Katolički odgovori

Eto pročitajte ovdje: http://don-ivica.net/razno/56-opca-crkv ... -papa.html

Budući da je papa Franjo jučer ustoličen, predlažem da temu Izabran je novi papa spojimo s ovom i nastavimo objavljivati svoja mišljenja o njemu.
Ja sam osobno oduševljen s njegovim početkom, ali jasno je da može biti drugih mišljenja.
Eto nečega za početak:

»Zanimljivo je da je svaki Veliki četvrtak slavio misu sa svećenicima prije podne, a popodne nikad nije imao misu u katedrali. Tu bi misio pomoćni biskup, a on bi otišao u bolnicu gdje su bolesna djeca, starci ili stari svećenici. S njima je i za njih celebrirao. Na taj način želio je pokazati blizinu Crkve malim, običnim ljudima. Nije bio izoliran da bude samo u palači ili u uredu, nego je išao među ljude. To je čovjek koji ima široki horizont«, kaže o. Ostojić.
(http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=22199)

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Prije svega treba vjerovati Evanđelju, lako za medije. Lijepo kaže Isus da će se (lažni) proroci prepoznati prema plodovima koje donose. Plodovi koje je papa Franjo donio za ovih tjedan dana jesu: nov stil vođenja i primjera (skromnost, poniznost, susretljivost prema ljudima), odlične propovjedi (kratko i jasno), primjerena komunikacija, i apsolutno pravovjerje. Za njega je Bog Bog, Krist Krist, a Djevica Marija i sveci također su to što jesu; ništa od toga nije pobrkao niti relativizirao. Koliko znam, nijednog kršćanina u povijesti Crkve takvi plodovi nisu ubili niti upropastili. Povjerenje Talijana u Crkvu poraslo je od njegova izbora za 20%. Istina je da narod zna biti prevrtljiv, a papa se tek treba upustiti u zaista teške izazove, ali mislim da je njegov početak iznimno obećavajući i ohrabrujući.
Ovoga puta ne bih rekao da mediji navode vjernike na stranputicu: čekajte samo kad na dnevni red dođu teme poput gay brakova, a zna se koliko se papa tome protivi! Naprotiv, mislim da se svima s pravom svidjela papina evanđeoska jednostavnost i bliskost ljudima, jer svi žele da ih onakve kakvi jesu (a svakakvi jesu) Bog pomiluje po glavi (makar i papinim riječima).

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Moje osobno misljenje ..
Izbor Pape Franje,je nesto najbolje sto nam se moglo dogoditi u ovom vremenu...
A ,Papa koji bi ugodio svima ,takav se jos nije rodio!..
Bog ga blagoslovio !

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott

"Papa će Franjo još ostati u Domu Sveta Marta, barem se zasad neće preseliti u Apostolsku palaču", priopćio je pater Lombardi, ravnatelj tiskovnoga Ureda Svete Stolice.
http://laudato.hr/Vijesti/Vatikan/Papa- ... svece.aspx

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Začudio sam se njegovoj zamisli da za Veliki četvrtak u obred pranja nogu u zatvoru uključi i nekršćane muslimane i žene. Poznato je da je Isus prao noge svojim učenicima, apostolima, a ne svojoj majci, a kamoli tek ne onima koji ga nisu slijedili. I Isusova poruka o tome da "morate prati noge jedni drugima" govori o uzajamnoj ljubavi među njegovim sljedbenicima. Papa je u pripuštanju nekršćana iskoračio iz tog novozavjetnog konteksta, iako njegovo objašnjenje o tome ima težinu i ima što reći našem duhovnom stanju.

Možda Papa vidi kako malo ima ljubavi među Kristovim sljedbenicima koji su razdirani svakojakim podmetanjima i sebičnošću. To ih čini nedostojnima pa je postupio na način opisan u biblijskoj prispodeobi o svadbenoj gozbi (Mt 22 1-14).
"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

„Prihvatimo milost Kristova uskrsnuća. Dopustimo da snaga ljubavi preobrazi i naš život!“, istaknuo je papa Franjo u svojem obraćanju „Urbi et Orbi“

http://www.laudato.hr/Vijesti/Vatikan/U ... dila!.aspx

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne bojte se novina ni Božjih iznenađenja, kaže Papa.

