Katolički odgovori

Nije mi otvaralo 24 sata, pa sam našla isti članak na izvjesnom Balkan net. Kad sam pokušala naći izvor, piše da stranica ne postoji. Indikativno, da se poslužim tvojim izrazom. O ustašama koji su djecu nabijali na bajunet, pravili ogrlicu od prstiju, vadili djecu iz utrobe, a predvodili ih fratri i svećenici, naslušala sam se, nažalost, u prošlom sistemu. Izgleda da ni dobijanjem slobodne Hrvatske to ne prestaje. Sjetila me neki dan pjesma Đuke Čaića "Hrvatine" na te dane, 90- tih, dane ponosa i slave. Nije dugo prošlo a škorpioni što su se bili sakrili ispod kamenja u zemlju, opet su počeli izlaziti...

Mi Hrvati smo vrlo pasivni i inertni kada je u pitanju vrednovanje vlastite povijesti. To je posljedica pola stoljeca komunizma gdje su ljudima ispirali mozak i zatirali svijest naroda o vlastitoj povjesti. Posljedice toga osjecamo danas. Tako ne znamo koliko je ljudi stradalo u Jasenovcu, je li to bio radni logor kako tvrde neki, ali zato srpska propaganda ne gubi vrijeme i snimaju filmove o Jasenovcu i koriste sve nacine da plasiraju svoju istinu o tome. Bivsa predsjednica KBK htjela je osnovati medjunaradni tim povjesnicara da rasvjetli taj slucaj, ali njen prijedlog nije naisao na odaziv u siroj javnosti. Slicna stvar je i sa ostalim sratistima, jamama i drugim mjestima gdje su ubijani hrvatski civili i za koje nitko nezna i javnost nije briga. Da ironija bude veca, hrvatski proracun financira srpske Novosti koje se izruguju sa hrvatskim svetinjama. To dovoljno govori o nama i daje odgovor na ovo tvoje pitanje: necemo se mi tako skoro osvjestiti po tom pitanju.

Mučnina me primila kad sam ovo otvorila, morala sam se smiriti...
Nije to lažna objava, tog monstruoznog fra Filipovića spominju i neovisni izvori, ali s nastavkom: franjevci su ga otpustili iz svog reda kad se pridružio ustašama, a Crkva ga suspendirala čuvši za njegove zločine (to znači da više nije mogao "opraštati grijehe" zločincima kao što je bio on i kao što im je tvrdio).

Tog fra Filipovića koji je promijenio prezime u Majstorović kad je pristupio ustašama spominje i Robin Harris u svojoj knjizi "Stepinac - njegov život i vrijeme", kao i to da ga je red otpustio, a Crkva suspendirala, tj. oduzela mu svećeničke ovlasti.
Preporučam tu knjigu, izuzetno sadržajna, zanimljiva i s lakoćom se čita...

Sad sam našla i jedan njegov intervju i evo što kaže o Stepincu:
"Nije znao puno o ustašama, također. Malo tko u Hrvatskoj je znao nešto o njima. Ali, nije prema njima imao nikakve simpatije.

On je htio da Hrvati imaju svoju državu. Od Jugoslavije je već davno odustao, kao i većina katolika. Prije svega zbog toga što su pravoslavci uspjeli u sprječavanju potpisivanja konkordata između Vatikana i Beograda. Te 1941. bilo je već potpuno jasno kako hrvatsko pitanje nikada neće biti riješeno unutar kraljevine koju su nadzirale srpske elite. Zato je Stepinac pozdravio uspostavljanje hrvatske neovisnosti."
http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/v ... ljena/1371

Harrisova knjiga je posebno vrijedna jer donosi povijest ustaškog pokreta, od ubojstva kralja Aleksandra u Marseillu 1936. g. do zatvaranja glavnih pripadnika, do ostalih terorističkih akcija, do potpore talijanskih fašista koji su ih ubacili i organizirali po Hrvatskoj, sve do generala Lisaka kojemu je suđeno zajedno sa Stepincem (tu se zadnje spominju ustaše, jer je tema ipak Stepinac...)

