Katolički odgovori

Da imam puno novaca, da mogu bez problema podmirivati troškove u koje me uvaljuje, puno bih manje bila ogorčena. Osim šokova tuženja, policije i ostaloga, najteže je kad te tuče po džepu.

Nadovezat ću se na ovo o oproštenju... mislim da je tu @Početnik također u pravu... pomirenje treba početi odnekud, a samu gorčinu može smiriti jedan duhovni čin koji je dublji od molitve (i puno zahtjevniji - slažem se da nije uopće lagan i da se sa stotinu razloga sve u duši tome više opire što je nepravda teža) - a taj duhovni čin je i uvjet za uspješnu molitvu... On je i dio molitve: jer svakodnevno molimo u Očenašu "...kako i mi otpuštamo dužnicima našim". Isus je na samom kraju na križu rekao: Oprosti im Oče jer ne znaju što čine.. Taj smisao je izvanredno naglašen u filmu Ben Hur - kada i sam glavni junak shvaća da svojom gorčinom i nepraštanjem (koje je nastalo zbog očite nepravde) ne može ni sam sebi donijeti mir, a ni pomoći drugima.

Isus je na križu oprostio jer je vidio u vječnosti neposrednu sudbinu svojih mučitelja: jedni su se nakon njegove smrti obratili i čak postali gorljivi kršćani (npr. sveti Longin, jedan od vojnika), a druge je zadesila vječna smrt.. Isus je mogao oprostiti samo zato jer je (kao Bog i Kralj - Gospodar života i smrti) imao u vidu strašnu posljedicu toga grijeha i odraz u vječnosti. A isto tako i kad mi pogledamo samo nekoliko godina unaprijed (što se sve može promijeniti, danas jesi, sutra nisi, kakve sve teške stvari mogu promijeniti ponašanje drugih prema nama) tek onda možemo pokušati oprostiti i takve nepravde (tuđe gluposti) koje nam sada izjedaju život i čine gorčinu.

Važno: oprostiti ne znači ovdje priznati da je drugi u pravu i pustiti mu da sve bude dalje po njegovom - to nije bit oproštenja o kojem se govori u Očenašu. Oprostiti znači pred Bogom u molitvi priznati da želiš da se stvari među vama poprave i da, ako do promjene dođe, da možeš čista srca prići drugome i bez osvete pružiti ruku pomirenja. Znači, oproštenje bi bio prvi korak između tebe i Gospodina. Taj korak čisti srce, čisti nakane u molitvi i može u budućnosti zamisliti jedan novi odnos među zavađenima. Takvo oproštenje donosi mir, najprije tebi - što je najbitnije - jer različite grižnje i gorčine samo čine dušu sve bolesnijom...

Što se može dogoditi dalje, neko čudo ili i dalje kušnja - to samo Bog zna... ali oproštenje čini dušu "otvorenom za ljubav", kako kaže psiholog Mijo Nikić.

To meni za sada, nažalost, ne ide...Niti mi u vrt nije ugodno izlaziti da je slučajno ne vidim, a muka mi je i kad joj čujem glas.

Znam, ali vrt je tvoj, zašto bi ga izbjegavala zbog nje... Njoj baš u inat bi trebala ići.

Znam da je teško, to je sve posljedica tog mentalnog i financijskog ucjenjivanja, možda bi trebala zbilja potražiti pomoć...

Ponavljam što sam već napisao:
Na sudu pobijeđuje onaj koji zadovoljava pravdu ovoga svijeta, ima svu papirologiju, ili je snalažljiviji, ponekad i tko ima više veza ili novaca. Božja pravda je nešto drugo, nje zbog toga na ovome svijetu nikad neće biti u potpunosti. Međutim čak ni pobjedom na sudu nećemo dobiti unutarnji mir, ako ne oprostimo onome koji nas je uvrijedio i ranio.

Ako susjeda ima po papirima, pravno, sve čisto onda se ne može za to suditi nju na sudu, već npr. ispitati zašto je promjenjen katastar i na drugi način tražiti svoja prava, ako postoje.



