
Sve ima svoje uzroke i posljedice, pa tako i progoni vještica. Sigurno da je tu glavnu ulogu igralo neznanje i praznovjerje te strah. Progoni vještica kulminirali su u kasnom Srednjem vijeku. Rani Srednji vijek obilježen je svekolikim napredkom. Donekle sređena vlast u rukama ondašnjih vladara svakako da je tome doprinjela. A onda su zaredala ''apokaliptička'' vremena. Ratovi i čarke među plemstvom. Otimačine i pljačke posebno za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata. Došlo je i do klimatskih promjena. Još nije odgonetnuto zbog čega je uslijedilo tzv. malo ledeno doba. Neprestane kiše. Snijeg i led se proširio preko Alpa u nizine used ljeta. Žito nije dozorilo i bilo je gladi. Pšenica je bila snjetliva što je izazivalo masovnu pojavu trovanja krvi. Ljudi bi se živi raspadali u najgorim bolovima prekriveni gnojnim ranama. Harala je kuga, kolera….
Vedrinu gotičkog oslika sve više zamjenjuju slike Posljednjeg suda, Ples mrtvaca. Na slikama demoni i đavli. U jednoj kapeli u mojoj župi iz tog vremena na frizu ispred svetišta naslikana je žrtva Abelova – pralik Euharistije, a s lijeve strane žrtva Kainova. Tu Kain po đavlima prinosi snjetljivu pšenicu, jer su vjerovali da je to posijao sam đavao kako bi uništio ljudski rod. Nastao je strah. Jedna od posljedica toga je i spaljivanje vještica, kao suradnica đavolskih. Bilo je biskupa koji su se tome protivili, kao i neki gradovi. U našem Dubrovniku npr. žrtvu koju su navodno začarale vještice, gradski oci su umjesto po inkvizitorima dali pregledati kod liječnika koji je ustanovio da je dotični obolio i izgubio sluh zbog sifilisa, a ne zbog uroka.
Bilo je puno procesa, ali niti izdaleka toliko osuda koliko je kasnije protucrkvena propaganda izmislila. Uostalom lomače su gorjele na područjima protestantizma i to još intenzivnije, premda nije bilo inkvizicije. Vještice i vrači su paljeni i na području pravoslavlja – istina, bez inkvizicije, nego kao pojedinačni slučajevi uplašenih i praznovjernih mještana.
U svemu tome postoji nešto gotovo neobjašnjivo. Crkvu se tereti za djelovanje inkvizicije i spaljivanje vještica. To joj se stalno stavlja kao teška optužba sve tamo od prosvjetiteljstva, francuske revolucije, preko pristaša socijalista i komunista. Bezškrupulozno se uveličavaju brojke, dok se o njihovim višemilijunskim najsvirepijim obračunima sa svojim ideološkim neprijateljima, pa i s ljudima koji su bili optuženi samo zato da bi ih se moglo opljačkati; o tome se šuti, ili se onako usput tek kaže da je bilo nekih nepravilnosti…..
Daleko bi nas odvelo da još proanaliziramo i povode hapšenju i osudi tzv. vračeva odnosno praktikanata crne magije, koji su stvarno postojali. Koji su vjerovali da ako vragu pripišu dušu da će na ovom svijetu uživati u blagostanju i koji su činili jezive stvari ubijajući malu djecu, i sve one grozote za koje ih se na sudu treretilo, a koje, dakako nisu svi optuženi činili.
Kako neki ne odustaju od stalnih optužbi i ne prestaju aktualizirati te pojave, dobro bi bilo da ih se iscrpnije informira, možda za promjenu progovore i o giljotinama i spomenutim silnim zločinima u ime slobode, napretka….ili poznatih slogana u ime kojih su ginuli milijuni ljudi od Pariza do Sibira, da ne krenemo u Kinu i Daleki istok