Ne želim sablažnjavati, no ne mogu ne izraziti se.
U ovom vremenskom prolaznom svijetu (materijalnom) nema sigurnosti. Ili u prijevodu: postoji strah.
To trebam/trebamo biti svjesni.
Dakle kroz ovaj svijet (materijalno) ne možemo se odmaknuti od straha i naći spokoj, mir.
Kroz ono što vidimo i proživljavamo poticajima/događajima izvana ne možemo ostati mirni.
Zbog toga je Bog i stvorio ovaj svijet.
Da bi se Bog proslavio!
Često da se umirimo pribjegavamo moći i novcu tj. važno nam je zaposlenje, karijera, ušteđevina, mirovina, osiguranja, djeca, unuci, supružnici, prijatelji, domovina, tjelesno...
I to nije nikakav problem, ali...
Kako se u povijesti nebrojeno puta dogodilo i događa se: kroz vanjsko nema mira...
Pozvani smo da prodamo vanjsko.
Da ne gradimo na pijesku.
Da se ne kunemo u ništa.
Egoizam je koristan u nekoj mjeri da bi ovaj svijet postojao tj. da bi mi postojali u njemu.
Za radost, sreću i mir trebamo odabrati vjerovati.
Vjerovati u Istinu.
A Istina je da je ovaj svijet izgubio.
Da ovaj svijet i ovo vrijeme koje prolazi nisu osnova.
Osnova je vječnost, svo vrijeme, sada.
To je osnova vjere.
Dokaz je radost.
Dokaz je slavljenje Boga.
Obucimo se u ruho vjere u slavlju koje je očaravajuće koje je sada (vječno) prihvaćajući ovaj svijet (sve što se prihvati nestaje, svemu čemu se opire ustraje i bude još žešće).
Duh Sveti čeka moj/naš obrat.
Ne opirimo se ovome prolaznom svijetu. Prihvatimo ga. Prihvatimo sebe tjelesno i sve tjelesno/materijalno oko sebe.
Ostati će mir, radost, ljubav, sloboda, ljepota, blaženstvo, igra
Ne trebamo tražiti.
Ako želiš možeš biti.
Hvala ti Bože na Ljepoti zajedništva nas
Login
Registracija
FAQ
Traži
