To što govoriš je paradoks, a najveća je glupost postaviti stvari na način da Milost Božja (tj sakramenti zatvaraju vrata) onima koji ih primaju.
Osoba koja je primila sakramenta dobila je jako puno od Stvoritelja, i milost i znanje i pomoć.
Od takve osobe ne očekuje se samo da izbjegava grijeh već i da donosi plodove: djela ljubavi, milosrđa, svjedočenja. Jednog dana će Gospodin zatražiti račun kako je iskoristio primljene talente. Sa primanjem sakramenata ne dolazi samo pomoć nego i odgovornost. Nisam baš siguran da postoji neka široka svijest o tome, mnogi ostaju na folklornoj razini.
Što se tvoje zadnje rečenice tiče, modernizam je, kao i konzervatizam, pojam u koji se svašta trpa.
...ali nepotrebno si tovariš teret krivnje i za one koje zbunjuješ svojim izjavama kako ima sigurnog spasenja izvan Katoličke crkve.
I dalje imaš jako ružan običaj drugima u usta stavljati riječi koje nisu rekli.
Nigdje nisam napisao kako ima sigurnog spasenja izvan Katoličke crkve, jer sigurnog spasenja nema ni u Katoličkoj crkvi, a kamoli bi bilo izvan.
Drugi Vatikanski koncil je ovo pitanje razriješio, uveo u Katekizam i što se mene tiče tu nema rasprave.
Crkva uči da je spasenje moguće i za one izvan njenih vidljivih granica, ali da svako spasenje dolazi od Krista kroz Crkvu.
Poanta nije osuditi one koji su vani, već naglasiti da je Crkva redoviti i Bogom ustanovljeni put spasenja. Krist je jedini Spasitelj, a Crkva je njegovo mistično Tijelo na zemlji. Bog želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2,4) i pronalazi načine da svoju milost ponudi svakom čovjeku, jer Bog je ljubav.
Ukratko, nema spasenja bez Krista, ali moguće je spasenje onih koji nisu formalni, vidljivi članovi Katoličke crkve.
Ako netko želi uspostaviti neku svoju verziju Katekizma onda radi shizmu.