Kad nam nešto više nije važno, to skoro i zaboravimo, no u vezi zaboravljanja zla i praštanja papa Franjo piše:
"U svakom slučaju, ono što se nikad ne smije predložiti jest zaboraviti. (...) Nije riječ o tome da se nudi opraštanje uz odricanje od vlastitih prava pred korumpiranim moćnikom, zločincem ili nekim tko ruši naše dostojanstvo. Pozvani smo sve ljubiti, bez iznimke, ali ljubiti tlačitelja ne znači dopustiti da i dalje bude takav; niti znači omogućiti mu da misli da je ono što čini prihvatljivo."

»Oni koji opraštaju«, kaže Papa, »zapravo ne zaboravljaju, nego ne žele da njima ovlada ista ona destruktivna sila koja je njima počinila zlo. Prekinuvši začarani krug, zaustavljaju napredovanje sila uništenja. Odlučuju da ne će nastaviti ucjepljivati u društvo energiju osvete, koja će se prije ili kasnije još jednom sručiti na njih same.«

U istom smislu Katekizam 2843 navodi: "Nije u našoj moći ne osjetiti i
zaboraviti uvredu, ali srce koje se predaje Duhu Svetom pretvara ranu u
samilost i pročišćava sjećanje okrećući uvredu u zagovor."

Uvrede i naše povrede su jako zanimljivi prividi nas gledano Božjim očima ili gledano iz perspektive vječnosti - apsolutnosti.
Kako nešto što je apsolutna ljubav može biti povrijeđeno i uvrijeđeno?
Ljubav je bezuvjetna i slobodna. Ljubav je život!

No u životnim situacijama mi možemo biti povrijeđeni i uvrijeđeni jer osjećamo odvojenost od Boga.
A Isus je lijepo na kraju Mt evanđelja rekao da je u svo vrijeme sa nama. Vjerujemo li u to?

Ako vjerujem Isusu, onda spoznam da je moja povrijeđenost i uvrijeđenost od ovoga svijeta.
I da je to privid koji nastaje mojim razmišljanjem, riječima i djelima kao reakcija na prolazni svijet tj. na grijeh.

Kako je Isus svo vrijeme SADA sa nama i kad vjerujemo u to, onda molitvom Ocu našemu dajemo privolu da nas se mijenja kako ne bi naša reakcija bila povrijeđenost i uvrijeđenost.
Ta privola se daje dopuštanjem djelovanju Duha Svetoga.

A konkretno u mom slučaju je to: da ja u molitvi odaberem blagosloviti situaciju koja me nagnala da se osjećam povrijeđenim i uvrijeđenim. Da dajem sebe!
Kako smo sazdani na sliku Božju - sazdani smo od Ljubavi, onda ja dajem sebe - sebe koji sam od Ljubavi kao i svatko bližnji.
Ljubav je bezuvjetno davanje u radosti i zahvalnosti kad blagoslovimo različito i drugačije čime to različito i drugačije prestaje biti neprijatelj i postaje Savez.

No da se razumijemo: ja jesam za povijest i da se povijest proučava jer ne trebamo sve sami iskusiti ono što nismo (Ja Nisam). Možemo i spoznati povijesnim pričama drugih.
Dakle stoji da ne treba zaboraviti.
No ne stoji da se ne treba moliti tj. da se ne treba mijenjati tj. da se ne treba obratiti.

Drvo spoznaje dobra i zla nam je ponuđeno isto kao i drvo života kako bi iskusili u svojoj viziji (moj nick ) Božju veličinu slaveći i zahvaljujući Bogu

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Da, izgubila sam za taj zid, tako je ispalo, iako je na jednim papirima bilo to ugibalište a na drugima...ma ne da mi se više pričati. Sad je meni došla obavijest da će me ovršiti zbog toga (troškovi njene odvjetnice). No njena tužba od prije 4 g, koju je izgubila i dužna je meni troškove uviđaja i odvjetnika, 3 puta više, nego ja njoj, ne može se naplatiti jer nema otvoren račun u HR. A ovdje drži goste na crno cijelo ljeto. Nešto moja odjetnica pokušava, no ne ufam se ničemu.