Nešto ima i u spomenutom razgovoru:
"- A ova optužba kako je bio „ustaški vikar“ koja je neadavno išla iz samog srbijanskog političkog vrha?

Obične besmislice. Stepinca je za vojnog vikara imenovao papa, ne Ante Pavelić. Bio je imenovan za vikara još za Jugoslavije, što je bilo obnovljeno za NDH. Bio je vojni vikar samo formalno – sine titulo – jer između Zagreba i Vatikana nije bilo službenih diplomatskih odnosa. Pavelić je bio taj koji je imenovao i nadzirao vojne vikare. Osim toga, Stepinac je bio vojni vikar svih oružanih snaga NDH, dakle i domobrana. Hrvatski biskupi su još prije rata inzistirali da Stepinac bude vojni vikar za katolike u jugoslavenskoj vojsci koji tada nisu imali pristup sakramentima. Bilo je to potpuno duhovno pitanje, nikako političko.

- Prigovara se Stepincu kako nije dovoljno uradio u oponiranju zločinačkoj državi?

Tu je korisno podsjetiti se njegovih susreta sa Stanislavom Rapotecom, tajnim agentom jugoslavenske vlade u izbjeglištvu koji je tijekom 1942. tajno boravio u Zagrebu. Već sama činjenica da je Rapotec vjerovao dovoljno Stepincu da se pet puta susreo s njim govori o percepciji koju je imao.
Na tim sastancima Rapotec je pitao Stepinca zašto ne učini nešto više protiv ustaškog režima, možda napusti Zagreb, a on mu je odgovorio: A tko bi pomogao svim ovim ljudima da sam otišao? On je kao nadbiskup zagrebački imao svoje odgovornosti.
Dakle, kada je o optužbama za kolaboriranje riječ nema sumnje: pozdravio je uspostavljanje neovisne države, ali nije išao dalje od toga i sigurno nije podržavao ustaški režim."

O Stepinčevom stavu prema NDH dovoljno govori popis svih onih kojima je pomogao, a koji bi sigurno bili po logorima ili ubijeni, da je vrh KC bio s njima u kolaboraciji...

Kad spominješ ovo " ustaški vikar"
Ima jedna poznata fotografija gdje je Stepinac sudjeluje na nekom prijemu a svi pozdravljaju podignute ruke ...tu fotografija se često može vidjeti kad se želi diskriminirati Stepinca.
Međutim ta fotografija je snimljena u Beogradu prilikom prijema neke visoke njemačke delegacije a podignutim rukama tj nacističkim pozdravom pozdravlja sam kralj i drugi važni državni dužnosnici a Stepinac je tu prisutan upravo jer vrši dužnost vikara Jugoslavenske vojske za katolike.

Međutim kad je riječ o spornim pismima koje je nedavno spomenuo Porfirije, meni se čini da postoje neka problematična mjesta.

EKSKLUZIV: Donosimo dijelove Stepinčevih pisama o ustašama, Paveliću, Srbima i rasnim zakonima o kojima priča Porfirije i Hrvatska https://net.hr/danas/hrvatska/ekskluziv ... -hrvatska/

Treba i ovo procitati:https://narod.hr/hrvatska/jareb-za-narod-hr-duboko-problematicno-klasicevo-insinuiranje-osvrt-na-tumacenja-dvaju-stepincevih-pisama
Ocito je kako je vazno tko pise, a ne samo sto pise

Pa ovako na prvu, površno sam pročitao i zaista ima određenih problematičnosti ...vidjeće mo kad se uradi stručna analiza i da mišljenje.

Klasnića ne slušam toliko kad daje svoje subjektivno mišljenje o Stepincu ali ga slušam u nekim stvarima oko pisama koja su vezana za njegovu struku a tu se slaže i sa Jarebom.
A to je kao prvo da ti djelovi pisama zaista postoje i da su vjerodostojni jer je nedavno od Krište u večernjem bilo mišljenje da su to krivotvorine.

Kao drugo niko ko se bavi naukom bio Klasnić, Jakovina, Jareb ne mogu govoriti ono što nije tamo ako je a njihova osobna interpretacija može biti donekle različita ali ne drastično.
Ja nisam primijetio neku ekstremnu razliku u mišljenju između Klasnića i Jareba barem u ovom djelu pisama gdje se spominju sporna mjesta a koja se tiču vjerodostojnosti kao takve, dakle nije krivotvorina.

