Katolički odgovori

https://katolik.hr/sinoda-o-sinodalnost ... erzivnosti


Da bi razumjeli kako smo uopće došli u ovu bizarnu situaciju, nezapamćenu u povijesti Crkve, trebamo se vratiti 200 godina unazad kada su masoni napravili tajni plan za uništenje Katoličke Crkve: Alta Vendita. Vrh Crkve je toga bio svjestan, tako su pape tog vremena poduzimali određene korake u cilju zaštite Crkve od masona: papa Grgur XVI., Pio IX., Lav XIII. i na koncu papa Pio X. (više o tajnom planu masonerije i zaštitnim mjerama spomenutih papa vidi ovdje).

Nakon sto i nešto godina, sredinom 20. stoljeća, masoni su već imali svoje ljude na vrlo važnim mjestima u Rimskoj kuriji, pa tako i svoje krtice na zasjedanju Drugog vatikanskog sabora. Još su bili slabi da preuzmu vlast, ali su i dalje neumorno radili na podrivanju katoličke vjere. Tog je bio svjestan i papa Pavao VI. Na zaprepaštenje sveopćeg puka, 1972. godine na blagdan sv. Petra i Pavla, žaleći se o kaotičnom stanju postkoncilske Crkve papa Pavao VI. je rekao: „Dim Sotonin je kroz neku pukotinu ušao u hram Božji.“ Ubrzo su mu bili i predočeni dokazi o tim „pukotinama u hramu Božjem“. Dva vrlo ugledna prelata, kardinal Dino Staffa, prefekt Apostolske signature, i kardinal Silvio Oddi, u privatnoj audijenciji stavili su papi Pavlu VI. na stol dokumentaciju koja je teško optuživala dva kardinala na visokim funkcijama u Rimskoj kuriji da su aktivni članovi masonske lože. To su bili kardinal Sebastian Baggio, prefekt Kongregacije za biskupe, i biskup Annibale Bugnini, zamjenik tajnika Kongregacije za bogoštovlje. To su bile vrlo ozbiljne optužbe, jer ako bi se utvrdila njihova istinitost, značilo bi da praktički jedan mason odlučuje o tome tko će postati biskup u Katoličkoj Crkvi (Kongregacija za biskupe predlaže papi imenovanje biskupa), a drugi mason odlučuje kako će izgledati katolička liturgija (Bugnini je bio glavni arhitekt mise Novus Ordo). Da stvar bude još gora prema tadašnjem Kanonskom zakoniku (2335) članstvo u masoneriji je za sobom automatski povlačilo ekskomunikaciju, što bi značilo da su osobe koje nisu bile čak ni katolici odlučivale o tako važnim stvarima kao što je imenovanje biskupa i liturgija. Nakon izvješća kardinala Staffa i Oddija, 1974. godine, papa Pavao VI. je „promovirao“ Bugninija za nuncija u Iranu (Iran ima samo 13.000 katolika – kao malo veća župa na zapadu, ili 0,02% pučanstva)[11] gdje je ostao do kraja života.

Zbog prevelike ozbiljnosti ovih optužbi papa Pavao VI. je odlučio provesti opsežnu istragu o infiltraciji masona u Rimsku kuriju, te je za taj posao, na savjet svog prijatelja kardinala Giovannija Benellija, angažirao uglednog kanadskog teologa i kanonika nadbiskupa Édouarda Gagnona.

Nadbiskup Gagnon je marljivo radio na istraživanju i prikupljanju dokumentacije tri godine. Kada je napokon završio istragu i sve u tri toma predočio papi Pavlu VI. 1978. godine Papa je već bio bolestan, i kao da je osjećao blizinu smrti, rekao je Gagnonu da zadrži sve dokumente i da to predoči njegovom nasljedniku. I zaista nedugo nakon toga papa Pavao VI. umre, i naslijedi ga papa Ivan Pavao. Novi papa nakon nekoliko tjedana svog pontifikata primi u privatnu audijenciju nadbiskupa Gagnona i preuzme svu dokumentaciju. Nedugo nakon toga, 28. rujna 1978. papa Ivan Pavao pozove kardinala Sebastijana Baggija u svoju rezidenciju. Bili su sami. No, stražari su kasnije posvjedočili da je kardinal Baggio vikao na Papu, vjerojatno se opirao smjeni zbog čega ga je Papa i pozvao. Iste večeri Papa je umro uslijed srčanog udara. I tako je Baggio nadživio još jednog papu ostavši na položaju s kojeg je mogao dirigirati nova imenovanja biskupa.

Da bi bio primljen u audijenciju kod novog pape Ivana Pavla II. nadbiskup Gagnon je morao čekati više od tri mjeseca. Na žalost onih koji su znali u kakvom je stanju Rimska kurija, papa Ivan Pavao II. je na početku svog pontifikata svim prefektima i tajnicima produžio mandat (što je bilo dosta neobično), a razočaran nadbiskup Édouard Gagnon naprasito je dao ostavku i vratio se u Kolumbiju (pokrajina u Kanadi) gdje je daleko od Rima nastavio svoj pastoralni rad. Priča se da su prve riječi pape Ivana Pavla II. kada je došao k sebi u bolnici nakon atentata 1981. godine bile: „nađite mi Gagnona“. Uistinu, nakon oporavka Papa je pozvao Gagnona da se vrati u Rim. Međutim, kardinal Gagnon je svoj povratak uvjetovao time da se kardinal Sebastian Baggio razriješi dužnosti prefekta Kongregacije za biskupe. Tako je Baggio napokon završio svoj mandat 1984. godine. Za njegovog mandata zaređeni su za biskupe svi (osim Waltera Kaspera) članovi tzv. St. Gallen mafije:[12] Carlo Maria Martini, Karl Lehmann, Godfried Danieels, Cormac Murphy-O’Connor, Archille Silverstrini, Theodore McCarrick. Papa Ivan Pavao II. je Gagnona promaknuo u kardinala 1985. godine.

Ovu infiltraciju masona na najviše položaje u Crkvi u detalje je opisao danas jedini živi svjedok tih događanja vlč. Charles Murr u svom autobiografskom romanu Ubojstvo u 33. stupnju.[13] Vlč. Murr je bio tajnik i dobar prijatelj nadbiskupa Gagnona i živio je s njim u istoj kući u Rimu dok je Gagnon provodio istragu. Osobno ga je vozio sva tri puta u papinsku rezidenciju kada je Gagnon nosio svoju dokumentaciju o istrazi: „dokazi su bili konkluzivni da su i nadbiskup Bugnini i kardinal Baggio bili masoni.“[14]

Ova dva masona infiltrirani u Rimsku kuriju, Baggio i Bugnini, „bili su samo vrh sante leda“.[15] Međutim, dok je papa Ivan Pavao II. puno vremena posvetio putovanjima, od kojih su neka ostavila i povijesnog traga,[16] modernisti su to iskoristili i malo po malo sve više jačali svoj utjecaj u Crkvi. Danas oni vode kolo i Sinodu o subverzivnosti.

Da, manje o sinodi, ovaj članak govori o jednoj verziji "napada" na Crkvu i koristi upitne pojmove i zaključke kao da su "masoni krivi za novi red mise nakon 2VK". To treba uzeti s oprezom. Izraz "St Gallen mafija" također. Događaji oko iznenadne smrti pape Ivana Pavla I. su mogući, ali ne mogu se dokazati.