Katolički odgovori

EDIT: prebačeno kao offtopica sa teme Zla pornografije
Admin



Da, to je točno, a pornografija jamačno kontaminira dušu i um na jednoj višoj razini.
Kažeš da to treba izbjegavati, no ja imam jedno drugo pitanje na koje bih nekoga molio da mi odgovori.
Dakle, Bog je stvorio čovjeka, takva kakav je, no Bog je dobar, te zašto čovjeka kojega je stvorio Dobri Bog privlači loše i zlo(većinu ljudi), što ga vodi u vječnu propast. Zašto čovjeku nije odvratno i odbojno ono što vređa njegova Stvoritelja?
U čemu je u vezi toga točno stvar? E, otkuda čovjeku sklonost zlu?
Valjda je offtopic je, ali čemu sada zauzimati prostor novom temom u "odgovorima" samo za to?
Hvala unaprijed

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Sklonost covjeka zlu je posljedica covjekovog pada. Znas, ono iz Biblije o Adamu, Evi i jabuci. Evo, i ja sam to vec naucio na ovom forumu ali to ce ti clanovi vjernici puno bolje objasniti.

Hvala na odgovoru Atheose. No, padu je kriv sotona (zmija), nije li?
Ali Bog je dobar, i zašto je dopustio taj pad koji je uzrokovao tako strašnim posljedicama? I zašto su drugi ljudi nasljedili zlo od Adama i Eve?
MOLIM ODGOVOR

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Nije kriv Sotona. Krivi su Adam i Eva što u trenutku kušnje nisu zazavali Gospodina. Jednako kao i mi današnji ljudi kad u trenutku kušnje i trenutku slabosti mislimo da sami nešto možemo učiniti.
Ti moraš shvatiti da Bog bezuvjetno ljubi svakog čovjeka i zato mu je dao slobodnu volju. Bog ne traži od nas da Ga moramo ljubiti jer to onda nije ljubav, a sam Bog je Ljubav.
Ne može se reći da su ljudi nasljedili zlo jer bi to onda značilo da se ljudi rađaju zli, a to nije istina. Nema ni zlog ni dobrog čovjeka nego samo božjeg čovjeka jer je Bog onaj koji stvara, a Bog ne stvara zlo.

_________________
"A ja,Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu" ( Gal 6,14)

Beny, zahvaljujem na odgovoru.
E, da ljudi se ne rađaju zli, ali što je onda s tim da se rađuju u grjehu, koji se pere krštenjem, objasnite mi to, jer grjeh je zlo.
I da... Adam i Eva se nisu uduprijeli grjehu, ali su u napast pali zbog sotone, zašto je Bog TO dopustio?
(Sad smo mogli bit u raju, a ne u ovom "šugavom" svijetu )

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Jer ljubav dozvoljava da bude odbačena. Programirani roboti ne mogu voljeti. Bog poštuje čovjekove odabire.

Da, ali što je onda s tim da nas se krštenjem pere od grjeha, (a na krštenju smo najčešće male bebe), a Beny je napisao da se ljudi ne rađaju zli.
I zašto Bog nije uništio sotonu koji čovjeka napastvuje?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Matija, ne razumijem zašto nas ovakve stvari pitaš kad imaš sve moguće dostupne izvore informacija, od Katekizma pa nadalje. Međutim, ako te zanima kako pojedini od nas osobno doživljavaju ili pokušavaju protumačiti tu problematiku, tad je to nešto drugo. Pa o tome možemo na razne načine. A svakako ti najtoplije i bratski savjetujem da uzmeš u ruke Bibliju i čitaš. Mnogi od nas uključujući mene tako su počinjali, jer im nije imao u djetinjstvu i mladosti tko objasniti.
Dakle, po meni je stvar u sljedećem: u Bibliji nema nijednog čovjeka pa niti duhovnog bića (odn. anđela, dobrih i zlih) koji nisu barem jednom u životu morali proći kroz temeljnu kušnju svojeg životnog integriteta i usmjerenja. Naime, Bog je dopustio da se njihove životne okolnosti ili njihov dio toliko naglavce promjene, da njihovo iskustvo i pamet nisu bili dovoljni da riješe novonastalu situaciju. Vidi iskušavanje Abrahama (trebao je žrtvovati vlastitog sina), pa samog Isusa u više navrata. Nitko živ ne može izbjeći takve situacije. To je dio života, a zapravo služi za to da bi ono što je nezrelo postalo zrelo. Tjera nas na donošenje važnih odluka koje često bitno, a ponekad i presudno, utječu na naše životne puteve. Možda je priča o Adamu i Evi odn. zmiji i jabuci metaforična, ali ona izriče jednu praduboku istinu: oni su posumnjali u Božju jasnu objavu (ne jedite sa stabla), i povjerovali da mogu biti bogovi ako pojedu plod sa stabla. To je prastara kušnja mnogih, v. rimske careve koji su se proglašavali bogovima i postupali kao da zaista imaju svu vlast na zemlji i nebesima. Naravno da su mogli odlučiti i drugačije, ne poslušati sotonu, i povijest bi bi drukčije tekla.
Posljedice: vidjeli su da su goli (biti gol u Bibliji znači biti teško osramoćen, bez dostojanstva, griješan) i shvatili da su griješni; skrivali se zbog toga pred Bogom (gubitak bliskosti i zajedništva). Možda bismo očekivali da im je Bog trebao oprostiti, ali zanimljivo je da se ni Adam ni Eva ne kaju za učinjeno niti od Boga traže oprost, nego prebacuju odgovornost na druge (Eva na zmiju, Adam na Evu). Adam i Eva u srcu nose pobunu protiv Boga i spremni su se pobuniti opet, kao lopovi uhvaćeni na djelu koji su možda pokunjeni pred sucem za prekršaje zbog toga što su uletjeli u policijsku zasjedu, ali u sebi nepromijenjeni. Još je zanimljivije da ih Bog ne proklinje niti ne odbacuje vječno od sebe, nego im daje nov način života u kojem su izloženi naporu, kušnjama, i na koncu tjelesnoj smrti. Gube raj.
Zapravo je to bilo spasonosno za čovječanstvo. Što bi bilo da su Adam i Eva onako nepokajani i pobunjeni dobili mogućnost vječnog života? Zamisli u novije vrijeme Hitlera, Staljina, Idi Amina i takve genijalce da žive recimo 400 godina? Tko bi normalan s takvima opstao na zemlji? A da ih je Bog jednostavno bacio u društvo sotone i pobunjenih anđela, tad si ne bismo ovako ovdje pisali.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Također se vidi da Bog nije iznenađen takvim razvojem događaja.
Nakon što su izgubili raj, Adam i Eva nastavljaju živjeti u novim okolnostima, bez bliske Božje nazočnosti. Vidljivo je i to da je gubitak rajskog stanja doveo kod njih i do poremećaja u integritetu (žudnja će te k mužu tjerati, a on će gospodariti tobom-poremećaj uzajamnog sklada), te do egzistencijske neizvjesnosti i mogućnosti da postanemo žrtve kaotičnih sila prirode (zemlja neka je zbog tebe prokleta). Njihovo potomstvo odn. mi rađa se u stanju odvojenosti od Boga koja je prouzročena posljedicama te prvobitne pobune naših praroditelja. To nam je dano u baštini kao vrsti. Zato i djeca, iako ne mogu počiniti osoban grijeh, rađaju se kao dionici vrste koja nosi na sebi pečat te prvobitne pobune.
Gubitak raja donio je i premećaj u integritetu odn. pojavu slabosti ljudske naravi i njenu nedostatnu otpornost na zlo, zbog koje smo i prečesto slabi i nedovoljno otporni na grijeh.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

