Katolički odgovori

Budući svakodnevno posjećujem nekoliko foruma, kao onih specijaliziranih, tako i općih, kao što je Forum.hr, i tako imam doticaja sa većim brojem ljudi na netu, jednostavno me rastužila činjenica kako većina tih ljudi ima ili indiferentne ili negativne stavove o vjeri i naciji.

Dovoljno je posjetiti podforume Religija i Alternativa (ali i Politika) na Forum.hr, pa vidjeti kakvih jadnih izjava tamo ima, usmjerenih protiv Boga, Katoličke Crkve, onih koje negiraju postojanje života poslije smrti, ili, pak, onih ogrezlih u new age gluposti i sl.

S druge strane, mali je broj ljudi sa čvrstim vjerničkim stavovima. Doduše, ima ih nešto više sa pravim domoljubnim stavovima, no neki od njih baš i nisu zagrijani za vjeru. Sve u svemu, postavlja se pitanje zbog čega vjernici i domoljubi bježe od tehnologije, od Interneta, dok ga preplavljuju razni agnostici, ateisti, ljevičari, anarhisti, komunisti i sl...

Štoviše, mislim kako dio odgovornosti za takvo stanje snose i naše crkvene vlasti, koje ne shvaćaju ozbiljno evangelizaciju putem Interneta, a neki čak Internet proglašavaju i zlom. Uostalom, takvo žalosno stanje potvrđuje i činjenica da osim snenog na ovom forumu baš i nemamo previše svećenika.

Evo moje teme ja sam web programer, bavim se i optimizacijom stranica za tražilice (uglavnom Google), kako stranih tako naših.
Ako želiš privući ljude i nešto reći, u naslovu moraš imati riječi koje ljudi upisuju u tražilice, koje su aktualne, koje ljude zanimaju, koje im trebaju, nešto besplatno... Sad ne znam da li je to u redu ili nije, ali tako sve funkcionira na internetu. Ja ću sada reći par prijedloga, a vi kažite da li se i mi (mi katolici na ovom forumu) možemo služiti tim sredstvima ili ne.


Nešto aktualno. Npr. umrla je Amy Winehouse i masa ljudi je krenula upisivati u tražilice "Amy Winehouse". Jutarnji je brže bolje napravio članak "Amy Winehouse je mrtva" i tako postigao veliku čitanost.
Da bi mi se poslužili privlačenjem te mase ljudi moramo napisati članak odnosno otvoriti temu sa nazivom npr. "Amy Winehouse, da li počiva u miru Božjem?" ili nešto slično. Svi fanovi će brže bolje htjeti čuti odgovor, htjet će se uključiti u raspravu. Ona im je bila uzor, mnogi su poželjeli imati život poput njenog. Naravno kada dođe ta masa ljudi treba ih filtrirati. Prvo prilikom registracije potpisuju da nema vrijeđanja i sl. (kao što i sada imamo taj potpis), drugo u pravilima foruma mora pisati da je ovo forum vezan za kršćanstvo i da se teme moraju doticati toga, zatim nastupa moderator koji mora biti malo strožiji i jednostavno kad ljudi počnu kršiti ta pravila lijepo im staviti ban odnosno isključiti ih sa foruma. Tako ćemo imati raspravu koja ide u pravom smjeru, bilo bi super da ima još koji svećenik koji bi uvijek držao cijelu priču na određenom nivou i educirao mlade ljude.

Ista stvar je sa nečim besplatnim ili sa podrškom. Ja sam sad imala/imam krizu u braku i tražila sam pomoć, savjet, svećenika koji se bavi tim problemima i samo su mi iskakali bezvezni portali, da nije jutarnji objavio jedan intervju sa svećenikom ne bih nikada saznala neke predivne stavove koje Crkva ima o braku i ljubavi. Teško je naći ovakve forume, kao da su skriveni od očiju javnosti. A na ovom forumu, odnosno putem ovog foruma sam došla do knjige "Seks, Bog i brak" koja je predivna i puno mi je pomogla.
Ta knjiga prvo što je besplatna, a drugo što u nazivu ima riječ seks. Da nema te riječi pitanje je da li bih je ja uopće skinula. Ne zato što sam tražila pornografiju već zato što sam griješila bludno, a mislila sam da ne radim ništa loše (radilo se više o mislima i masturbaciji). Zato nikad ne bih za svoj problem u tražilicu upisivala riječ "bludnost" već seks, Crkva, brak i slično.