Mislim kako nije na Veliki četvrtak prao noge ženama samo da bi poslao poruku tradicionalistima, njegova je propovijed tada trajala otprilike dvije minute i ne sjećam se da je objasnio svu simboliku tog čina. Na Veliki je petak nazvao muslimane "braćom i sestrama" što nije baš uobičajen vjernički rječnik, osobito jer su meditacije uz Križni put pisali oni koji su ipak dovoljno osjetili oštricu muslimanske braće (Libanonci). Bdijenje na Veliku subotu skraćeno je jer "Papa ne voli preduge mise", pa su od starozavjetnih čitanja uzeti samo kraći predlošci, recimo u 1. čitanju čitavo Stvaranje svijeta je izostavljeno i pročitano samo stvaranje čovjeka. Razumijem da Papa dolazi iz drugačijeg kulturnog kruga (latinoameričkog) i da je tamo svašta proživio, ali nije mi jasno da mediji mogu toliko hvaliti "vrhunsku komunikaciju" (šture i improvizirane propovijedi), te banalizaciju koja baš i nije za nasljedovanje (idite u miru i dobar tek).



Možda imam loš dan...?

Sigurno je da nam neke stvari ne sjedaju baš..., ali one ne spadaju u bit stvari.
Meni osobno jedino smeta kraćenje liturgije Velike subote i pretjerivanje (moj dojam) u jednostavnosti liturgijske odjeće, sve ostalo mi je sasvim ok. Pa i onaj "dobar tek"

Može biti i to, ali opet je riječ o promjeni konteksta obreda pranja nogu, što mi se ne čini baš korektnim. Od ljudi koji barem u većini nisu Kristovi učenici učinio je time počasne kršćane, jednako kao i od muslimana, koje je za petak nazvao braćom.
S druge strane ima odlične propovjedi i poruke koje idu u srž stvari.

U kom smislu promjena konteksta obreda pranja nogu? Gdje je to papa Franjo promjenio kontekst iz Iv 13:1-18?

1Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.
2I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda.
3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa
4usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se.
5Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
6Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?"
7Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije."
8Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom."
9Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!"
10Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!"
11Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti."
12Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio?
13Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!
14Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.
15Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."
16Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.
17Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!"
18"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže."

Meni se čini da ga je sasvim dosljedno primjenio.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da je Erik u pravu: Papa je iskoračio iz novozavjetnog konteksta. Liturgijsko pravilo jasno kaže da u tom obredu sudjeluju muškarci (Paschales solemnitatis, 51), koji predstavljaju 12 apostola, a čitav obred simbolizira Kristovo služenje. Poruka geste pranja nogu nije samo u kršćanskoj etici, nego i u ekleziologiji (stvaranju crkvenosti). To je možda razlog zbog kojeg dosada nijedan Papa nije prao noge nekrštenima, nego samo svojoj braći, svećenicima.

Kad je Papa uvrstio žene i nekrštene osobe, osobe drugih religija, poruka obreda se mijenja, naglasak je na univerzalnosti (služenju svima), a manje na tradicionalnoj simbolici čišćenja (pranja nogu) kao krštenja, ispovijedi, pripreme za Gospodinov stol - euharistiju. Krist nas treba očistiti da bismo bili dostojni sjesti s njim za stol, tj. blagovati njegovo Tijelo i Krv. Ako budete imali ljubavi jedni za druge - po tome će svi znati da ste moji učenici, kaže Isus.


„Prihvatiti pranje nogu znači ući u Gospodinovo djelovanje, u njemu sudjelovati, dopustiti poistovjećenje s tim činom. Prihvatiti ovaj posao znači: nastaviti kupelj, s Kristom prati prljave noge svijeta. Isus kaže: „Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge“ (Iv 13,14). Ove riječi nisu moralni dodatak dogmatskoj činjenici, nego prije pripadaju istomu kristološkom središtu. Ljubav se prima samo ljubeći. Bratska je ljubav kod Ivana uronjena u trojstvenu ljubav. Ona je „nova zapovijed“, ne u smislu izvanjske zapovijedi, nego kao intimna struktura kršćanskoga življenja. U ovome kontekstu može biti zanimljivo istaknuti da sv. Ivan nikada ne govori o općenitoj ljubavi među svim ljudima, nego samo o ljubavi unutar zajednice braće, odnosno krštenika. Suvremeni teolozi kritiziraju sv. Ivana zbog toga te govore o neprihvatljivom suženju kršćanstva, o gubitku sveopćenitosti. Zasigurno, ovdje postoji opasnost te su dodatni tekstovi, poput prispodobe o Samaritancu i one o posljednjemu sudu, nužni. No, ako se u obzir uzme jedinstvo i nedjeljivost cijeloga Novog zavjeta, Ivan izražava vrlo važnu istinu: apstraktna ljubav nikada neće imati snage u svijetu ako ne pusti svoje korijene u konkretne zajednice, utemeljene na bratskoj ljubavi. Civilizacija ljubavi gradi se samo polazeći od malih bratskih zajednica. Mora se početi od posebnoga da bi se došlo do općega. Gradnja prostora bratstva nije danas manje važna nego u vrijeme sv. Ivana ili sv. Benedikta, koji je utemeljenjem monaškoga bratstva bio prvi graditelj kršćanske Europe, gradeći modele novoga grada u bratstvu vjere.
Vraćajući se na evanđelje, možemo reći da pripovijest o pranju nogu ima vrlo konkretan sadržaj: sakramentalna struktura uključuje eklezijalnu strukturu, strukturu bratstva. Ta struktura znači da kršćani moraju biti spremni jedni drugima služiti poput slugu te da će samo tako moći ostvariti kršćansku revoluciju, izgraditi novi grad.“ (papa Benedikt, „Hod prema Uskrsu“)

