Mariamne je napisao/la:
Sve su to samo opravdavanja i mazanje očiju..Sve je jasno i glasno po pitanju inkvizicije i križarskih ratova..Čak i piše u udžbenicima vjeronauka u osnovnim školama..tako da tu maglu prodaji nekom drugom..Da crkva ne ulazi u zabludu i da nije nepogrešiva ne bi do takvih skandala došlo, kao i što danas dolazi..Prema tome, ne opravdavaj nešto što je povjesna činjenica.
Zlo je tolerirati pedofila u vrtiću, a ne kaznit ga za zločine.
Isto tako, zlo je tolerirat heretika u redovima onih koji bi trebali braniti svoje stado od vukova koji ga hoće rastrgati, a nije zlo takvog vuka u ovčijoj koži kazniti.
Promatrajući današnju situaciju, jasno se vidi nasušna potreba za Crkvenim Sudom koji bi istraživao slučajeve zlostavljanja djece i koji bi trijezveno, objektivno i potpuno pravedno prosuđivao o svakom pojedinom slučaju pedofilije. Znači, sud koji se ne bi vodio za medijskim linčevima, nego za stvarnim dokazima. I takav Crkveni Sud bi trebao dokazane pedofile izručiti svjetovnoj vlasti da ih ona kazni prema svojim zakonima. Naravno, ne isključuje se niti smrtna kazna. Rad takvog suda, ako bi bio pravedan i vodio se pravim dokazima, svi bi pozdravili (osim zločinaca i zlikovaca).
Naravno, u slučaju pedofilije radi se o uništavanju djece (fizičkom i psihičkom).
No, tu se neizostavno postavlja pitanje: što je sa onima koje ne upropaštavaju tijela, nego povjerene im duše svojim heretičnim učenjima odvode u vječni pakao, na muke koje ne prestaju nikada i koje se ničim ne mogu opisati niti bilo kako zamisliti?
Da li je toleriranje takvih u vlastitim redovima vrlina ili mana?
Odgovor na to pitanje, jasno, ovisi o premisi koju usvojimo i iz koje izvučemo svoj zaključak.
Ako vjerujemo da čovjek nema vječnu dušu ili da ta duša ne može završiti u paklu, onda niti kažnjavanje zločina protiv vječnog dobra duše nema smisla (te je stoga zlo i toga se trebamo sramiti).
Ako vjerujemo da čovjek ima dušu koja može završiti u paklu (dakle, ako smo katolici), onda zaključak o tome da je dobro tolerirati i nekažnjavati heretike koji ljude vode u pakao, postaje ne samo neodrživ, nego se otkriva kao nemilosrdan prema svim onim dušama koje će stradati od tog zločinca.
Dakle, zaključiti da je dobro nekažnjavanje onog koji ubija ljudske duše znači usvojiti ateističke premise u svoje razmišljanje.
Što se tiče križarskih ratova, tu smatram nepotrebnim uopće ih braniti. Naravno, ne zlouporabe dane ovlasti i ne zlodjela koja su posljedice neposluha (npr. razaranje Zadra ili Carigrada).
Mirijamne je napisao/la:
Ne, nisam katolik, već katolkinja

Napisala sam tko smo u postu prije.. isto kao i to da imamo pravo i duznost progovoriti o nekim stvarima o poboljšanju položaja svećenika podvrgnutih crkvenoj obvezi celibata..
Za početak, potpuno je neosnovana tvrdnja da bi se položaj Crkve popravio ukidanjem celibata. Tko ima takav podatak?
Zanimljivo je malo razmisliti o slijedećoj činjenici: ljudi koji su zagovarali celibat svećenstva su obratili čitav svijet, dok su ljudi koji se danas zalažu za ukidanje istog uspjeli zatrti vjeru u svojim državama tako temeljito da je više ništa neće vratiti.
Samim tim mi već imamo i empririjsku činjenicu da je društvo koje je više ogrezlo u modernizam, u isto vrijeme kažnjeno od Boga. Ne zaboravimo, ako Bog nije poštedio Izraela zbog njegove nevjere (a on je bio prirodna malslina), neće poštediti niti pricjepljene masline ako upadne u nevjeru (što smo mi).
Naravno, demagogija je i laž da je to propadanje uzrokovano svećeničkim celibatom. Istina je upravo suprotna, svećenički celibat je usporio to rušenje Crkve jer je i on predstavljao dio žrtve koju smo prikazivali kao nadoknadu za grijehe.
Stoga je i demagogija i laž da će sve veće suobličenje Crkve sa svijetom donijeti procvat Crkve. Neće.
Crkva danas ima obvezu ne samo ne suobličit se sa svijetom, nego upravo suprotno, ona nužno mora maksimalizirati razliku između svoje svetosti i pokvarenosti svijeta. Tek tako će moći privući duše izranjavane grijesima.
Svako popuštanje je stoga kontraproduktivno i vodi produbljivanju agonije.