Zamisli ovaj trik. Otvoriš temu "Sretan razvod", što je ljudima jaka fora danas. I sad tu dođe razvedena osoba i očekuje da mu netko savetuje: izađi s prijateljima vani, pij, upoznaj novu osobu, druži se, dijeli ljubav šakom i kapom (mislim da ono što ljudi misle da je ljubav,a uglavnom je sebičnost), a kad tamo nađe podršku da zadrži čednost, da nauči praštati, da oprosti osobi koja ga/ju je napustila, da i dalje toj osobi pruža ljubav (mislim na onu pravu ljubav, brigu, trud i poštivanje), da u Božjem miru odgaja svoju djecu itd.

Mogla bi ja još hrpu toga napisati, ali da ne bude predugo ću sad staviti točku da vidim što vi kažete

Samo još da ukratko odgovorim na tvoje pitanje ako nije baš najjasnije iz mog dugačkog posta. Katolici bježe od interneta, odnosno od takvih foruma upravo zato što je tamo loša ekipa. Treba se služiti forumima poput ovih gdje je ekipa filtrirana na one koji ne vrijeđaju i treba ovakve forume učiniti popularnima, a na koji način to sam opisala u prethodnom postu.

Anki, sve je to lijepo što si napisala, no čini se kako nisi baš u potpunosti shvatila što sma htio reći. Naime, nije toliki problem što katolici bježe od nekih foruma, nego je veći problem što brojni vjernici općenito bježe od ikakvog služenja Internetom u svrhu evangelizacije ili to rade poskrivećki, a mnogi od njih ni računalo upalit ne znaju. S druge strane, gotovo svaki agnostik i ljevičar surfa negdje po netu i upisuje svoje bezbožničke stavove.

Konačno, vjernici ne bi trebali bježati od rasprave sa nevjernicima nigdje, pa time ni na forumima koji nisu baš prijateljski raspoloženi prema vjernicima. Jer naš cilj nije getoiziranje, nego dopiranje do ušiju svih, a posebice onih koji ne žele čuti.

Hm, sad je to za mene drugačija tema, nisam sigurna da li sam spremna u nju ulaziti. Evo par mojih stavova.
Smatram da i Crkva i vjernici koji drugima "sole pamet" čine to malo na krivi način. Prvo Crkva treba ljude učiti svojim primjerom, a ne svoje grijehe gurati pod tepih, a drugima "soliti pamet". Na isti način, poučeni od strane Crkve, to rade i vjernici, kada vide da netko griješi nađu se dužni i prozvani da tu osobu upozore, nauče da to nije u redu, da se treba bojati Boga itd. Tako samo stvaraju otpor u ljudi. Da dođeš na takav forum i kreneš ljudima "soliti pamet" čuti ćeš toliko psovki, uvreda, bogohuljenja da će te biti žao što si gurao ruku u osinje gnjezdo. Ose trebaš navesti da izađu vani, da same dođu.
To možeš jedino ako ih privučeš (način na koji ih privučeš sam napisala u prvom postu) i onda na svom primjeru kajanja, oprosta i ljubavi dozvoliš im da uče i duhovno sazrijevaju. Oni se neće osijećati primorani čitati tvoja iskustva, već će osjećati zahvalnost što im je netko otvorio dušu na takav način i ako dođu do istog problema sjetit će se da si ga ti riješio uz pomoć vjere i Isusa i onda će ga sami potražiti.

"Solili" mi pamet takvima ili ne (a dužnost nam je da "solimo" i sebi i njima) oni se i dalje ponašaju bahato i bezobrazno. Jer takvi pišu gadosti o vjeri bez i da ih izazoveš, bez da tamo ima ijednog vjernika. I štoviše, u tome uživaju, smatraju to svojim anarhističko-agnostičko-komunističkim poslanjem.

S druge strane, to i dalje nije odgovor zbog čega je (bar iz mog osobnog iskustva) puno više vjernika informatički nepismeno, ili tek borave na Fejsbuku i više nigdje, za razliku od velike većine agnostika, newageovaca i njima sličnih. A tu je i problem i sa Crkvom, koja nema svoju informatičku mrežu, a da očajne web siteove nekih biskupija i župa ne spominjemo (rađene u stilu interneta iz sredine 90-ih ).

opet nisam jasno odgovorila na pitanje, a to je zato što ne znam točan odgovor, ne znam zašto ti ljudi ne žele na internet, znam samo zašto ja ne idem na te forume, pa zato su mi odgovori sa naglaskom na to

naravno da treba pomoći nevjernicima, ali kad kažem "soliti pamet" mislim na ono kad te nevjernik doživljava kao nekog fanatika koji ti prijeti prstom i govori "Gorit ćeš u paklu!", a misli u glavi "Pogle njega koliko je griješio, a sad tu meni nešto govori".

