Katolički odgovori

Razlikuj dobro glagol želi i hoće (= ima nepobjedivu Božansku volju da se zbilja i dogodi)...odnosno istinsko značenje tih glagola koji ne znače isto

Istina je da kako Kopitar kaže- Bog želi da se svi ljudi spase
Ali se neće svi spasiti jer je nesporna činjenica da pakao postoji...ako postoji onda postoji da neki završe u njemu!
Kada nitko ne bi završio u paklu , onda ga ne bi ni bilo!... niti bi postojala dogma kc da će netko ipak biti u paklu

I što sad?

Ne postoji dogma da će netko biti u paklu nego da pakao postoji.

Postoje oni koji vjeruju da većina ljudi ide u pakao što po meni nije dobro jer daju lošu sliku o Bogu, jer kakav bi to bio Bog kad bi većina onih za koje je umro završila tamo, to bi onda bila pobjeda zloga.

Ispravno je nadati se i želi ti da tamo neće završiti niko a ako baš nekog tamo očekujemo onda prvo treba poći od sebe.

Ako sam Bog želi da se svi ljudi spase onda i mi imamo pravo želite to isto.

Kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. (Iv 12, 32)

Da li možemo vjerovati ovim riječima do kraja ili će mo reći da ali to se ne odnosi na one zločeste...

stvarno ne znam čemu natezanje oko pakla i pitanja da li će barem 1 osoba biti u njemu???
ti stvarno oko svake teme ideš u čudno pisanje , ekstremna razmišljanja??
da si čitao barem 10 djela mističara i svetaca KC i da si povjerovao barem u jedno svjedočanstvo istih onda bi vidio da u paklu itekako ima ljudi...
ako ne vjeruješ u svjedočanstva svetaca KC onda se potrudi pročitati KKC
I u bibliji imaš evanđelja gdje se spominje pakao i osoba u paklu!

Praktično svi sveci nisu vjerovali u apokastazu, osim sv.Grgura Niskog koje može da se razumije na neki način kao teologumen i osobno mišljenje, možda ima još neko ko je vjervao u nekom blagom obliku apokastaze, Origen je bio krajnje ekstreman u apokastazi i zato je i osuđen, sv.Niski je imao blaži oblik apokastaze, neki su imali još blaži, ima tu određena gradacija...... Ali, suština i poenta priče jeste vjera u vječne muke i pakao, kako i koji su opisi tih muka to je već u različitim interpretacijama i tumačenjima svetih....... Evo, ovo od sv.Augustina meni osobno najviše odgovara, ovo je jedan vid najblaže apokastaze, ostaje vjera u vječnost pakla i postoji milost neke apokastaze, ima i kod sv.Maksima Ispovjedalaca nešto slično i vjera u vječne muke i blaga apokastaza u smislu vječnog dobro bića i (samo) vječnog bića koje (biće) ne učestvuje u dobro biću i samim time ne učestvuje u napredovanju i milosti pobožanjstvenja i samim time nema sreću postojanja, neki sveci pišu da je najveća nesreća duše da ne bude u zajednici sa Bogom, itd.. ....

Znam da nije potpuno stav Crkve, ali...Zamisli svijet u kojem nema straha, nema sumnje, nema nesigurnosti. Svijet u kojem svi znaju da Bog postoji, da je s nama i da nas vodi. Svijet u kojem je svaki čovjek svjestan svoje božanske svrhe i vječnog života koji ga čeka. To nije samo san – to je Božji plan.

Ljudi se često pitaju zašto Bog u Starom Zavjetu djeluje strogo, zašto kažnjava, zašto se prikazuje kao oštar sudac. Zašto je Bog, koji je ljubav, u doba Noe odlučio izbrisati cijelo čovječanstvo osim jednog čovjeka i njegove obitelji? Zašto su postojale okrutne kazne, poput kamenovanja žene u Lotovo vrijeme? Zašto su Izraelci pod Božjim vodstvom ponekad činili stvari koje danas zvuče strašno?

Odgovor nije jednostavan, ali je razumljiv. Stari Zavjet prikazuje svijet koji je bio surov, divlji, bez jasnih moralnih okvira. Ljudi su tada živjeli u plemenskim društvima u kojima je vladalo pravilo sile, a ne pravde. Da bi ih doveo do civilizacije i vjere, Bog je koristio metode koje su tadašnje ljude mogle podučiti – strogoću, jasne kazne, konkretne posljedice. Kao roditelj koji ponekad mora biti strog prema djetetu, ne zato što ga ne voli, nego zato što ga mora naučiti razlikovati dobro od zla.

