Ovo je odgovor na prethodni post, prije ovog, valjda istovremeno šaljemo.

Hvala ti za ovu informaciju o vigilare (::
Da li znaš što o Citizen Go organizaciji?

Mislim da je malo pretjerana ova kritika prema novom prefektu, zanima me malo preciznije da li je zastupao tz. teologiju oslobođenja?

Ovo u vezi poljubca je upućeno pastoralu mladih i tu ne vidim nikakvih problema, vrlo nisko je od njegovih protivnika što to koriste da bi umanjili njegov značaj.

Kuharić je imao vrlo, vrlo duge propovijedi kojih se nitko živ ne sjeća, a providnost Božja je odredila da bude pastir na razmeđi komunizma i sadašnjeg vremena; znakovito se postavio u vrijeme Domovinskog rata tako da se ljudi više sjećaju njegovog glasa, mirnoće, ljubaznosti i on je činio što je zapravo glavna uloga pastira - a to je okupljanje Božjeg naroda (naučavanje je tek druga zadaća).
S ovim zadnjim premještajima svećenika shvatila sam da trebamo biti ponizniji, da dobijemo onakve pastire kakve izmolimo i kakve zaslužimo... Ne treba suditi prije vremena.. Dvije bliske osobe rijetko kad se slažu oko toga u kome je Duh Sveti vidljiv, a tko je bez Duha, tako da "osjećaj gorljivosti" može biti individualan. Ponekad je biskup / svećenik znak vremena i dar Božji koji nam daje baš za ovo vrijeme (tako sam ja prihvatila Kutlešu). Mislim da trebamo biti više uz svoje pastire.. u međuvremenu je objavljen prvi intervju novog prefekta:
https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/p ... vu-odluku/

Na pitanje novinara smatra li da je nauk nešto što se mijenja, novi prefekt je odgovorio da se nauk ne mijenja jer je „u konačnici riječ o nedokučivom, čudesnom i nepromjenjivom otajstvo Trojstva izraženom u Kristu“.
„Njemu se nema što dodati. Druga stvar je naše razumijevanje tog nauka, a to se zapravo promijenilo i nastavit će se mijenjati“, kaže Fernández.

Oni su međunarodna organizacija internet-aktivista koji pišu online peticije u 50 država svijeta...
U internetu im je jakost (lako dopiru do mnoštva), ali i slabost (nikad ne znaš tko se krije iza imena, kakve su namjere; nekad pušu i na hladno; prije upotrebe njihovih obrazaca treba pažljivo čitati o čemu se zapravo radi...)

Po čemu su ti oni čudni?

To znači da se ne može kontrolirati pa je zatrorala vlastitu temu i nije čudno što joj se kopitar pridružio u tome Ja sam stavila reakciju kardinala Milera, ali ona ne reagira na to već na stranicu gdje je objavljena ta reakcija. Inače kardinal nije uopće nekakav tradicionalist i citira dokumente 2. vatikanskog koncila npr.
Kardinal Gerhard Müller: Odluka o tome tko će postati prefekt Kongregacije (ili Dikasterija), koja pomaže rimskom prvosvećeniku u njegovom sveopćem Učiteljstvu, pripada samo Svetom Ocu. Za to mora odgovarati svojom savješću pred Kristom, Gospodinom i Glavom Njegove Crkve. To ne isključuje zabrinutost mnogih biskupa, svećenika i vjernika diljem svijeta. Imaju pravo slobodno izraziti svoje brige (usp. Lumen gentium, br. 37).
Kardinal jednu dobru izjavu malo kasnije u tekstu
Crkva Trojedinog Boga ne treba novog temelja ni modernizacije, kao da je postala trošna kuća i kao da slabi ljudi mogu nadmašiti božanskog majstora graditelja. Ona je povijesno, ali i za vijeke vjekova, utemeljena u Kristu i savršeno začeta u svom nauku, konstituciji i liturgiji u Božjem planu spasenja.
Možda je to razbjesnilo Adrijanu, ali ta izjava jest dobra, nije odlična po mom mišljenju jer fali dodatak kako smo ipak, između ostalog i zbog ovakvih imenovanja u izvanrednom stanju.

Ja pažljivo pratim što pišeš i uzimam sve što je dobro tako da mogu reći da je zanimljivo ovo izlaganje kardinala Mullera a posebno ovo:
Razmišljati ovdje još uvijek u starim kulturno-teorijskim kategorijama “progresivno/liberalno i konzervativno” ili svrstavati vjernike na političkoj ljestvici od “desna na lijevo” već je zločinački naivno.

Ono što je važno nije gdje se mi nalazimo na ideološkom spektru, već jesmo li „Bogu objavljenom u Kristu iskazali ‘poslušnost vjere’ i dobrovoljno pristali na njegovu objavu“. Ne orijentirajmo se na ljude i njihove ideologije, nego na Sina Božjega koji jedini može reći: Ja sam put i istina i život. (Iv 14, 6).

Što se tiče pastorala prema rastavljenima crkva brine o svojoj djeci i razmatra svaki slučaj zasebno te u nekim slučajevima kada to biskup odobri može se prepustiti i pričesti....crkva ponekad snisishodi uzimajući u obzir slabost naše naravi a ne nastupa samo kao strogi tumač zakona to ne znači da je time dozvoljeno pričest svim rastavljenima, zato je teško biti svećenik ili biskup jer treba odrediti tu mjeru i preuzeti rizik dok bi mnogi (da se nas pita) bi to riješili po kratkom postupku zakona i time sebi umirili savjest.(zato je moj savjet uvjek pitati svećenika za svoj problem a nikako o tim osjetljivim stvarima sam donositi odluku ili slušati savjete sa foruma. Treba paziti kakve savjete dajemo jer ipak nismo mi ti koji smo kompetentni niti možemo preuzeti odgovornost, imam primjer gdje se ženi sa više carskih uzastopnih poroda savjetovali da ide dalje i prihvati Božju volju dok u takvim slučajevima uvijek treba savjetovati razgovor sa svećenikom ili biskupom.)

Ovo je poprilično omalovažavajuće o Kuhariću. Bila sam u Mariji Bistrici kad je on propovijedao, ganuo me do dubine duše, čak sam i zaplakala.