Ja samo pričam o pristupu. Kada bi svim vjernicima na internetu bilo jasno da postoje mjesta gdje se mogu jednako družiti i moliti kao u Crkvi i svom domu i dijeliti sa drugima ljubav prema Bogu onda se možda ne bi toliko bojali interneta. A nevjernici bi mogli puno više učiti iz primjera.

sorry što sad već šaljem treći post u nizu, tek se naknadno sjetim nekog odgovora

Uglavnom, možda bi Crkva trebala nakon mise pozivati na internet druženje

Izvodljivo je to, ali čovjek mora biti načistu s jednim: puno je bolje i učinkovitije svjedočiti svoje, nego napadati tuđe. Naprimjer, na bloger.hr nema smisla raspravljati sa profesionalnim antiteistima poput svjetlonoše i sličnih, jer će uvijek pronaći nekakvo prljavo rublje iz povijesti crkve kojim će dokazivati da je kršćanstvo samo velika prijevara koje ljudima izvlači novce iz džepova i pravi od njih budale, sprječavajući ih da uživaju u životu. Sličnih ima i na blog.hr. Ja sam se tamo zarekao da ću samo širiti dobru vibru. Ograničenost interneta je u tome što na njemu ne možeš svjedočiti osobnim primjerom niti upoznati druge blogere u osobnoj komunikaciji bez medija, a to je upravo bio najveći adut kršćanske evangelizacije od pamtivijeka. Možeš samo pisati i objavljivati fotke i videa. I to je nešto, ali za to čovjek treba imati živaca, poput don Kaćunka na Don Blogu, kojemu se nakon kritike gay pridea javilo oko 1200 čitatelja (većina od njih protivnici).
I treba moliti za sebe, da te pisanije "rogatog" ne zatruju i ne obeshrabre. Kojekakvog smeća se može čovjek načitati.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Da bi se vidjelo ima li na internetu vjernika, čime se bave, koji su im interesi i sl, vjerojatno bi trebalo provesti nekakvo istraživanje. Kladim se da bi ono pokazalo da ljude više zanimaju mirnije stvari, duhovnost i sadržaji s kojima se mogu odmoriti – nego nadmudrivanje i „dokazivanje“ svojeg kršćanstva nevjernicima ili nekakav društveni (da ne kažem politički) angažman.

(Ne kažem odmah da je to i dobro, jer neka istraživanja baš pokazuju da su vjernici previše introspektivno raspoloženi, a vrlo malo aktivni u socijalnim problemima i društvenim zbivanjima – u tome jest problem.)

Sad kad je FB gotovo najpopularniji od komunikacijskih mreža, iako nisam na njem, vidim da se ljudi okupljaju oko stranica kao što je npr. „Isus“ (183 000 članova na današnji dan) ili „Duhovne priče“ koje vodi don Petar Nodilo (41 000 čl.), a kad bi se samo malo analizirao sadržaj tih i takvih stranica moglo bi se zaključiti ponešto o današnjem shvaćanju vjere i doživljavanju Boga. Međutim, popularnost – za svaku pohvalu!

S druge strane, slažem se s Miroslavom da nije baš dobro da se kršćanski sadržaji „getoiziraju“ i da treba što više s informacijama i sa svjedočanstvima izlaziti „van“. Biti otvoren.

Podržavam i što je rekla Anki. Mi vjernici često svoje doživljaje i stavove čuvamo za sebe, a ne znamo se „reklamirati“. Dakle, dobro došli su svi poticaji kako to činiti…

Još nešto, kao što ste prije naveli, postoje stranice i forumi na kojima se blati sve što je kršćansko: a trebaju li vjernici svojom prisutnošću na takvim stranicama podizati im „rejting“? Ili postoji drugi način reagiranja? Nepravde su očite, jer ako su i židovska vjera i islam u društvu zaštićeni i njihovi predstavnici se bune na svaku dezinformaciju ili omalovažavanje, ne bismo li i mi tako trebali malko više (kao npr. u nedavnom slučaju optužene vjeroučiteljice, kad se ispostavilo da je bila nepravedno optužena) ?