Ali treba shvatiti kontekst Starog Zavjeta. To je bilo vrijeme kada je svijet bio kaotičan, neuk, divlji. Ljudi nisu razumjeli ni osnovne moralne principe. Bog je djelovao kao strog roditelj koji pokušava disciplinirati neposlušnu djecu. Kada su ljudi postali toliko iskvareni da su činili neizreciva zla, kao u doba Noe, Bog je morao resetirati svijet – ne iz mržnje, već iz ljubavi prema budućim generacijama. Ako liječnik mora amputirati nogu da bi spasio život, znači li to da je okrutan? Ne. Tako je i Bog morao ponekad donijeti teške odluke da bi čovječanstvo uopće imalo šansu za spas.

Potop u Noino vrijeme nije bio čin mržnje, već čin čišćenja. Ljudi su tada postali toliko iskvareni, puni nasilja i bezbožnosti, da bi ostavljanjem takvog stanja na Zemlji nestala i posljednja nada za čovječanstvo. Bog je dao priliku – poslao je Nou da širi upozorenje, ali nitko nije slušao. Na kraju, ostavio je mali ostatak, sjeme iz kojeg će ponovno niknuti ljudski rod. Možemo li Ga za to kriviti?

A Lot? Njegova žena okrenula se unazad, prema grešnom Sodomi, i postala stup soli. Metaforički, možda je to poruka da ne možemo rasti ako smo vezani za grijeh prošlosti.

A pakao? Je li on vječna kazna ili samo privremena lekcija? Možda je pakao zapravo nova prilika – ponovni život na Zemlji, ali pod drugačijim uvjetima, s drugačijim izazovima. Možda se duše koje nisu još spremne za Kraljevstvo Nebesko moraju ponovno roditi, prolaziti kroz iskušenja dok ne dosegnu pravu čistoću i svetost. Možda se pakao ne sastoji od vječne vatre, već od neprestane borbe sa samim sobom, od nemogućnosti da pređemo na višu razinu postojanja dok ne shvatimo istinu.

Stari Zavjet temelji se na pravdi i osveti, dok Novi Zavjet donosi poruku oprosta. "Oko za oko, zub za zub" bila je logika tadašnjeg vremena, ali Isus donosi nešto novo: "Ljubi neprijatelje svoje, moli za one koji te progone." Bog se nije promijenio – mi smo se promijenili. Kad je čovječanstvo bilo spremno, Bog nam je poslao Isusa, da nam pokaže drugo lice – lice milosrđa, ljubavi, oprosta.

I nije li zanimljivo da mnoge religije imaju slične koncepte? Da sve govore o nekoj vrsti ponovnog rođenja, o duhovnom usavršavanju, o putu prema Bogu? Možda su sve te priče samo različiti načini na koje ljudi pokušavaju shvatiti istu istinu – da postoji jedan vrhovni Bog, jedan krajnji cilj, i da svi mi, bez obzira na put kojim idemo, stremimo prema Njemu.

A što ako su i kazne, i patnje, i same priče o paklu – samo odgojna metoda? Kao što roditelj nekad mora zaplašiti dijete pričom o vuku da ga spriječi da zaluta u šumu, tako su možda i ove priče služile da bi ljudi, kroz strah, došli do spoznaje dobra. Jer tko zna kakav bi dodatni kaos u svijetu nastao da nema takvih priča? Da nikad nije postojala ideja da postoji posljedica za zlo?

Zašto toliko ljudi ne vjeruje u Boga? Možda zato što ne mogu vidjeti dalje od fizičkog svijeta, jer su zaslijepljeni materijalnim ili su izgubili povjerenje zbog nepravde koju vide oko sebe. Ali mi znamo da postoji duhovni svijet, nevidljivi svijet dobra i zla – svijet u kojem Duh Sveti i anđeli neprestano vode bitke protiv Sotone i njegovih palih anđela. Svijet u kojem svaka naša odluka, svaki naš postupak, ima odjek u vječnosti.

Postoje ljudi koji se sjećaju prošlih života. Priče o djeci koja govore strani jezik koji nikad nisu učili, o ljudima koji su u snovima vidjeli mjesta na kojima nikad nisu bili, sve to ukazuje na mogućnost da živimo više od jednog života. Možda Bog nije imao beskonačno puno inspiracije da osmisli bilijune različitih osobnosti kroz povijest, već nas jednostavno stavlja na novi test dok ne zaslužimo vječnost.

