Katolički odgovori

Vazmeno trodnevlje najznačajnije je doba liturgijske godine. Počinje misom večere gospodnje na Veliki četvrtak, a završava danom Uskrsa. Zove se trodnevlje jer se sastoji od tri dana (petak, subota, nedjelja) po židovskom shvaćanju po kojemu dan počinje zalaskom sunca. Istina, tehnički i uskrsna večer spada u Vazmeno trodnevlje, iako bi po židovskom shvaćanju spadala u ponedjeljak, ali ona liturgijski nije značajna, pa to nije previše bitno.


Liturgijski smisao pojedinih vremena i obreda unutar samog Trodnevlja precizno je određen. Ukratko:

Misa večere Gospodnje - Slavi se uvečer na Veliki četvrtak i njome se spominjemo posljednje večere, ustanovljenja euharistije i time posredno svećeničkog reda.

Molitva sa Isusom - Nakon posljednje večere Isus je sa učenicima otišao na Maslinsku goru gdje je cijelu noć molio. U spomen na to Misa večere Gospodnje ne završava (nema blagoslova) nego se pretače u molitvu u nekom od pokrajnjih oltara gdje se smjesti Presveto (Krist).

Obredi muke Gospodnje - Na Veliki petak popodne, jer je tada Isus umro, obdržavaju se obredi njegove muke. To nije misa (cijeli dan ne smije biti misa), ali se dijeli pričest posvećena na Misi večere Gospodnje. U obredu se klanja i/ili ljudi križ u znak zahvalnosti Kristu što je umro radi mene. Nakon obreda moguće je s tim mislima ostati u molitvi pred križem.

Velika subota - Isto nema misa, ali nema niti posebnog obreda za taj dan. Ipak, moguće je organizirati čitanja, molitve isl., u kojima će se razmišljati o Kristovom boravku u grobu i silasku nad pakao, što je liturgijski smisao Velike subote. Završava zalaskom sunca.

Uskrsno bdijenje - Najznačajnije i najsadržajnije bogoslužje u godini. Obdržava se u noći sa sobote na nedjelju, noći u kojoj je Krist uskrsnuo. Prelazi se cijela povijest spasenja i postepeno se iz pokorničke atmosfere prelazi u najveće slavlje uskrsnuća.

Uskrs - Liturgija je strukturom kao i svake nedjelje, postoje dnevne mise više puta.


Ovu temu sam pokrenuo jer primjećujem da se smisao gore navedenih liturgijskih čina, pa i samo njihovo obrdžavanje u nekim elementima iskrivljuje. Primjerice:

Molitva na Maslinskoj gori u noći sa četvrtka na petak se pretvara u klanjanje pred Presvetim. Iako izvana gledano izgleda isto - ljudi kleče pred svetohraništem u kojem je Presveto, razlika je bitna. Klanjanje pred presvetim je pučka pobožnost i nije dio liturgije Opće Crkve. To je molitva-komuniciranje sa Isusom za što nam pomaže njegova prisutnost u sakramentu koji se često izlaže u monstranci da ga se vidi. Termin "klanjanje" je ovdje zapravo nesretan, jer bi odnos nas i Isusa trebao biti prijateljski. Toga bismo trebali biti posebno svjesni na Veliki četvrtak kada se između ostaloga prisjećamo i događaja kada je Isus kleknuo pred apostole i prao im noge. Molitva u noći sa Velikog četvrtka na Veliki petak je molitva Bogu Ocu sa Isusom i promišljanje o muci, svojoj i/ili njegovoj, te prihvaćanje iste za više dobro. Izlaganje Presvetog u monstranci je strogo zabranjeno.

Gornja molitva po svojoj naravi bi trebala trajati cijelu noć, što nije (skoro) nigdje omogućeno. Iako je opravdano da nije svaka crkva otvorena cijelu noć, jer nema toliko zainteresiranih i treba netko dežurati, situacija u kojoj nema niti jedne crkve otvorene u većem gradu (a tako uglavnom jest, neka me netko demantira) je kršenje liturgijskog smisla te noći.

Obredi Velikog petka, koji bi trebali biti popodne, su (gotovo) uvijek navečer. To pomicanje je istina dozvoljeno iz "pastoralnih" razloga, što će reći da ljudi rade pa ne mogu doći u 15h na obrede. Ali opet, u velikom gradu ne rade svi popodne na Veliki petak, pa situacija da nema nigdje obreda u vrijeme kada bi trebali biti nema opravdanja. Opet, neka me netko demantira ako ima saznanja da je drugačije.

Uskrsno bdijenje se po vremenu održavanja pretvara u večernju misu u subotu, iako bi trebalo biti noćno nedjeljno bdijenje. Tako da su česti slučajevi da ono počne oko 20h, a završi oko 22h. Iako nema jasnog pravila, bdijenje ipak ne bi smjelo završiti prije ponoć.


Slučajevi koje navodim mogu varirati od biskupije do biskupije, jasno. Ja uglavnom govorim na temelju iskustva iz Splita i Zagreba.

Što vi mislite o ovome? Smatrate li navedeno problemima ili su po vama to nebitni detalji? Znate li za neka slična iskrivljivanja liturgije?

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.

Ja se u principu slažem s tobom da problem postoji i da je nastao pod utjecajem "pastoralnih" razloga (a zapravo konfora u vjeri), čak mi se čini da se ne zna ljudima ponuditi neki zahtjevniji sadržaj. Tu isto valja naglasiti da postoji s druge strane i latentno nastojanje da svi moramo na isti način obavljati liturgiju Velikog trodnevlja te se nevoljko organiziraju cjelonoćna bdijenja po uzoru na ranokršćansku liturgiju. Dakle postoje dva trenda koja uzrokuju istu činjenicu da se u nekim elementima (najviše vremenskim) liturgija iskrivljuje.
No nije samo ovo preduskrsno vrijeme takvo, u Splitu npr, vjernik će se vrlo teško moći ispovjediti na nekom stranom jeziku iako je to i turistički grad a mi smo kao Katolička zemlja, no kao da nam je stalo da nam dolaze nevjernici bez ikakvih vjerskih potreba.
Hoću reći kako ima mjesta za poboljšanja i olakšavanja onima koji žele i dublje proživjeti Veliko trodnevlje ali i godišnji odmor.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.