A zašto Bog Adamu i Evi nije dao da se pokaju, nego ih je otjerao?
I kako je Bog htio da žive?

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

Da bi pokajanje bilo pravo, mora biti dragovoljno i slobodno. Ako te netko tjera da se pokaješ protiv svoje volje, tada to nije pravo pokajanje. Tako ni Bog ne tjera nikog da se kaje protiv svoje volje. Nije da im Bog ne bi dao, nego se oni nisu htjeli pokajati. Pročitaj treće poglavlje knjige Postanka i vidjet ćeš kako se razvija taj potresni dijalog:
1. Najprije se praroditelji žele sakriti od Boga i pobjeći pred njim (Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." ). Do tada se nisu pred Bogom skrivali jer su bili bez grijeha, pa su zbog toga imali s Bogom puno zajedništvo, bez osjećaja krivice koji bi ih udaljavao od Boga.
2. Zatim Adam za katastrofu neizravno okrivljuje Boga koji mu je dao ženu, a ta ga je navela na pogrešan put (Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo). Nigdje niti riječ-oprosti nam, pogriješili smo.
3. Eva se izgovara na zmijino zavođenje (Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena). Niti ona se ne kaje niti ispričava.
Jednostavno rečeno: kad nekog uistinu voliš, tad ti neće biti teško reći "oprosti" ako i nehotice učiniš nešto protiv njega. Naši praroditelji u tom času nisu bili u stanju voljeti Boga na takav način. Oni su se u trenutku odluke za grijeh zapravo solidarizirali sa sotonom i rekli mu DA, postavši tako njegovim saveznicima, a Božjim protivnicima. Da su se pokajali, Bog bi im sigurno odmah oprostio. Posljedice grijeha bi morali trpjeti (sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"), ali bi odnos s Bogom tijekom daljnje povijesti čovječanstva sigurno bio drukčiji.
Zanimljivo je da sotona (zmija) u cijeloj priči prolazi najgore; Bog mu naviješta potpun poraz na kraju vremena (Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog-biblijska slika najgoreg poniženja i sramote). Sotona je ipak zavodnik, a naši praroditelji zavedeni. U tome je bitna razlika. Nisu se oni prvi sjetili iskušati Boga i pobuniti se protiv njega niti su znali posljedice, pa je njihova odgovornost za katastrofu manja od sotonine. Međutim, kad majka kaže djetetu da ne dira otvorenu vatru, a netko drugi ga nagovori da je ipak dirne, pa se dijete opeče, tko je kriv? Može se dijete ispričati i majka će mu oprostiti, ali opekotina ostaje.
Što se tiče njihova daljnjeg života, pročitaj Bibliju, pa ćeš vidjeti. Pojeli su plod sa stabla spoznaje dobra i zla, i dobili su život u kojem su izloženi dobru i zlu u različitim omjerima od prvog do posljednjeg časa života. Moraju se brinuti sami za sebe, a to u prirodi izloženoj kaotičnim pocesima može značiti da će im se sukobljavati i umirati djeca (vidi slučaj Abela i Kaina), da ponekad neće imati dovoljno hrane, da će njihovi odnosi biti također često na kušnji, itd. Ukratko-da će ih život neprestano iskušavati kao i nas danas.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Bernarde i Sara, zahvaljujem na odgovorima i pomoći, nemam više što pitati u vezi sklonosti grjehu, to pitanje sada razumijem i hvala vam još jednom, neka vas Bog sve blagoslovi i hrabro u odupiranju grjehu.

_________________
"Pravedan čovjek koji se boji zlog čovjeka gori je od nevjernika!"

I tebe Bog blagoslovio.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)