A postoje i oni koji su vidjeli Raj. Ljudi koji su doživjeli kliničku smrt govore o viđenjima svjetla, vrata raja, anđela koji stoji na ulazu i bira tko može proći. Jedan od najpoznatijih slučajeva je iskustvo dr. Ebena Alexandera, neurokirurga koji je tijekom kliničke smrti vidio raj, predivne livade, anđele i osjećao ljubav koju ne može opisati. Kad se vratio, bio je drugi čovjek – netko tko više nikad nije sumnjao.

A Isus Krist? On nije mit – On je povijesna činjenica. Njegova čuda, zapisana ne samo u Bibliji, već i u vanbiblijskim povijesnim izvorima, živi su dokaz vjere. Cijeli svijet računa vrijeme prema Njemu – prije Krista i poslije Krista. Je li to slučajnost? Ili je to jasan znak koliko je Njegovo postojanje ostavilo trag na sve narode svijeta?

Ali zašto toliko zlobe na svijetu? Jer smo u stalnoj borbi između dobra i zla. Jer je čovječanstvo još uvijek na putu pročišćenja. Ali svjetlo uvijek pobjeđuje tamu. I doći će dan kada će svi ljudi shvatiti istinu, kada će svi prigrliti vjeru, kada će svi živjeti u skladu s Božjom voljom. I tada će nastupiti Kraljevstvo Nebesko – ne samo na nebu, nego i na Zemlji. Jer Bog ne želi da se itko izgubi. On želi da svi na kraju pronađemo put kući.

Zato vjerujmo bez straha. Bog je s nama. Bog nas vodi. I svi ćemo jednog dana zaslužiti vječni život, jer na kraju vremena, kada zlo bude pokoreno, ostaje samo Ljubav. A Ljubav je vječna.

Jedan od najdetaljnijih i najpoznatijih slučajeva reinkarnacije je priča Jamesa Leiningera, američkog dječaka koji se od malih nogu sjećao života kao borbeni pilot iz Drugog svjetskog rata.

Slučaj Jamesa Leiningera: Reinkarnacija pilota iz Drugog svjetskog rata
Početak neobičnih sjećanja
James Leininger rođen je 1998. godine u Louisiani, SAD. Kad je imao samo dvije godine, počeo je pokazivati opsesiju prema avionima, iako njegovi roditelji nisu imali nikakve veze s vojskom ili avijacijom. Uskoro su uslijedili i zastrašujući noćni napadi – mali James bi se u snu vrišteći budio, govoreći da ga je pogodio avion i da je “zapeo u vatri”.

Njegovi roditelji, Bruce i Andrea Leininger, bili su šokirani kada je James počeo izgovarati neobične riječi i fraze koje nisu tipične za dvogodišnje dijete. Pričao je o zrakoplovima, nosačima aviona i tehničkim detaljima koje nije mogao znati.

Detalji prošlog života
S vremenom je dječak počeo davati sve preciznije informacije o svom "prošlom" životu:

Rekao je da se zvao James (što je bilo i njegovo sadašnje ime).
Tvrdio je da je bio pilot borbenog aviona Corsair u Drugom svjetskom ratu.
Spomenuo je da je bio stacioniran na nosaču aviona Natoma Bay.
Rekao je da ga je pogodila neprijateljska vatra tijekom borbe kod Iwo Jime.
Spomenuo je imena svojih suboraca, uključujući čovjeka po imenu Jack Larson.
Njegovi roditelji, zbunjeni i šokirani, odlučili su istražiti informacije koje je James davao.

Provjera činjenica
Otac Bruce, koji je isprva bio skeptik, počeo je istraživati i pronašao šokantne dokaze:

Nosač aviona Natoma Bay zaista je postojao i sudjelovao je u Pacifičkom ratu tijekom Drugog svjetskog rata.
James Huston Jr. bio je pilot koji je zaista letio borbenim avionom Corsair i poginuo tijekom napada kod Iwo Jime.
Njegov avion je pogođen u motor i srušio se u vatri – upravo kako je James Leininger opisivao.
Jack Larson, kojeg je James spomenuo, zaista je bio pilot i bio je živ – pronađen je i potvrdio da je poznavao Jamesa Hustona.
Kada su roditelji dječaka stupili u kontakt s rodbinom Jamesa Hustona Jr., James je prepoznao njih i dao im detalje iz života koje nitko drugi nije mogao znati.

Ovaj slučaj je postao jedan od najdokumentiranijih primjera mogućeg sjećanja na prošli život. Psihijatar Dr. Jim Tucker sa Sveučilišta Virginia, koji istražuje slučajeve djece s navodnim sjećanjima na prošle živote, proučavao je Jamesov slučaj i zaključio da su dokazi izuzetno uvjerljivi.
James Leininger je kasnije postupno izgubio ta sjećanja, što je čest obrazac kod djece koja tvrde da pamte prošle živote – većina ih zaboravi do sedme godine.

