Katolički odgovori

Čini mi se kako je rasprava pokazala da se ne može komparirati anegdotu iz života svetaca s ozbiljnim teološkim govorom o savjesti, isto tako po tko zna koji put se vidi i nedostatak preslikavanja pojedinih ponašanja iz prošlosti u današnje vrijeme.
Vrlo je vjerojatno da bi onoga tko bi primjenjivao metodu sadnje, iz one anegdote, danas proglasili za zagovornika slijepe poslušnosti, pranja mozga te bi u samoj Crkvi naišao na otpore (teško da bi danas uopće opstao u Njoj a kamoli bio proglašen svetim) a da o otporima izvan Crkve ne govorimo.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ne znam. Meni se čini da bi se teorija (ozbiljan teološki govor o savjesti) trebala podudarati s praksom (anegdotom iz života svetca).
I ovo za nemogućnost preslikavanja mi ne pije vodu. Nakon primjene sile se sjetiti da u vjeri nema prisile. Pa ako je to jasno već s početaka kršćanstva zašto otvoreno ne reći gdje je to i tko od toga odstupio kroz stoljeća a ne se vadit na to kakva su bila vremena. Vremena su uvijek ista zapravo.

Ustvrdio bih, kako nisu! Statika je zapravo nešto strano u prirodi, koju je Bog stvorio savršenu ali je zbog grijeha čovječjega postala prolazna i promjenjiva. To je više vidljivo u društvenim odnosima gdje je taj ljudski element grešnosti još više izražen nego u prirodi . Može se reći da je samo ljubav Božja uvijek ista ali i ona se očituje u mnoštvu oblika. Za neke od njih (sakramente) imamo garanciju da se tako djeli milost no isto tako Duh Sveti se za nas zauzima neizrecivim uzdasima (Rim 8,26) a otuda i te nezaslužene i nepoznate milosti koje baštinimo vjerom zbog Ljubavi Božje.
Prema tome nema ni govora o nekom opravdavanju da je nekada bilo drugačije kad Crkva ide putem radikalizacije vjere u služenju svijetu koji se mijenja a baš zbog tog mjenjanja svijeta anegdota ima svoje povijesno mjesto i ostaje na razini anegdote a ne postaje "članak nepromjenjive vjere".

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Možda nije najbolja veza s temom, ali moram negdje zalijepiti ovaj tekst prije nego što sutra vjerojatno bude maknut...

AUTORITET I POSLUŠNOST


Autoritet i poslušnost nikad se ne mogu posve odvojiti jedno od drugog tako da jedni uvijek raspolažu autoritetom dok drugi trebaju samo slušati. Jedna takva podjela vodi na jednoj strani do autoritarnog ponašanja a na drugoj strani do mentaliteta otirača za noge i odgovara krivome shvaćanju autoriteta i poslušnosti. Čovjek s velikim autoritetom koji ne mora biti nikome poslušan, duhovno je vrlo ugrožen. Vrlo poslušan čovjek, koji nema autoriteta ni nad kime, isto je tako ugrožen.

Isus je govorio snagom autoriteta i vlasti, ali mu je život bio određen savršenom poslušnošću prema njegovu Ocu; njemu, koji reče svome Ocu: "Ne kako ja hoći, nego kako hoćeš ti" (Mt 26,39), bijaše dan sav autoritet, "sva vlast na nebu i na zemlji" (usp. 28,18).

Postavimo si uvijek iznova pitanje: živimo li svoj autoritet u poslušnosti, i živimo li svoju poslušnost s autoritetom?

http://www.rikatv.net - Misao dana