Ta su pisma fake kao i pisarije ovog trola.
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/re ... to-1090611
https://narod.hr/kultura/10-veljace-ste ... nonizacije
Ima i disertacija o tome na hrčku, ali neznam skinuti.
Moram priznati da me ta pisma uopće ne zanimaju.
Moj je stav odavno formiran i nisam biljka koju svaki vjetar u svom smjeru gura.
Koliko su ga se bojali i mrzili pokazuje spaljivanje srca a ima ih i danas koji bi to ponovili
Zna se tko je otac laži i kome je u interesu mutiti

Pokušaj argumentima dokazati svoj stav a ne vređanjem sugovornika.
Niko ti ne brani da staviš to sa hrčka ako to opće postoji....
Nije ovdje riječ da su djelovi tih pisama krivotvorine to smo mogli do sada utvrditi, nego nas više zanima interpretacija spornih mjesta.
Zato je kao prvo pristojno pročitati da se vidi o čemu se radi pa tek onda davati komentar.
Miješaš pisma koja je UDBA koristila u procesu a koja su krivotvorenje sa ovim pismima koja su tek nedavno postala dostupna iz arhiva u Vatikanu.
Za mene je Stepinac svetac i ja mu se bez ikakvog problema molim za zagovor.
Ne mislim da je ijedan svetac savršen pa tako ni blaženi Stepinac jer bi to bila hereza kad bi tako mislio.
Isto tako kad uzmemo u obzir teško vrijeme i okolnosti u kojima je djelovao ne vidim da bi bilo ko drugi bolje postupio.
I sad kad sve to imamo na umu onda možemo neostrašćeno pristupiti ovom slučaju.

Od kad ti je Stepinac postao svetac?
Da imam vremena i volje naći tvoje nekadašnje upise o njemu...

To što sam kritički sagledavao neke događaje oko Stepinca nema nikakve veze sa njegovom svetošću jer ponavljam sveci nisu savršeni.
Sveti Augustin je pozvao da se slobodno sva njegova djela sagledaju kritički i dopune ili zanemare ono što ne bi odgovaralo istini.

Čini se da Porfirije nije to samo usput spomenuo, nego da je namjerno bacio iskru koju ovakvi povjesničari kao Klasić pretvaraju u "ekskluziv" ili možda "eksploziv". Klasić u tom tekstu više interpretira nego što stručno tumači činjenice. I izuzetno je pristran.

Stepinac je živio u doba Kraljevine Jugoslavije i dobro mu je bila poznata ideja velikosrpstva i položaj Hrvata u toj Jugoslaviji, poznavao je ideje komunizma u začecima kao i protucrkvene ideje židovsko-masonskog lobija koji je tada bio dosta jak i transparentan. Ideja o neovisnosti Hrvatske kod nekih je političara bila "dio zdravog tkiva" o čemu Stepinac govori, a kakav je bio njegov stvaran odnos prema Srbima, Židovima i drugim narodnostima kao ljudima (ne kao idejama) vidi se iz kasnijih njegovih djela tijekom 2. svjetskog rata (iz konkretnih djela, a ne iz pisama), tako da je mons. Batelja u pravu da su pisma izvučena iz konteksta i neprimjereno nazvana problematičnim.

U pismima su problematični možda njegovi snovi o NDH kao katoličkoj državi (indikativan je datum pisanja!), a ti snovi su ionako vrlo brzo doživjeli katarzu. Kad on piše Papi o motivima Srba koji prelaze na katoličanstvo "iz materijalnih interesa" prema čemu treba biti oprezan - on navodi tadašnju situaciju kako ju je on doživio. Njegova uputa svećenicima o primanju Srba bez ikakvih teških uvjeta "da se spase goli životi" i ona obrana koju je na montiranom procesu izrekao njegov branitelj Ivo Politeo bacaju malo drukčije svjetlo na sve to.