Ovaj slučaj je fascinantan jer uključuje provjerljive činjenice i imena, čime je jedan od najjačih primjera mogućeg reinkarnacijskog sjećanja.



Jedno od najimpresivnijih i najdetaljnijih svjedočanstava kliničke smrti, koje uključuje iskustva raja, čistilišta i pakla, dolazi od Dr. Ebinezer Bayo iz Nigerije, koji je prošao kroz nevjerojatno iskustvo smrti i povratka u život. Njegovo svjedočanstvo ostaje među najpoznatijima u svijetu kliničke smrti zbog svojih dubokih duhovnih uvida i neobičnih detalja.

Slučaj Dr. Ebinezera Bayo: Putovanje kroz tri dimenzije posmrtnih stanja
Početak iskustva: Klinička smrt
Dr. Ebinezer Bayo, ugledni liječnik, doživio je ozbiljan zdravstveni kolaps zbog teške bolesti srca. Nakon srčanog zastoja, njegovo srce je prestalo kucati i smatran je mrtvim. Tijelo je bilo bez života, a pokušaji reanimacije bili su neuspješni. U tom trenutku, Dr. Bayo je doživio kliničku smrt i otputovao na nevjerojatno duhovno putovanje.

Raj: Svjetlost i mir
Kada je umro, Bayo je ispričao da je osjetio kako napušta svoje tijelo i ulazi u prekrasnu, svjetlucavu svjetlost koja je bila ispunjena ljubavlju i spokojem. Taj prostor je bio neizrecivo miran, a atmosfera ispunjena osjećajem potpune prihvaćenosti i ljubavi. "Osjetio sam da sam kod kuće, a osjećaj mira bio je toliko dubok da nisam želio nikada otići", rekao je kasnije.

Bayo je svjedočio i prisutnosti bića koja nisu bila fizička, već su zračila nesebičnom ljubavlju. Ta bića, kako je opisivao, nisu imala konkretne oblike, ali su emitirala nevjerojatnu prisutnost koja ga je ispunila. U tom prostoru osjećao je kako su mu svi strahovi i tjeskobe nestali. Bayo je imao osjećaj da su sve njegove prošle grijehe i pogreške bile oproštene, a on je bio prihvaćen u ovoj "nebeskoj dimenziji".

Čistilište: Prolazak kroz tamne i teške trenutke
Međutim, Bayo nije ostao u raju. Nakon nekoliko trenutaka iskustva svjetlosti, njegovo duhovno putovanje nastavilo se kroz tamniji prostor – "čistilište". Tu je osjetio teške emocije, kao da je bio okružen tugom, grižnjom i pokajanjem. Bio je suočen s prošlim odlukama i greškama koje je napravio tijekom života. To nije bila patnja u doslovnom smislu, ali Bayo je iskusio snažnu unutrašnju nelagodu dok je razmišljao o svojim neodgovorenim pitanjima i duhovnim "nečistoćama".

Bayo je kasnije rekao da su ta iskustva bila poput "pročišćenja" koje je trebalo proći kako bi mogao prijeći u višu dimenziju. "Bilo je to poput buđenja iz snova, gdje morate suočiti s onim što niste uspjeli razumjeti dok ste bili živi", ispričao je.

Pakao: Suočavanje s tugom i tamom
Kao dio svog iskustva, Bayo je bio prisiljen proći kroz dimenziju koju je sam opisao kao "pakao". Ovaj prostor nije bio doslovno mjesto vatre i vrućine, kako se često prikazuje u religijskim tradicijama, već bio emocionalno i duhovno zbunjujuće iskustvo. Bayo je osjetio ogromnu tugu, patnju i gubitak, u kojem je doživio duboku unutrašnju borbu. "To nije bilo fizičko mučenje, već duhovna patnja – osjećaj izolacije i tuge, kao da sam bio potpuno odvojen od ljubavi i svjetlosti", ispričao je.

Tijekom tog iskustva, Bayo je vidio slike i vizije prošlih života, svojih pogrešaka i propuštenih prilika za ljubav i duhovni rast. Osjetio je kako su ga ta iskustva "vukla" prema dolje, prema nekoj vrsti duboke unutarnje tame.

Povratak u tijelo: Prosvjetljenje i otkriće
Nakon što je prošao kroz ta tri stanja – raj, čistilište i pakao – Bayo je iznenada doživio povratak u svoje tijelo. Čuo je liječnike koji su ponovno pokušavali oživjeti njegovo srce. Kada je ponovno otvorio oči, osjećao je nevjerojatan mir, kao da je sve postalo jasnije.

