Katolički odgovori

Homoseksualnost sa znanstvenog gledišta:

http://www.katolik.hr/nekatolickeskupin ... og-gledita

EDIT: umjesto dugačkih postova stavljen je link na cijeli članak
Admin

Silas, od srca hvala za sve ovo. Ovo su i te kako korisna saznanja, a posebno je korisno što su poduprta određenim znanstvenim radovima

Ovo bih htjela izdvojiti, mada znam da je posebna tema.
... koliko se danas niječe grijeh, pogotovo na području spolnosti, i ne samo da se niječe, nego predstavlja kao nešto prihvatljivo i reklamira se na sve načine...

A znamo da grijeh (ono što se zbiva na duhovnom planu) ima posljedice i u psihi i u tijelu, jer je čovjekova "struktura" jedinstvo duše (psihe), tijela i duha, a to je međusobno toliko povezano i isprepleteno da se ne može samo klasičnom medicinom liječiti ono što je ustvari bolest duha.

Sigurno već znate da je to ono o čemu govori prof. Ivančić u knjizi "Dijagnoza duše i hagioterapija", kojeg ja izrazito cijenim, mada znam da i hagioterapija ima svoje granice. Među primjerima iz prakse navodi se i slučaj 25-godišnjeg mladića koji je radi traume u djetinjstvu u sebi otkrio spolne sklonosti koje nije mogao prihvatiti niti racionalizirati, pa je potražio savjet u Centru za duhovnu pomoć. Razgovorom i molitvom kroz nekoliko mjeseci uspio je prihvatiti svoju spolnost kao Božji dar i promijeniti svoj život.

Silas, i ja zahvaljujem i pozdravljam!
I pitanje - gdje si iskopao ovaj tekst?

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)

Ovo je moj tekst koji sam napravio na temelju dugogodišnjeg iskustva rasprava sa homoseksualnim aktivistima.

Malo je nezgodno što je katolici uglavnom nemaju potrebu polemaizirati sa Silasovim tekstom
no ja ću to ipak malo učiniti.

Naime, čak i ako prihvatimo tezu da je homoseksulanost bolest, pitanje je da li se ona treba liječiti
odnosno možda pacijent to ne želi.
Možda se homoseksulac osjeća dobro u stanju u kojem jest?

I površnim pogledom na anatomiju je jasno što ide skupa. Mogu imat sućuti i s puno poštovanja prihvaćat homoseksualca, ali to sigurno nije nešto normalno pa da cijeli svijet hoda na trepavicama.

Nisam postavio tezu da je to nešto normalno.
Pratio sam rasprave o homoseksualnosti i na drugim forumima i moslim da je to Silas dosta dobro napisao.
Samo naglašavam činjenicu da se radi o bolesti od koje se neki bolesnici (ne znam postotak) ne žele liječiti što inače nije slučaj.
Uvijek kad se razbolimo, tražimo načine da se izliječimo čak nekad i pretjerujemo u želji.
Da se malo i našalim, ne znam što bi se to više imalo za objašnjavati od "površnog pogleda na anatomiju" ... postoji li neki detaljniji argument?

Ako si čitao taj tekst, kako ti je ovo promaklo;

Ispravno shvaćanje o homoseksualnosti je onemogućeno jer se ona promatra kao izolirana pojava. Ona spada u veću skupinu poremećaja u kojoj su i egzibicionizam, pedofilija, auto – erotizam…

Da li se pedofili žele liječiti? Da li se bilo tko sa poremećajem ličnosti želi liječiti?

Najjači katolički argument protiv homoseksualnosti je da Bog to proglasio grijehom.
Drugi je argument "površni uvid u anatomiju"
Treći je s jedne strane oslikao Silas. Ja se tu mogu složiti, ali ako bi se u daljnju raspravu uključio neki "psihić s druge strane", teško bih mu mogao parirati. Vratio bih se na najjači argument i odmah bio proglašen ovcom.

Mogu se složiti i da mi je promaklo ono o poremećaju osobnosti kao i to da se rat vodi razniim sredstvima. Npr. danas sam na mail dobio ovo

Pitanje: Zašto je ženama teško pronaći muškarce koji su osjećajni, pažljivi,
da brinu o njima i njihovim osjećajima, a uz to da i dobro izgledaju?
Odgovor: Zato što takvi muškarci već imaju dečke!

Pitanje je što je to
a) vic
b) smišljena propaganda usmjerena protiv heteroseksulanog braka
c) proširena izjava "muškarci ne postoje"

Ostatak viceva ću staviti na šale ...