Ja neću reći da je "komunist", jer ta riječ više nije "in". Ali Mesić je svakako (barem danas, nakon svih transformacija i prefarbavanja) ljevičar, anarholiberal, te ideološki prilično zadrt protivnik Katoličke Crkve.
Još gore, Mesić je, po meni, jedan od najpodmuklijih, najperfidnijih političara u Hrvatskoj. Sinke će se skandalizirati, ali on je po meni možda i jedini političar u Hrvatskoj koji je istinski zao čovjek. I jedan veliki licemjer.
U neku ruku je stoga paradoksalno da po kojekakvim anketama ispada za "najpopularnijeg" političara. No to je i razumljivo kada se uvaže okolnosti. Ključ je, dakako, u medijima. Mediji kreiraju javno mnijenje. Naši mediji su 99% lijevi, i time Mesiću ideološki bliski. Mogla bi se Mesiću naći 1001 afera, ali se svaka takva afera brzo zataška, dok se svakog drugog političara razvlači i mrcvari mjesecima. Govorim o brzo zataškanim i zaboravljenim aferama:
(a) Poput slavnog ustaškog govora našeg vrlog "antifašista":
http://www.youtube.com/watch?v=AV-uijB52A8&feature=related. Ne bih ja njemu zamjerio govor kao govor, koji mi je razumljiv u kontekstu ranih 90-tih; zamjeram mu licemjerje, jer danas drugima dijeli packe zbog istih stvari koje je i sam radio.
(b) Poput svjedočenja u Haagu protiv vlastite države:
http://www.youtube.com/watch?v=mJXHbyg3l8A, i rezultirajućeg progona novinara Domagoja Margetića koji je svjedočenje objavio
(c) Poput izjednačavanja uloge agresora i žrtve (parafraziram: nema velike razlike između Tuđmana i Miloševića; Hrvatska i Srbija su podjednako krive za rat; svi se svima trebamo ispričati; itd...)
(d) Poput povezanosti s kriminalnim i sumnjivim miljeom (Jambo, Petrač, Pukanić, ...)
(e) Poput nikad razjašnjenih financijera predsjedničke kampanje
itd, itd...
Njegove pak "promišljene" izjave mogu se jedino okarakterizirati kao banalne. "Pa, znate, institucije moraju funkcionirati".
Sinke, kad govoriš o jugonostalgiji (tj. o tezi da je Jugoslavija bila "bolja država" od Hrvatske), ja bih to opet pripisao ulozi medija, koji su ideološki lijevo opredijeljeni, i koji ljudima sustavno ispiru mozak, uvjeravajući ih da im je u Hrvatskoj lošije nego što doista jest, potičući uporno jedan nerealan i nezdrav pesimizam. Prvi sam za zdravu kritiku, ali to je odavno prešlo svaku granicu zdrave kritike i preraslo u pljuvanje po svome, tek tako, radi pljuvanja. Da se stvori ogorčenje naroda, ne bi li se pobudila drukčija (i medijima bliskija) ideološka orijentacija tog istog naroda. A narod ne zna mislit svojom glavom, on pušta medijima da mu oblikuju shvaćanja. Problem je što su naši ljudi kratke pameti pa se više ne sjećaju (pogotovo mlađa generacija) kako je bilo u Jugoslaviji. A očito nije bilo bajno; Juga se neslavno raspala i to sigurno nije bilo bez razloga.