Katolički odgovori

Naletio sam na jedan zanimljiv članak u medijima gdje se spominje da se jedan trn sa Isusove Krune nalazi i kod nas na Pagu kod sestri benediktinji
Sjećam se da sam prije godinu ili dvije gledao na tvu jedan dobar dokumentarac koji nas je vodio kroz crkve na pagu , spominjao časne sestre, benediktince , razne crkvene običaje na tom našem otoku ali i sveti trn sa Isusuve Krune!

https://www.dnevno.hr/vjera/relikvija-r ... i-1944356/
https://www.dnevno.hr/vjera/velika-milo ... e-1264309/

--------------
Gotovo sve provjereno trnje stoljećima se nalazi u crkvenim zbirkama. A jedan trn je i u Hrvatskoj. Mnogi, naime ne znaju za veliku milost koju čuva naša zemlja, odnosno benediktinke sv. Margarite u Pagu već stotinama godina. Mnogi nisu svjesni veličine ovog dara i činjenice da je upravo Hrvatska, uz Francusku jedna od zemlja na svijetu koja ima službenu potvrdu Svete Stolice da se, kod nas u Pagu, nalazi Sveti Trn. O tome više čitajte ovdje.


U većini slučajeva moguće je vidjeti samo relikvijar, a ne trnje. Postoje neke posude koje izgledaju kao monstranca, dopuštajući vjernicima da gledaju ovo poniženje koje je osmišljeno za “Kralja Židova”. Trnje je dugačko, oštro i tvrdo – kako bi se očekivalo od rimskog mučenja. Evanđeljima nedostaju pojedinosti o točnoj prirodi Kristove krune, ali na području Jeruzalema postoje neki zastrašujuće potomci trnja od prije dva tisućljeća.

Čini se čudnim da je izložen baš kao i bilo koji drugi artefakt u Britanskom muzeju kada je u svoje vrijeme to bio najcjenjeniji predmet u privatnim rukama. Bezbroj posjetitelja danas nesvjesno luta pokraj relikvijara, dok bi mu u prošlim stoljećima vjernici prilazili na koljenima.
-----------------
Dakle, prema izvornim dokumentima, Sveti Trn donio je 1443. g. fra Ivan Tutnić, svojoj sestri, koludrici Mariji, na njeno svečano monaško zavjetovanje u paški benediktinski samostan. Napisao je i ispravu o tom daru. Prijepis te isprave iz 1564. g. iz arhiva Marka Laura Ruića s ovjerom javnog bilježnika Benedikta Zorovića otkriva nam niz konkretnih detalja koje darovatelj Svetog Trna fra Ivan Tutnić zahtjeva: na koji način čuvati, štovati relikviju Svetog Trna i izložiti je u liturgijskim slavljima. Naziva ga „prebogoljubni i Presveti Trn neizrecive krune Gospodina našega Isusa Krista” koju se za vrijeme Njegove svojevoljne i Presvete muke dostojao nositi, i ponizan postao za pobjedu i slavu za nas grešnike. Ta presveta moć Gospodinove trnove krune držala se u Pagu na časnom i presvetom mjestu, ali dalje ne želi držati tajno toliku moć, nego želi istu razglasiti, očitovati i svakomu pokazati, da joj vjerni kršćani dadu dužno poklonstvo, čast i da se to vrši s vrsnom dužnom ljubavi. U paškoj ispravi Sveti Trn naziva se i „prebogoljubna uspomena moći”.

A sama Relikvija se čuvala u samostanu kod redovnica benediktinki u jednoj škrinji s četiri ključa i u ispravi je točno naznačeno tko ima čuvati te ključeve. Jedan ključ je čuvala majka opatica, drugi je bio pohranjen kod paške Općine, treći je bio kod opata Tutnića, koji ga je kasnije predao na čuvanje nekom paškom plemiću i čuvanje tog ključa postalo je nasljedo pravo u toj obitelji, a četvrti je imao paški zborni Kaptol.

Evo jedan jako zanimljiv intervju sa papom Franjom...papa i novinarka uglavnom pričaju o korijenima zla, đavolskom djelovanju...da vrag postoji i navodo nas na grijehe...

https://www.dnevno.hr/vjera/ja-vjerujem ... t-1946182/

https://www.dnevno.hr/vjera/pocinje-dev ... e-1944320/

Devetnica u vezi Božjeg Milosrđa koju je Bog ustanovio po mističarki i č.sestri Faustini Kowalskoj iz Poljske
Vjerujem da je većina katolika čula za nju, možda čitala njezin Dnevnik...

posebno je zanimljiva jer je Bog preko nje i Crkve ustanovio spomen na Božansko Milosrđe koje nam puno pomaže da shvatimo kolki nas Bog voli i jako grešne i koliko nam Bog daje milosrđa i sredstava da se spasimo ( naše duše)
Inače , btw, i ova mističarka je za vrijeme života bila kamen spoticanja u institucinalnoj Crkvi, tako da je njezin Dnevnik i bilješke desetljećima bio na popisu zabranjenih knjiga, a ona bila osporavana, omalovažavana, smatrana prevaranticom ,da ne kažem krivovjerkom isl.!

Sumnjam u to trnje, kao i puno tih relikvijara, no to nije nešto bitno za vjeru.
Kako je tema o medijima, da ne otvaram novu, napisat ću ovdje.
Dakle, u vrijeme Uskrsa, HTV daje dokumentarac "Kako je nastala Biblija". Snimih to, baš me zanimalo.
Međutim, to je bilo ateističko stajalište, nakon svega, zaključak, Bibliju su pisali pisari a nastala je zbog nekog vladara koji je htio spojiti 2 pokrajine židovske u jednu pa dao nalog pisarima da pišu, rekli bi suvremenim jezikom, politički pamflet...

Aha, e pa bitno je...
Nije trnje bez veze, kao ni Torinsko platno.
Ljudi iz prvih stoljeća su toliko cijenili sve stvari vezane uz Isusa (posebno uz muku!), a mi sve tako olako odbacujemo.

Kad je Jelena Križarica pronašla križ Isusov shvatila je da sam dodir križa (uz vjeru!) pomaže (i proslavlja Boga!), ali nije htjela nađene relikvije čuvati u cjelovitosti - kao danas muzejske primjerke - nego ih je dala dijeliti i usitnjavati da dođu do što većeg broja ljudi i pomognu im.. Vjerovalo se "da dio vrijedi kao cjelina" - ako je cijeli križ spasonosan, takav je i njegov najmanji djelić. Zato se i trnje s Isusove nađene krune dijelilo.
Ova relikvija s Paga ima svoju povijest, mi danas ne znamo je li ona autentična, ali ako je povijest istinita i ona bi mogla biti.
Osobno, ne bih ništa od toga omalovažavala...

Ne omalovažavam ništa.
Torinsko platno je važno, istraživano od strane mnogih znanstvenika i nisu mogli znanjem današnjim objasniti lik na njemu.
Tako da poštujem platno, tu se vidi i da je Isus proboden kroz zglobove, ne kroz šake...
A relikvije, od kojih ima baš svašta ( tkivo od Isusova obrezanja i svašta još)...Tko hoće vjerovati, neka vjeruje u svaku od tisuća relikvija, smatram i dalje da to nije bitno za vjeru. Čak kad bi se i znanstveno neke dokazale.

https://katolik.hr/vukovi-u-ovcjem-runu

o planovima i cilju masonerije protiv KC...posebice zadnjih 200 godina od francuske b.revolucije