Zato je i mons. Batelja završio svoj osvrt riječima:
"Pogotovo bi patrijarh pridonio jasnijoj slici stanja u Hrvatskoj da je napomenuo kako su neki pravoslavni intelektualci u Zagrebu izgubili posao ili doživjeli poniženja, među njima i njegov prethodnik vladika Emilijan, jer su na montiranom sudskom postupku 1946. godine htjeli posvjedočiti o ljubavi i pomoći koju je zagrebački nadbiskup pružio Srbima u Drugom svjetskom ratu.
Patrijarh bi više pridonio povijesnoj istini i pomirenju da je spomenuo kako se SPC borila protiv jednakosti katolika i pravoslavaca u Kraljevini Jugoslaviji; da se SPC zalagala za ukinuće Banovine Hrvatske; da je SPC u državnom puču 1941. i sama pripomogla rušenju države kada je osjetila da u njoj gubi dotadašnju poziciju.
Svjestan da Katolička Crkva može biti slobodna samo u slobodnoj državi, nadbiskup Stepinac je sa svojim narodom bio za uspostavu samostalne države. Nije joj određivao ni politički okvir ni ekonomski smjer, ali je tražio da se u njoj poštuju božanska i ljudska prava, da i katolici i pravoslavni imaju blizinu vlastite Crkve, svoj narod, svoje vjernike. A to je na ponos svakom katoliku, svakom dobronamjernom čovjeku..."

http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/v ... u-xii/3726

Mislim da je Porfirijeva reakcija izražava uobičajeni stav SPC i nije mu namjera bila zbog toga loša jer je odgovarao na pitanje novinara jedino što su ovoga puta spomenuta pisma što do sada nije bio slučaj.
Izgleda da su ta pisma nedavno dobili na uvid jer pokojni Irenej to sigurno ne bi propustio.( Čini mi se da u onom razdoblju sastanaka mješovitih komisija to nisu imali)
Porfirijev stav o Stepincu je nešto blaži od Irinejevog i vjerojatno bi bio još i blaži da nisu sada zakomplicirala ova pisma.
Pisma bi trebala u cjelosti biti objavljena da se svi upoznamo sa sadržajem a ne samo ova od samog početka osnivanja NDH jer mi se čini da je kod Stepinca od očekivanog odobravanja u samom početku došlo do radikalnog zaokreta.
Zato bi dobro bilo da imamo sva pisma iz tog razdoblja 41-45 da vidimo kad dolazi do tog obrata jer nije isto ako je taj obrat dogodio naprimjer 42 ili 45 kad je već sve bilo gotovo.
Moja je pretpostavka da je to bilo dosta ranije.
Sjećam se iz dnevnika Diane Budisavljević da je tijekom njezinog prvog posjeta bio distanciran dok je kasnije bio vrlo naklon i susretljiv pružajući svaku vrstu pomoći.
Znamo također da su ustaše ubile i Stepinčevog brata tako da se tu više ne može govoriti o bilo kakvim simpatijama prema poglavniku i NDH kao njegovoj kreaciji jer uviđa da opravdani san o samostalnoj državi sa Pavelićem i ustašama propada tako da kasnije izjavljuje u sklopu tih svih događanja logora i svega zla da je to najveća sramota za hrvatski narod od kad postoji.

Klasnić je pristran kod ocjenjivanja lika i djela blaženog Stepinca kao prvo on uzima dijelove pisama sa samog početka bez da spomene što se govori u kasnijim pismima i da li je došlo do kakvih promjena ...moguće je da mu nisu poznata kasnija pisma a moguće je i da zna ali je prešutio što ne mogu povjerovati jer se ipak radi o istaknutom znanstveniku.
Ocijeniti lik i djelo čovjeka na osnovu samo jednog pisma bez daljnjeg istraživanja je krajnje nisko i ne profesionalno.

Moguce je upravo to sto kazes kako je Stepinac s vremenom promjenio misljenje i stav prema NDH. Iz svega ovoga vidljivo je kako stvari nisu crno-bijele i da treba proci jos vremena kako bismo ispravno mogli tumaciti to vrijeme i njegove dionike. Nazalost mi zivimo u vrlo polariziranom drustvu i ljudi su cesto 'by default' usmjereni lijevo ili desno bez ikakvih valjanih argumenata. Vjerujem kako ce s vremenom svetost Stepinca jos vise doci do izrazaja kada se i ova pisma nepristrano analiziraju.

