|
Članak o papi Franji koji je potresao katolički svijet
Donosimo bez popratnog komentara članak Vittoria Messoria, uglednog talijanskog publicista, poznatog po lojalnosti papi Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI., objavljen na Badnjak a koji svakodnevno izaziva velike polemike u Italiji i cijelom svijetu.
„Mislim da je pošteno to odmah priznati: zlorabeći, možda, prostor koji mi je dan, ovo što ovdje iznosim, više od članka, jest osobno promišljanje. Štoviše, jedna vrsta ispovijedi koju bih rado bio odgodio da to od mene nije traženo. Da, odgodio jer moja prosudba (i ne samo moja) ovoga papinstva stalno oscilira između privole i smetenosti, to je promjenjiv sud ovisno o trenutcima, prigodama, temama. Papa koji nije nepredviđen: s tim u vezi, bio sam među onima koji su očekivali Južnoamerikanca i pastoralca, čovjeka sa svagdašnjim iskustvom u upravi, gotovo da bude ravnoteža divnomu profesoru, teologu odveć profinjenu za neke ukuse kakav je bio voljeni Joseph Ratzinger. Papa, dakle, koji nije bio nepredviđen, ali koji se od onog prvoga ,,buonasera" pokazao nepredvidljivim tako da je s vremenom razuvjerio i neke kardinale koji su bili među onima koji su ga izabrali.
Nepredvidljivost koja se nastavlja, zamućujući mir prosječnog katolika koji je naviknut da se odriče vlastitog promišljanja o onome što je vezano s vjerom i moralom i potican da se ograniči na ,,slijediti Papu". Da, ali kojega Papu? Papu određenih jutarnjih propovijedi u Svetoj Marti, propovijedi u stilu župnika na starinski način, s dobrim savjetima i mudrim izrekama, čak i s upornim opomenama da se ne padne u zamke koje nam postavlja đavao? Ili Pape koji naziva Giacinta Marca Panellu, angažirana u tko zna kojem po redu, bezazlenom postu i kojemu želi ,,dobar uspjeh u poslu", kada se, desetljećima, ,,posao" radikalnog lidera sastojao i sastoji u propovijedanju da je istinska ljubav boriti se za rastavu, pobačaj, eutanaziju, homoseksualnost za sve, rodnu teoriju itd. Papa koji se, u govoru ovih dana Rimskoj kuriji, s uvjerenjem priklanja Piju XII. (no, u biti samom svetom Pavlu) definirajući Crkvu ,,Kristovim mističnim Tijelom"? Ili Pape koji u prvom intervjuu Eugeniju Scalfariju ismijao onoga što misli da je ,,Bog katolik", gotovo da je Ecclesia una, sancta, apostolica romana bila samo optional, dodatna oprema koja se prikvači ili ne, već prema osobnom ukusu, Božanskom Trojstvu? Argentinski papa svjestan, zbog izravnog iskustva, dramatičnosti Latinske Amerike koja je krenula putem da postane bivšim katoličkim kontinentom, masovnim prelaskom ovih naroda na pentekostalni protestantizam? Ili Papa koji putuje zrakoplovom da zagrli dragog prijatelja i zaželi mu dobar uspjeh, prijatelju koji je pastor baš u jednoj od zajednicâ koje ispražnjavaju katoličku zajednicu i to baš prozelitizmom koji je on oštro osudio kod svojih?
Moglo bi se, dakako, nastaviti s ovim vidicima koji se čine - i možda uistinu i jesu - proturječni. Moglo bi se, ali ne bi bilo pravedno, za jednoga vjernika. On zna da se na Prvosvećenika ne gleda kao na izabranog predsjednika republike ili kao na kralja, slučajnog nasljednika nekog drugog kralja. Jasno, u konklavi, ona oruđa Duha Svetoga što su, po vjeri, kardinali izbornici dijele ograničenja, zablude, čak i grijehe koji obilježavaju cijelo čovječanstvo. Ali jedina i istinska glava Crkve jest onaj svemogući i sveznajući Krist koji zna malo više od nas koji je najbolji izbor glede njegova vremenitog zemaljskog predstavnika. Izbor koji se može učiniti zbunjujućim ograničenom pogledu suvremenika, ali koji pak, u povijesnoj perspektivi, otkriva svoje razloge. Tko doista poznaje povijest, iznenađen je i zamišljen otkrivajući da - u tisućljetnoj perspektivi, a to je perspektiva Katoličke Crkve - svaki papa, bio ili ne bio toga svjestan, igrao svoju prikladnu ulogu i, koja se na koncu pokazala nužnom. Upravo poradi ove svijesti odabrao sam, što se mene tiče, promatrati, slušati, promišljati, a da se ne izlažem pogibelji davanja neprikladnih, ako ne i prenaglih mišljenja.
Vratimo se pitanju, prečesto citiranu izvan konteksta. ,,Tko sam ja da sudim?" Ja koji - jednak svakomu drugomu, jesam jedan isključeni - kojemu zacijelo ne pomaže ,,papinska karizma", pomoć koju je obećao Tješitelj. A onomu koji želi suditi, zar ništa ne kazuje potpuno odobravanje, više puta ponovljeno - glasom i napismeno - o Franjinom djelovanju, koje dolazi od onoga ,,Pape emeritusa" koji je tako različan po stilu, formaciji, po samom programu? Strašna je odgovornost onih koji su danas pozvani odgovoriti na pitanje: ,,Kako naviještati Evanđelje suvremenicima? Kako pokazati da Krist nije blijeda i daleka utvara, nego ljudsko lice onog Boga stvoritelja i spasitelja koji svima može i želi dati smisao života i smrti?" Mnogo je odgovora, često suprotstavljenih. Za ono malo što vrijedi, nakon desetljećâ crkvenog iskustva, ja ne bih imao svoje odgovore. Imao bih, kažem: kondicional je obvezan jer mi ništa i nitko ne jamči da sam nazreo prikladan put. Ne bih riskirao možda biti kao evanđeoski slijepac, onaj koji želi voditi druge slijepce, završavajući svi u jami? Tako da su određene pastoralne odluke ,,Rimskog biskupa", kako se voli nazivati, meni uvjerljive; ali bi me druge pomutile, činile bi mi se nedovoljno prikladnima, čak i sumnjivima da su populizam kadar probuditi interes koliko širok toliko i površan i prolazan.
Primijetio bih neke stvari s obzirom na prioritete i sadržaje, u nadi da će apostolat biti plodonosnijim. Imao bih, mislio bih: u kondicionalu, ponavljam, kako zahtijeva perspektiva vjere gdje svatko, također i laik (na to podsjeća Kanonsko pravo) može izreći svoju misao, ako je mirna i motivirana, o taktikama evangelizacije, ostavljajući čovjeku koji je izišao odjeven u bijelo iz konklave generalnu strategiju i, osobito, čuvanje ,,deposituma fidei". U svakom slučaju, ne zaboravljajući kako je sam Franjo podsjetio u tvrdom govoru svojoj Kuriji: Lako je, rekao je, kritizirati svećenike, ali koliko nas se moli za njih? Želeći također podsjetiti da je on, na zemlji, ,,prvi" među svećenicima, stoga, dakle, zahtijevajući od onoga tko ga kritizira one molitve kojima se svijet smije, ali koje vode, u tajnosti, sudbinu Crkve i cijeloga svijeta“, poentirao je u duhu ljubavi zabrinuti Vittorio Messori.(dnevno.hr)
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
seciraju papine izjave možda se odnosi Evanđelje: