Otvaram novu temu, jer ne vidim gdje bih se izrekla o ovome.
Danas sam imala misao da grijeh jest zlo, ali da svako zlo nije grijeh?
Ako netko cini zlo iz svog neznanja i takvog uvjerenja, onda to ne bi trebao biti grijeh?
Na te zakljucke i misli me potakla zivotna situacija, zapravo svi smo tako necim svacim okruzeni.
A u Crkvi sam cula Rijec - Ne opiri se zlu.
I sad - samo primjer - vidim zlo covjeka u eko krizi, s pitkom vodom npr.
Ekonomska situacija mi ne daje komfor da sad mogu kupovati vodu za svoju djecu (mali su skroz),
pa im dajem iz pipe
(sama sebi sam smijesna s primjerom, ali eto ... 
)Ondak me grize savjest kad gledam druge (dobrostojeckije) kako svojoj djeci daju sve first class
(prvenstveno mislim na pice i hranu) i danas zakljucim -
Ne opiri se zlu, plivaj u cemu jesi, i vjeruj Njemu da je On darovatelj i zdravlja i svega u zivotu.Cini mi se da je Isus osudjivao grijeh (ona prica sa standovima ispred hrama)
a nije se opirao zlu (njegov krizni put)
Jesam li sad svasta strpala u isti kosh?
Istina je da ako čovjek nešto radi iz neznanja da mu se to ne smije smatrati grijehom,ako te vlastita savijest ne osuđuje za nešto onda to nije grijeh.