Bayo je kasnije ispričao da je kroz svoje iskustvo shvatio duboku duhovnu istinu: "Ljubav je ključ svega, a najvažnija stvar u životu je biti u miru sa sobom i s drugima." On je također spomenuo da je nakon iskustva kliničke smrti njegova percepcija života postala puno jasnija, a postao je mnogo suosjećajniji i duhovno osvješteniji.

Priča Dr. Ebinezera Bayo postala je jedan od najimpresivnijih i najdetaljnijih slučajeva kliničke smrti koji uključuju susret sa rajem, čistilištem i paklom. Bez obzira na to što neki smatraju da su takva iskustva subjektivna, Bayo je bio izuzetno utjecajan u širenju poruka o duhovnom pročišćenju, ljubavi i oprostu, kao i o tome kako naša unutarnja stvarnost oblikuje našu sudbinu.

Ova iskustva ostaju izvor dubokih pitanja o postojanju i prirodi života nakon smrti, te se smatraju ključnim za razumijevanje kako duhovni svijet može utjecati na naše svakodnevne živote.

Ne zanima me ništa što nije stav Katoličke Crkve niti ikakve hereze, ali me zanima zašto se koristiš imenom poznatok svećenika https://www.radiomarija.hr/index.php/ak ... o-petrovic

Iskreno nisam ni znao da je to ime nekog svećenika!
Ime sam izmislio - nije moje pravo zbog zaštite identiteta...
Znam, znam... Ovo je samo moja luda mašta jer mi ta priča o paklu ne drži vodu... Sve mogu prihvatiti, ali vječna kazna u paklu... Hmmm.. Ne znam... Ljudi koji čine zlodjela najvjerojatnije imaju neki psihički i mentalni problem - pa zar onda zazlužuju pakao..mnogo toga igra tu ulogu.. I naša genetika i odgoj i svašta nešto... Vjerujem da imamo slobodnu volju ali dosta toga i nije stvar slobodne volje već neke više sile. Ali ok, to nitko ne zna, pa ni sami poglavari Crkve! Bitno je truditi se biti dobar čovjek i činiti dobra djela i da je Bog na prvom mjestu i da ljubimo i pomažemo svojim bližnjima! Mislim da je katolička vjera jedina ispravna i najcjelovitija. Zato i jesam ponosan katolik! Ali normalno je da za neke stvari imam upitnik iznad glave...

Načitala sam se i ja takvih stvari i knjiga..mnogo.
Oni što vjeruju u reinkarnaciju promiču čak tezu da je to bilo u Bibliji, pa su izbacili.
Čitala sam toliko knjiga o tim prošlim životima, učiteljima, kako sami biramo u kojem tijelu ćemo se roditi, pa i onu od poznatog psihologa/ psihijatra, ne mogu se trenutno sjetiti imena.
Ali imali smo ovdje temu o tome.
Sve skupa mi ne drži vodu, jer kako bi itko odlučio roditi se kao npr. serijski ubojica, sadist, psihopat itd i što je najgore, ti ljudi uživaju u tome. Evo, svježeg slučaja, pedofil kirurg u Francuskoj što je silovao 300 djece, najmlađe dvoje od dvije godine pa i svoje nećakinje i još je pisao da je ponosan što je pedofil.
Nema smisla da imaš ovaj život i gledaš kako ga proživjeti nastojeći se približiti svetom životu, kad tamo imaš mogućnosti bezbroj života.
Nema smisla reinkarnacija u životinju pa u čovjeka.
Puno je toga tu izmišljeno a postoji i mogućnost kolektivnog sjećanja.
Zato u Indiji oni koji u to vjeruju još se drže kasta i nije ih briga što netko pati. Pa dođe katolkinja svetica liječiti ih i brinuti se za one za koje njih nije briga.

Reinkarnacija nema veze s Katoličkom Crkvom ni Kristom, dan nam je jedan život da ga živimo tražeći Božju volju, ne postoje prošli životi. Ne treba se zavaravati, reinkarnacija je lažni nauk koji nema mjesta na katoličkom forumu.

Tako je, reinkarnacija je lažni nauk koji se protivi zdravom razumu jer bi po logici reinkarnacije broj živih bića bio konstantan (ili se smanjivao ) ako se njihove duše neprestano sele u nova tijela, što naravno ne odgovara stvarnom stanju u svijetu. Navodni "dokazi" koji su ranije ovdje navedeni vjerojatno su plod demonskog utjecaja na pojedine osobe.

Učenje o reinkarnaciji je nespojivo sa naukom KC.
Bježi od tog vjerovanja jer je totalno pogrešno i možete Mario odvesti na skroz krivi put.