Tako je.

U međuvremenu je patrijarh malo ublažio (tj. dopunio) stav o Stepincu, jer kako prenosi Jutarnji list i svi njegovi pridruženi medijski portali rekao je:

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatsk ... c-15070198

"...Tako je Porfirije decidirano odbacio Stepinčevu vezu s ustaškim zločinima, koja je u Srbiji gotovo uobičajena: "Daleko sam od toga da povjerujem da je on bio direktno i neposredno umiješan u bilo koju vrstu zlodjela", ali i dodao: "Međutim, moram reći da ne samo kao episkop, svećenik, kršćanin, nego prije svega kao bilo koji običan čovjek ne mogu sakriti da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problem s određenim Stepinčevim postupcima, riječima, stavovima. Žao mi je ako to nekoga uznemirava, ali obaveza mi je da budem iskren", odgovorio je patrijarh Srpske pravoslavne crkve na pitanje o Stepincu."

Cijeli intervju može se pročitati ovdje:
https://www.novosti.rs/vesti/drustvo/99 ... ecu-kosova

Citiram:
"Veliki odjek dobila je vaša izjava o pismima Alojzija Stepinca. Očekujete li da ispliva još novih dokaza o njegovoj direktnoj ili posrednoj umešanosti u zločine na tlu NDH?

Otvaranje vatikanskog arhiva za zainteresovane istraživače sigurno će doprineti boljem sagledavanju teških vremena Drugog svetskog rata na prostoru NDH i Stepinčevog mesta u njima. Nije isključeno da se tokom istraživanja pojave rezultati koje je moguće tumačiti pro et contra. Naravno, daleko sam od toga da poverujem da je on bio direktno i neposredno umešan u bilo koju vrstu zlodela. Međutim, moram reći da, ne samo kao episkop, sveštenik, hrišćanin, nego pre svega kao bilo koji običan čovek, ne mogu da sakrijem da, u najmanju ruku, imam dilemu, da imam problem sa određenim Stepinčevim postupcima, rečima, stavovima. Žao mi je ako to nekog uznemirava, ali obaveza mi je da budem iskren. U isto vreme, potpuno sam svestan da užasne okolnosti u kojima je živeo, za njega nisu bile nimalo jednostavne. Što se, pak, dosadašnjih stavova naše Crkve, kao i zaključaka Komisije ustanovljene za istraživanje ovog važnog i delikatnog pitanja tiče, oni su jasni, neizmenjeni i javnosti poznati.

Reći ću i to, da kada razgovaramo o ovakvim temama uvek se trudim da pažljivo koristim reči."

Zanimljivost - o praćenju nogometa (kao navijač Crvene zvezde):
Patrijarh: Takođe se radujem svakom sportskom trijumfu ne samo kod nas nego i u drugim sredinama. U Zagrebu sam, recimo, delio radost komšija povodom pobeda "modrih".

Citira i Tina Ujevića:
Patrijarh: Put u molitvene visine moguć je, međutim, samo kroz ponore iskrenog smirenja i međusobne požrtvovanosti, u koje se na početku svoje čuvene pesme tako dirljivo baca Tin Ujević: "Beskrajni Bože, čuješ li gde Ti na prljavu podu leleče ljutu molbu shrvan mališ?"

O Jasenovcu:
Patrijarh: Pravoslavni hrišćanin će graditi mir, prijateljstvo, a ne zlopamćenje ili, ne daj Bože, osvetu. Paradoks hrišćanske vere je da na mestima poput Jasenovca, molitvom Hristu, prvom mučeniku i stradalniku, ali i načalniku spasenja i života, dobijamo snagu da se svim duhovnim i ljudskim kapacitetima borimo za mir, dobro i razumevanje među ljudima, da se borimo za svakog čoveka. (...) Nećemo zaboraviti ne da bismo se nekome svetili, nametali krivicu pokolenju koje krivice za to nema.