Papa Franjo je odlučio slaviti misu Gospodnje večere umjesto u rimskoj bazilici, na jednom sasvim drugačijem mjestu, u maloljetničkom zatvoru. To nije ni tradicionalna ni uobičajena gesta, ali gesta koja odgovara Isusovoj poruci:
"Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni." (Mt 25, 35-40)

Mislim da u istom svjetlu trebamo razumjeti i pranje nogu jedne žene, koja dolazi iz Srbije, još k tome muslimanskog podrijetla!
Papa kao evangelizator i sluga za sve, pa tako i za one odbačene, pere noge toj djevojci.

Ne gledajući na bit poruke, neki bi ga optužili da ne obdržava zakone i propise (a koje zapravo on može odrediti i tumačiti).
Što o tome kažu crkveni dokumenti?
"Pranje nogu izabranih muškaraca koji se, prema predaji, obavlja na ovaj dan, predstavlja uslugu i ljubav Krista, koji je došao "ne da se poslužuje, već da služi". Ova tradicija se treba održavati, a njezin pravi značaj objasniti."
(Paschales Solemnitatis, 51)
Mislim da je taj pravi značaj, tu ljubav Krista koji je došao služiti, papa približio, no ovdje se spominju muškarci, a on je oprao noge ženi.
Ali papa smije činiti takve izuzetke, on ne treba ničiju dozvolu za geste koje nisu predviđene zakonom, jer on na kraju određuje, tumači i vrši kanonske propise. Glasnogovornik Vatikana Lombardi izjavio je da je papina odluka "apsolutno dopuštena".
Čitam da je Kongregacija već 2005 odgovorila na upit biskupa kako zakon propisuje da se samo muškarcima mogu oprati noge u ceremoniji, ali da mjesni biskup može izabrati i žene za tu ceremoniju ako to smatra najboljim pastoralnim rješenjem. I prije su neki biskupi znali uključiti žene u taj obred, među njima je bio i kardinal Jorge Bergoglio koji je u zatvorima ili hospicijama za siromašne služio misu večere Gospodnje.

"Naravno ne treba svaki dan jedan drugome prati noge, već biti jedan drugome na pomoći i to činiti sa srcem" - objasnio je papa Franjo.

Radi se zapravo o tome da taj zahtjev potječe od Američke biskupske konferencije (1987.g.), gdje su to dopustili, a Kongregacija im je odobrila (ovdje mislim samo na pranje nogu ženama).

Dvo-trećinska većina unutar jedne biskupske konferencije, po svemu sudeći, ima pravo izmijeniti pojedini obred (kao i Papa sam), ali onda svoju odluku treba poslati u Vatikan na ratifikaciju, kao što su Amerikanci učinili.
Što se zakona tiče, nijedan biskup sam za sebe ne može individualistički tumačiti crkvena pravila, a ono što je odlučeno vrijedi samo na području određene biskupske konferencije. ( http://www.catholicdoors.com/faq/qu71.htm )

To je što se tiče "dopušteno - ne dopušteno", ali nije samo stvar u legalizmu, nego i u simbolici i implikacijama samog čina. Svaka liturgijska gesta šalje određenu teološku poruku.

Može biti da takva gesta ima opravdanja u posebnim uvjetima i posebnim okolnostima (male zajednice unutar zatvora, bolnice itd.), gdje se smisao obreda može izmijeniti, ali se isto tako i nameću pitanja:

1. Nisu li nekrštene osobe u ovakvom obredu zapravo samo statisti, pošto se od njih ne može očekivati da nasljeduju Isusovu poruku?
2. Ako se za razlog uzima „ravnopravnost žena“ i „politička korektnost“ nije li to izigravanje Isusovog nauka koji je za apostole odabrao samo muškarce?
3. Izvan zatvorskih uvjeta, obično se za „apostole“ uzimaju ljudi uzornog ponašanja, uzornog vjerničkog karaktera, a ne delikventi niti osobe nestabilne vjere, iako je Isus i jednom razbojniku rekao „Još danas ćeš biti sa mnom u raju“.

Iz tih razloga mislim da se uredba koja obvezuje sve, ipak ne će mijenjati, jer bi suprotno sigurno izazvalo velike nepotrebne kontroverze i konfuziju među narodom.