Pogotovo je sve to čudno, kad on govori ovako:
Istaknuti bioetičar i profesor moralne teologije, dr. sc. Tonči Matulić je za Hrvatski katolički radio govorio je o spornom sadržaju Istanbulske konvencije:
Na pitanje je li navedeni dokument određena manipulacija, prof. Matulić je kazao da Istanbulska konvencija “u svom naslovu nosi nešto poželjno i prihvatljivo, a to je i suzbijanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”, no “analizom i poniranjem u dubinske motive može se zaključiti da je posrijedi stanovito sredstvo, sredstvo kojim se želi nametnuti jedna antropologija, odnosno jedan pogled na čovjeka koji nesumnjivo odudara od onoga što znamo o čovjeku u tradicionalnom smislu, što znamo o čovjeku u svjetlu kršćanske objave i kršćanske teologije. Jednom riječju – od onoga što znamo zdravorazumski o čovjeku. (…)
Dakle, u pozadini postoje, daju se otkriti prikriveni neizrečeni motivi putem jedne konvencije koja u naslovu kaže nešto plemenito: suzbiti nasilje nad ženama, u obitelji, boriti se protiv njega je nešto na što nas poziva i zdrav razum, na što nas poziva i vjera i kršćanska etika. Ali, kada čitamo određene odredbe u Konvenciji onda vidimo da se igra s pojmom roda, rodne teorije, rodno osviještenog nasilja nad ženama te vuče sa sobom problem koji je neraskidivo vezan za rodnu ideologiju.“ No, s druge strane, sada Konvencija hoće problem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji vezati za rod. Tako recimo u članku 3., stavak c. Istanbulske konvencije se kaže: ‘Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.’ Ovo može izgledati posve benigno. Nestručnjaku, laiku ne govori ništa, međutim ovakva definicija u cjelini Konvencije ipak čini se da isključuje odnosno ne uključuje biološki supstrat spola. Što znači biološki supstrat spola? To drugim riječima znači da postoji muški i ženski spol, da su ta dva spola međusobno komplementarna, upućeni jedan na drugoga, da se oni međusobno onda upotpunjuju, usavršavaju (…).
Ako mi ovdje, iščitavajući Konvenciju, uočavamo da zapravo spol postaje izlišan, a u kontekstu rodnih teorija, pogotovo ekstremno formuliranih rodnih teorija, koje vi nazivate rodnim ideologijama, ili ideologija roda, dakle spol se eliminira iz jednostavnog razloga što se smatra da se spol oblikuje po načelu društvene prisile: postoji muškarac i žena na biološkoj osnovi i onda se sve formulira u skladu s ovim dvjema činjenicama muškog i ženskog spola i ostala normativnost, pa onda brak, pa onda obitelj i obiteljski odnosi, pa onda cjelokupno društvo se strukturira na temelju ovoga. Unutar ekstremnog rodno – teorijskog pogleda ili, nazovimo to rodne ideologije takva podloga treba se odbaciti
...Ali, ako se to čini pod krinkom, ili pod plaštem toga da se ruiniraju ili demoliraju ove strukture ili ove osnove o kojima sam sada govorio, koji direktno ciljaju na neki način na dekonstrukciju čovjeka, onda nema nikakve sumnje da je pozvana ne samo Crkva, nego je pozvan svaki vjernik, ali je pozvan i svaki čovjek dobre volje koji još uvijek njeguje kulturu zdravoga razuma ustati protiv takve rabote da se čovjeka totalno dekonstruira jer kad ga dekonstruiramo mi ga nužno moramo ponovno rekonstruirati. A kad ga idemo ponovo rekonstruirati – po kojem ključu? Tko će biti ta slika, taj izvor, taj temelj?”
...Na pitanje u vezi tzv. “rodno neutralnog” i “rodno osjetljivog” obrazovanja, prof. Matulić odgovara: “Ta rodna pedagogija pod egidom plemenitoga, na koje smo obvezani zdravim razumom na koje nas obvezuje vjera – a to je da ne smije postojati diskriminacija, ne smije postojati iživljavanje jačega nad slabijim, kako god se definirao jači ili slabiji, da ne smije postojati udar na nekoga samo zato što je muškarac ili samo zato što je žena. Ako današnji suvremeni roditelji na taj način ne pristupaju svojoj djeci i na taj način ne odgajaju, onda doista nešto ozbiljno nedostaje u njihovoj roditeljskoj pedagogiji, ali ako to cilja na “čujte me, vi ste to što vam se čini da jeste, ali zapravo mislite da niste, jer vi možete biti što god i kakvi god itd., i nemojte zamišljati da postoji žena i da postoji muškarac, i nemojte slušati roditelje doma koji vam kažu ti si žena a ti si muškarac…” – e onda je to doista jedna opaka pedagogija koja može rezultirati i sigurno će rezultirati prije ili kasnije društvenim kaosom. A tko je žrtva u društvenom kaosu – čovjek pojedinac.
Itd....
|