Katolički odgovori

Kako izgleda današnji dobar propovjednik
da ga današnji čovjek rado čuje (ali ne sluša!)

1. Budi kratak – jer i onako, redovito, ljudi nisu voljni za nedjeljnu misu žrtvovati više od sata (Uzmi u obzir termine njihove tv – serije, utakmice i drugih, njima zanimljivijih, stvari!)
2. Nikad nemoj adresirati propovijed – govori tako da tvoji slušatelji steknu dojam kako su oni odlični, a oni drugi ne valjaju. Uvijek tako govori da slušatelj misli kako si baš dobro rekao onom njegovom susjedu.
3. Nikad nemoj „udarati“ po gorućem problemu u župi – po mogućnosti govori tako u rukavicama da promisle da se radi o nečijem tuđem problemu.
4. Govori sa što više „umetnutih rečenica“ i upotrebljavaj što više stranih riječi da ti se tvoj slušatelj divi kako si učen.
5. Potrudi se pronaći takve primjere (ako ih nema, izmisli) koji će jedan dio slušatelja duboko dirnuti u srce i koji će onda biti Bogu zahvalni što se takve stvari njima ne događaju.
6. Nikad nemoj reći jasnu istinu u propovijedi (sjeti se Ivana Krstitelja), jer ne isplati se, zbog nekih ideala, izgubiti glavu (pametnije je malo zamotati u lijepi celofan).
7. Nikad nemoj govoriti tako da se moćnici osjete pogođenima tvojom riječju (od najvećih političara do najmanjih predsjednika mjesnih odbora).
8. Nemoj nikada naglašavati važnost Božjih, ni Crkvenih zapovijedi, a posebno se ne diraj u obiteljske stvari, naročito ne u odgoj djece. Za to se brinu razne udruge i „Dječja pravobraniteljica“.
9. Uvijek naglašavaj kako su sve orijentacije dobre, kako su samo „ustaše“ bili krvnici. Ni za živu glavu ne spominji počinjene zločine u tvojoj okolici. Nastoj biti uvijek na strani onih na vlasti („jer svaka je vlast od Boga.“)
10. I na kraju, dobro pazi da tvoja propovijed ne bi kome probudila savjest i da nakon propovijedi ne bi zaključili: „nikad više na misu – jer mi ni ovdje ne daju mira.“

Ako se ovih zapovijedi budeš držao, garantiram ti da će te vjernici punim ustima hvaliti, a vrag će sve odnositi, a s njima i tebe!

Don Ivica Matulić
(kojega mnogi ne vole zbog njegovih propovijedi!)

Bravo don Sneni i samo nastavite govoriti otvoreno istinu i samo istinu

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!

Težak posao je propovijedati onima koji ne žele čuti .
S gluhima je puno jednostavnije .

_________________
koliko je još praha ostalo ?

Meni su najdraži oni kojima je u središtu propovjedi Bog i ono što Bog čini ili je učinio za nas, odn. kakav je Bog. Priznajem da mi je sve teže slušati propovjedi u čijem su središtu nedostatci vjernika (dobro znam da sam nesavršen), te upute i mišljenja prema kojima bi vjernici trebali ili ne bi trebali činiti ovo ili ono. A o Bogu odn. Isusu dobivamo dojam da je bio lik koji je nekad davno živio i ostavio nam gomilu pravila koja trebamo obdržavati.

I meni.
Ima onih koji naviještaju ali i onih koji se uvijek s nečim obračunavaju.
Crnilo i prepucavanje imam, ako hoću, čim otvorim bilo koje novine.
U Crkvu dođem na duhovnu okrijepu, želim poslije svake Mise postati radosnija i bolja.
Naš župnik ne propušta priliku da naglasi Božju ljubav, dobrotu i milosrđe; međutim zna i "odrezati" kad treba. Kad "odreže" to nije usmjereno na osobu, nego da upozori kako izbjeći zamke ovoga svijeta za naše duše.
Ima nekih dijelova njegovih propovijedi koje sam ponijela sobom u svakodnevnicu i pritom mi jako pomažu.
Recimo:

postoji dobro i postoji zlo...između toga nema ništa, nemojte se zavaravati i praviti kompromise...
postoji istina i postoji laž....između nema ničega...
Evo i sad mi odjekuje onaj njegov jasan, glasan i siguran glas kojim zbori i prenosi istinu...

Ipak, nije lako svećenicima, nije uopće. Ako ne upozore na neki način i na zlo koje je danas prisutno u svijetu dio vjernika će upasti u zamku i zaboraviti da je prihvatiti Krista odgovoran čin. Primiti Gospodina u svoj život je jedna generalna odluka koja mora utjecati na čitav niz naših malih i velikih svakodnevnih odluka i nije uvijek lako slijediti Ga. Pa i apostoli su rekli: "Teška je to besjeda!"

Dobro je i potrebno da Bog bude u središtu, to je i bit.
Ali ljudi (mnogi) doista ne vole ništa drugo slušati doli maženje svojih egića i taština. Tvrd govor doista rijetki mogu slušati. Meni je baš dobro kad me s vremena na vrijeme "zvizne" po glavi, pa taman kad pomislim kako sam divna i krasna, malo se razbistrim i upokorim.
Ne volim kad svećenici podilaze puku uopćavanjem i kad se ne pripreme za propovijed. A da je teško propovijedati, teško je, ali je i velika milost i odgovornost imati mogućnost redovito se obraćati tolikim ljudima.

A svi volimo. Nažalost. Tako je lijepo osjećati se da smo pravi, ispravni, da dobro mislimo i činimo i začas se nađemo u teškom grijehu oholosti.
Ako se pak netko namjeri da nas popravi onda se razljutimo i pitamo - a kakav je to on kad meni propovijeda?
Kao kršćani trebali bismo imati više skromnosti i pokornosti i ponajviše ljubavi jedni za druge. Ja prva, evo priznajem.