Katolički odgovori

Reci ti njemu da on javno objavi ta objašnjenja pa ćemo ih moći komentirati i raspravljati o njima. No naravno da mu to nećeš reći niti će on to napraviti.

Ovo je poznati "modus operandi" svjetovnih medija, a isto se gura retorika da je samozadovljavanje poželjno u svrhu mogućeg sprečavanja karcinoma prostate, drugim riječima, navodno neki znanstvenici preporučuju taj čin, (pražnjenje toksina iz prostate) čak i vele da je poželjna masturbacija na tjednoj bazi da se kakti prostata održi u što zdravijem stanju, što je po meni to sve sumnjivo, ionako je to sve, rekla-kazala, a ne postoje nigdje studije koji bi mogle potrkijepiti te tvrdnje. Ove sve teme koje mediji plasiraju a tiče se masturbacije treba uzet sa dozom sumnje..

Ako ćemo gledat sa strane vjere, onda znamo da je to grijeh, zatvaranje u sebe, ugađanje sebi, to je ugoda koja traje 3-4s, nakon toga ostaje praznina, a koja se sve više povećava do te mjere da čovjeka više ne može uzbudit ni neki porno film koji mu se činio kao vječni izvor tjelesnog zadovoljstva kojem nema kraja, naravno, to je velika prevara kojega zlo navlači te mu nudi nešto zavodljivo a zauzvrat mu daje prazninu..

Ajd još dok je čovjek mlad, tinejđer, pa ne zna niš o tome, međutim, u tim godinama su svi ili većina ranjivi, ako govorimo o muškom spolu, a masturbacija prelazi u naviku koje se jako teško riješiti, tu je i "problem" okoline koja nas okružuje, gdje na svakom koraku vrište neke reklame koje asociraju na erotiku-sex, gdje se onda u umu stvara ta slika i pobuđuje isti da muškarca navede na taj čin..

Ali, ustrajna i nepokolebljiva molitva raskida taj lanac navezanosti, a opet tu je bitno i čovjekova volja da se makne od toga, ukoliko nema neke čvrste volje, onda uzalud sve, ali, to sve ide polako, strpljivo, mic po mic, kako je ta masturbacija došla, tako će i otići, došla je u ferariju a otići će u kočiji, da slikovito objasnim, čovjek se brzo naveže na grijeh, al se jako teško i sporo skida s istog, bitno je pouzdanje u Boga, ustrajnost, čvrsta vjera, nepokolebljivost, poniznost, strpljenje, mada sve to niš ne vrijedi ak čovjek sluša sebe i ugađa svojim strastima koje su van kontrole.

Citirat neke riječi iz biblije, a koje čovjek ne razumije, samo ga dodatno može udaljit ili uznemirit, stoga, to nije kak bi mi rekli, "to se samo tak da riješit masturbacije" a to malo kome znači ak mu se veli, "to ti je grijeh", "nastradao si opasno", riječi utjehe, kao i objašnjenje što zapravo taj čin predstavlja su dobrodošle, rezultati se ne mogu odmah vidit, a to je ujedno i stanje da sam čovjek sebe upozna i vidi svoje slabosti na koje učestalo pada..
Imam osjećaj da ak sam sebe čovjek dobro ne pozna, to je odličan teritorij za zloga, to je kao da neko dijete nagovarate na nešto loše a u startu imate loše namjere.

Taj grijeh je tolko zavodljiv da je to strašno (a znamo da je sotona maštovit) naoko čini se bezazleno, al kako se to širi, tako se i razmjeri tog problema povećavaju, rezultat toga je kao što sam napisao, praznina, bezdan.

Da, to je grijeh, da, treba bježat od toga, ali, nisu stvari baš tak jednostavne, za vjernike tu nema dileme, al, što je s onima koji nisu vjernici (a takvih je mnogo).

Neko je tu spomenuo oholost, s kojim se slažem da je daleko gora nego masturbacija.

Uvijek ima gorih grijeha, za oholost kažu da je korijen svih grijeha, pa u odnosu na njega ni jedan grijeh ne bi bio baš tako velik. Ali Crkva samo kaže da je masturbacija objektivno težak grijeh, i kao i svaki grijeh ima svoje posljedice. I to nije samo nekakva definicija Crkve, ajmo sad mi proglasiti je li nešto grijeh, već grijeh u stvarnosti zaista loše utječe na nas.

A što se tiče onih koji nisu vjernici, začudilo me je kako se i neki od njih po ovom pitanju traže, jer iskustveno vide da nešto nije u redu, da masturbacija nije za njih dobra. Pogotovo češća masturbacija kao navika. Naletio sam na temu na svjetovnom forumu, gdje se javljaju ljudi koji žele odbaciti masturbaciju, i kako se nakon toga osjećaju bolje, i to je već postao cijeli pokret u svijetu. Možda oni ne vide i ne shvaćaju duhovnu dimenziju grijeha, niti zašto se osjećaju bolje, ali imaju to iskustvo da masturbacija, taj grijeh nije dobar i žele ga se odreći.

Pa to je jasno ko dan da grijeh loše utječe, bez obzira o kojem se grijehu radi.

Čak me i ne čudi tolko, naletio na temu masturbacije na jednom našem forumu, dost se njih bori protiv toga i svaki iznosi svoja iskustva u većini slučajeva su negativna iskustva, a preporod slijedi nakon odvikavanja od masturbacije, a prema upisima, sumnjam da su većina vjernici, tak da i ateisti vide da nekaj ne štima, i da kuže da je loše a što se tiče duhovne pozadine, jako malo njih povezuju taj čin s duhovnom pozadinom kao i ostalim grijesima koje čovjeka vežu lancima.