Neugodno mi je vidjeti je, kad ode natrag u Ameriku, osjećam ogromno olakšanje.

Pročitajte ovo, jedan malo drugačiji pogled na "tešku moralnu obvezu" - opraštanje:

https://hkm.hr/duhovnost/mora-li-kristo ... oprastati/
(o. Dario Tokić, karmelićanin)

Kad bi oprostiti bilo lako, oprostiti bi mogao svatko...

Da, baš tako. To je jako teško, iako najviše zla gorčina čini meni. Baš sam jučer bila na Fini zbog te ovrhe, pa je vidjela žena što radi s tim, u kakvo stanje me to dovodi, pa kaže, nije to vrijedno tvojih živaca. Znam i ja, ali ne uspjeva mi baš postaviti se bez emocija. Nikad nisam nikom bila dužna i nepravda me muči.

Da je nešto jako teško ili jako lako je stvar viđenja svakog od nas.
Stvar je samo našeg slobodnog odabira u vjeri. Mrvica vjere pokreće planine!
Ne može se nasiljem tj. primoravanjem i ucjenama birati u slobodi Bogom danoj - to je istina. Slobodno odaberem npr. ne oprostiti (ili aktualno: ne cijepiti se ili cijepiti se)...

Riječi mora se i treba se su više da dočaraju zašto se mora i treba tj. da vidim razlog zašto bih odabrao takav put. No nekome zvuče te riječi nasilno i silujuće. Meni su više poučne nego nasilne... Nekog potiču na reakciju obranom tj. napadom (napad je najbolja obrana).

Odabir daje odaziv. Sve je povezano - Zajedništvo Jedinstvenih (vjera u Boga tj. 1. Božja zapovijed)!
No možemo vjerovati i da smo odvojeni od Boga ili npr. da su neki oko nas odvojeni od Boga...

Dakle vjerom kreiramo odabir blagoslova ili osude.
A onda slijedi jeka odabira (sve je povezano) tj. dobivamo odaziv po odabiru - po vjeri.
I to je tako! Bogu hvala! I slava
I bi tako!

Dobro se je vratiti na početak:
Bog nam je dao slobodu odabira vlastite vizije svijeta uređivanja vrta i to tako veliku slobodu da možemo Boga i prokleti negirajući ga misleći da smo odvojeni od njega i da ne postoji ...

Sloboda je ta kojom proslavljamo Boga tj. činimo ono što čini i Bog - dajemo sebe dajući slobodu svima.
Tako smo uistinu djeca Božja satkani na sliku Božju od Ljubavi u slobodi odabira tj. dajući slobodu na slavlje života u izobilju promjena umnažajući plodove Ljubavi dajući se.
Mi i jesmo jedinstveni neponovljivi da iskusimo kroz različitost u slobodi biranja da smo djeca Božja

Kod razmišljanja o odabiru praštati ili ne - ja polazim od početka tj. vjere da sam stvoren na sliku Božju da sam jedinstven kao i sve i svi oko mene tj. da je SVE U SVO VRIJEME SAVRŠENO

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Svaka čast, ja nisam (ber ne još) takva jaka kršćanka (katolikinja).
No i slučaj je drugačiji, makar teži i brutalniji, ta osoba se kaje, a ova ustraje u činjenju svog , po meni, zla.

EDIT: Prebačeno sa druge teme

Mislim da je to jako teško,skoro nemoguće.
Primjer susjede koja mi godinama stvara stres. Neku večer je stavila grane, barikade da ne mogu proći s autom po noći kad se vraćam s posla. Strijepim od novih tužbi što joj je hobi a novaca ima.
Kad bih mogla to govoriti, ta 4 koraka, mogla bih odmah u raj kao svetica.

a ZA ŠTA BI ONA TEBE TUŽILA??
oNA JE STAVILA GRANE NA PUT A NE TI?