Bila nedavno neka (na poslu)tema u vezi ovih koji mole i ovih koji galame i tak, priča meni kolega, vjernik, veli on "moli se u crkvi" ja sam mu rekao na to, da kad bih birao onda bih bez razmišljanja stao na stranu ovih koji mole nego ovih koji se protive, složio se sa mnom bez pogovora. Al eto, čak i među vjernicima ima različitih mišljenja.
Nekima molitva strašno smeta.
A i Mate Uzinić mi je sumnjiv, izgleda da on baš ne odobrava ovi koji mole, očito se boji da se ne povrijede nečiji osjećaji. Uglavnom, vjernik bi trebao bit što točno, glavu dolje i kuš, pravac crkva i moli, sve van toga je smetnja ostatku društva koji nisu vjernici, yeah right.
A razno razne povorke, golotinja i parade (gej/lezbo/trans) po ulicama, to je kao ok, da stvar bude gore, djeca gledaju a o moralu bolje da ne pričamo, kao i šteti koja se čini samom čovjeku, to je sad IN u ovom palom svijetu, gdje se dobro naziva zlo, a zlo se naziva dobro.. Tama je IN a svjetlost je OUT. Al smo kao društvo zabrazdili da je to sramota a i strahota, da bude stvar gora, strah ne postoji kod čovjeka a bome i sramota. Sramota je u ovom svijetu biti vjernik i onaj koji moli.