Katolički odgovori

“I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Matej 26, 26-28)

“I dok blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.” (Marko 14, 22-24)

“I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Luka 22, 19-20)

“zahvalivši razlomi i reče: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen." (1 Korinćanima 11, 24-25)

“Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. Zato su među vama mnogi nejaki i nemoćni, i spavaju mnogi. (1 Korinćanima 11, 26-30)

“Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora.” (Hebrejima 13, 10)

“Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari žrtvenika?” (1 Korinćanima 10, 16-18)






1.) Posljednja večera se, prema svim biblijskim svjedočanstvima, odvijala uoči Isusove žrtve na križu. Ona je, dakle, već i vremenski s njome najuže povezana i ukazuje na nju.
2.) Barem prema svjedočanstvu sinoptika, to je bila pashalna večera, a ona ima bitno žrtveni
karakter. Ona je spomen na izbavljenje iz Egipta, povezano sa smrću prvorođenaca i žrtvovanjem jaganjaca, koje se još vršilo u Isusovo vrijeme.
3.) U aramejskom, kojim Isus tada govorio, “janje” i “kruh” označeni su jednom te istom riječi (הילט).
4.) Vidimo paralelu: kao što je stari Izlazak obilježila smrt prvorođenaca, tako i novi (muku. smrt i uskrnuće) obilježava smrt Prvorođenca. U starome se spomen vršio janjetom, u novome se vrši kruhom-ista je čak i riječ.
5.) Isus ne govori ovo je Tijelo moje…Krv moja…u apsolutnom smislu, bez izuzetka: u tom smislu, kruh bi bio samo znak zajedništva Tijela Crkve. On naprotiv, da ne bi bilo nikakve zabune, tumači: koje se predaje…koja se prolijeva. Dakle kruh i vino izričito upućuje na žrtvu.
6.) U tom smjeru ide i tumačenje Pavlovo, koji izričito govori: navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.
7.) Stvar dodatno pojašnjavaju izrazi “krv Saveza” i “novi Savez u mojoj Krvi”. Ovo upućuje na Izl 24, 4-8. Dakle, ovo vino je Krv Saveza: kao što je žrtvom bio zapečaćen stari Savez, Njegovom žrtvom je i Novi. Kao što su žrtve Izraela bile odraz i nastavak sinajske, tako je i vino spomen i prisutnost golgotske.
8.) Mojsije jedan dio žrtvene krvi izlijeva na žrtvenik, a drugim dijelom škropi narod. Tako, Kristova Krv se izlijeva na žrtveniku križa jednom zauvijek, no “novi Mojsije” i “novi Posrednik” ostavlja njenu prisutnost novom Izraelu.
9.) Da ovo ne bi ostala samo stvar trenutka, Krist ostavlja jednu, za njega neuobičajenu zapovijed, s obzirom na dovršenje materijalnog kulta i novo duhovno bogoslužje: ovo činite meni na spomen.
10.) U grčkom je to άνάμνησις. U LXX-I nalazimo hebrejski ןורכז iz pashalne liturgije prevedenu kao μνημόσυνον (Izl 12, 14), a istim izrazom prevodi הרכזא-žrtveni spomen (Lev 2, 2). Malo dalje, isti izraz nalazimo preveden sa άνάμνησις (Lev 24, 7).

11.) Dakle, ne samo da se Kristov spomen može slobodno prevesti kao žrtveni spomen, nego sadrži pored aluzije na sinajsku, aluzije i na slobodne žrtve prinosnice koje su se stalno prinosile, kao i na kruhove iz šatora sastanka, koji su se, svake subote mijenjali po svećenicima.