Katolički odgovori

Da li je Krist proglašen Bogom na saboru u Niceji?

Potaknut nekim tvrdnjama na drugim forumima, da se u božanstvo Kristovo nije vjerovalo do sabora u Niceji, da je dotični sabor nametnuo vjeru u Kristovo božanstvo, da je to učinio pod carskim pritiskom, da je to ustvari bio državni sabor, a ne crkveni (tj,da ga je sazvao i njime dirigirao car, a ne crkveni ljudi), odlučio sam otvoriti ovu temu, kako bismo razjasnili pravo stanje stvari. Ovdje neću ulaziti u pitanje božanstva Kristova općenito, ili vjere u to u Bibliji, nego na vjeru u dotično božanstvo u prednicejskoj tradiciji Crkve.
1.) Najstariji poznati simbol vjere EPISTOLA APOSTOLORUM (cca 160.-170.etiopska recenzija). “Vjerujem u Oca Gospodara svega, i u Isusa Krista, i u Svetoga Duha, i u svetu Crkvu i u otpuštenje grijeha. (DS 1). SIMBOL RIMSKE CRKVE ( R ), prenosi ga Hipolit u Αποστολικη παραδοσις oko 215.: “Vjerujem u Boga Oca Svevladara, i u Krista Isusa, Sina Njegova jedinorođenoga, Gospodina našega, rođena od (εκ) Duha Svetoga i Marije Djevice, po Ponciju Pilatu raspetoga i pokopana i treći dan uskrsloga od mrtvih, koji je uzašao na nebesa i sjeo s desne Oca i ponovno će doći suditi žive i mrtve, i u Duha Svetoga, svetu Crkvu, otpuštenje grijeha, uskrsnuće tijela (i život vječni). Dakle, nedvojbeno je: najstariji simboli vjere svjedoče o vjeri u trojstvo od najstarijih vremena.
2.) Papa Klement Rimski (95.-96.) piše u Poslanici Korinćanima: “Imamo jednoga Boga, jednoga Krista i jednoga Duha koji je u nas uliven…Kao što Bog živi, tako živi i Isus Krist, i Duh Sveti…” Ignacije Antiohijski (+107.) u Poslanici Efežanima: “ Doznah da su neki prešli odande koji imaju krivi nauk. Niste im dopustili da siju među vama, začepili ste uši da ne primite što su sijali budući da i jeste kamenje Božjeg hrama, pripremljeni za zgradu Boga Oca, dignuti u vis vitlom Isusa Krista, a to je križ, koristeći se Duhom Svetim kao užetom; vaša vas je vjera vukla gore, a ljubav je put koji vodi k Bogu.” Didache (I.st.) upotrebljava trinitarnu formulu krštenja.
3.) Sv. Justin (+165.) uči da je u Ocu apsolutni božanski subjekt (ό θεος), a Sin-Logos-Isus izlazi iz Očeve volje, ima božansku moć i dostojanstvo, no s Duhom se ipak nalazi u drugom odnosno trećem planu. No on Logosa ne smatra stvorenjem kao kasnije Arije. Mora se uzeti u obzir da je bio pod utjecajem platonizma te misli da se Otac nemože javiti i vidjeti, pa je to učino po Logosu. Justin govoreći Grcima, mnogobošcima, želi sačuvati monoteizam, otuda ovakav govor. Njegov učenik Tacijan (+175.), enkratit govori kako je Logos bio in potentia uvijek u Ocu, u Ocu je otpočetka δυναμις λογου, a samo izlaženje iz Oca uspoređuje s vatrom koja paleći baklju, ne gubi ništa od svoga sjaja. Kod toga izlaženja dolazi do podjele od Oca, ali ne odsjecanja. Teofil Antiohijski (+150.) koristi pojam Τριας (trinitas, trojstvo) da označi skup: Bog-Riječ-Mudrost. Taj Logos ima svojstvo osobe. On također razlikuje Λογος ενδιαθετος (imanentan u Bogu) i Λογος προφορικος (izgovoreni). Atenagora oko 177.shvaća Trojstvo kao Boga Oca i Sina Boga i Duha Svetoga. Otac je λογικος (razumni) pa je Logos u njemu oduvijek, a Duh je kao zraka sunca koja trajno ostaje s Bogom-on je Božje otjecanje-απορροια.
4.) Regulae fidei, odnosno sažeci vjere u crkvenom propovijedanju i liturgiji tog doba jesu trinitarne.
5.) Hereziolozi Irenej (+202.) u Adversus haereses i Hipolit Rimski (+235.) u Refutatio omnium haerseum, govore jasno o Trojstvu. Origen (185.-253.) odlučno tvrdi da je Logos vječan, Klement Aleksandrijski također. Tertulijan (oko 160.-240.) jasno govori o Trojstvu, upotrebljava nazive trinitas i persona, te povlači paralelu između Trojstva i Crkve: “quoniam ubi tres, id est Pater et Filius et Spiritus Sanctus, ibi Ecclesia quae trinum corpus est.” On jasno kaže: tri osobe jednog Božanstva. Slično i Ciprijan. Tertulijanov učenik Novacijan (+260.) piše De Trinitate, prvo sustavno djelo o Trojstvu, protiv monarhijanaca.
6.) Papa Viktor I. (189.-198.) izopćuje iz Crkve Teodota Kožara zbog njegovog antitrinitarnog nauka. Papa Zefirin (198.-217.) daje razjašnjenje jedinstva naravi u Bogu i božanstva Kristova. Kalist I. (217.-222.) također osuđuje antitrinitarne hereze (sabelijanci). Tako i Dionizije (259.-268.)
Na ovaj način vidimo da se u Trojstvo vjerovalo od samih početaka. Najstariji simboli vjere vode nas u II.st., no niti oni nisu nastali tek tada, tada se prvi puta spominju, oni su morali nastati mnogo ranije.