Životne situacije su te koje pokazuju našu vjeru.
Život piše romane!
Imamo razna pravila, norme, moral, etiku i prema njima možemo postupiti.
Oni koji su se poistovjetili sa tim normama, pravilima, zakonima, moralom, etikom će biti povrijeđeni, uznemireni kritizirajući i ocjenjujući nepoštivanje pravila koja su dio njih, a koje je netko (namjerno ili npr. nenamjerno u ovom primjeru psa) prekršio.
Kršim li ja pravila?
Kršim.
Nije se rodio tko je svima ugodio!
Što su meni norme, pravila, moral, etika, zakoni?
Jesu li oni meni osnova? Jesam li se ja poistovjetio sa njima?
Ne.
Mogu poštivati pravila koliko mogu da ne uznemiravam one koji su se poistovjetili sa tim pravilima.
Ali znam da potpuno u tome ne ću uspjeti jer će uvijek biti izgovor za povrijeđenost kod nekoga.
Nekoga će i ovo što pišem uznemiriti...
No bitno mi je što mi je osnova.
Bitna je vjera. Izvor.
Ako znam da smo u osnovi svi jedno, da smo svi u Kristu u ljubavi i to mi je osnova onda ne samo da ću oprostiti i ne zamjeriti što je netko prekršio neko pravilo, normu, moral, etiku; već ću prihvatiti u miru i razumijevanju odabir drugoga šireći tako slobodu.
Šireći slobodu ja postajem ono što je ljubav: život u slobodi odabira
čime živim život odabirući (stvarajući i postajanjem stvoreno) u suodnosu sa svima nama sa Bogom
sa osjećajem zahvale i očaranošću ljepotom Života.
kako samo malo treba za sreću i mir
Mrvice su u pitanju, sitnice
čak ne niti misli, već i pomisao
bljesak našeg životnog iskustva koji je ujedno i vječnost.
A vječnost je kad sada to odaberem.
Za taj odabir mi ne treba ništa osim slobode.
Bože hvala ti na slobodi!
Hvala ti na psu koji je potaknuo na promišljanje... o vjeri.
Nisam od ovoga svijeta, no lijepo je u ovome svijetu