Katolički odgovori

U hrvatskom društvu umjesto da se obznani i svima posvijesti izopačenost svakoga totalitarizma, a osobito još veoma snažnog i na različite načine umreženoga komunizma - što je i normalno s obzirom na to da se još uvijek nije dogodila stvarna ni planetarna ni hrvatska osuda komunističkoga totalitarizma sa svim zlima koja su mu svojstvena - sustavno se niječe zlo komunističkoga poretka, a one koji na njega upozoravaju proglašava se ekstremistima. Stoga Komisija Iustitia et pax također ističe: »Tako se falsificira povijest i to nije revizionizam - jer revizija povijesti je pravo i dužnost povjesničara kad se ustanove dotad nepoznate povijesne činjenice, kao što je to slučaj s otkrivanjem zločina komunizma - nego negacionizam, tj. nijekanje utvrđenih masovnih zločina.«
Iz komentara Glasa Koncila
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_kome ... j_ID=17775

S tim u vezi Izjava Komisije "Iustitia et pax" Hrvatske biskupske konferencije o 20. obljetnici pada Berlinskog zida

Da li se budućnost može graditi na negiranju zločina iz prošlosti?
Kako se odnosite prema vlastitim pogreškama i grijesima iz prošlosti? Da li ih priznajete ili niječete?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Iako je pitanje dosta sugestivno, a tema je ipak šira… pa samo nekoliko riječi od mene.
Budućnost se ne može graditi: 1) zbog toga jer neriješene stvari iz prošlosti slabe povjerenje u naše političare i vodstvo… zapravo već su toliko oslabile da ne znam jeli moguć povratak… previše je faktora koji pokazuju kako su naši zakoni ne-pravedni, političari nesposobni i nezainteresirani, vodstvo je sve samo ne mudro (ali ima tu puno one zemaljske, đavolske mudrosti…), a negiranje zločina samo je jedna neriješena stvar
2) naše društvo je duboko podijeljeno i nepomireno međusobno, često iskrsavaju novi sukobi i sve to prelazi na mlađe generacije koje s II. svj. ratom (pa niti s Domovinskim) nemaju osobne veze, nego se gnjev i mržnja prenosi od starijih
3) radi odgoja naše djece potrebno je da rastu s povjerenjem u naše društvo. Kako će očevi pričati svojoj djeci o sudjelovanju u Domovinskom ratu i o nekoj pobjedi, ako su generali tog istog rata osuđeni… Svi znamo kako se nakon 2. svj. rata pristupilo najprije „pranju mozga“, veličala se pobjeda sazdana na zločinima, jačao je kult ličnosti „doživotnog predsjednika“, poštivanje vođe pretvaralo se u idolatriju, i mnogi su s time odrasti i nisu se nikad oslobodili nametnute ideologije… Sve to, samo suprotno, događa se i sada, u odnosu na Domovinski rat… domoljublje postaje stravični ostatak prošlosti… u srcima ljudi ono ostaje, ali u našim novinama i političkim odlukama nema ni malo…
...nadam se da nisam otišla puno u politizaciju, nije mi bila namjera....

Da ja ne izmišljam toplu vodu, posve se slažem s ovim mišljenjem.

Vezano uz ovu temu.
KTA je objavila članak odnosno predavanje koje je biskup Ratko Perić održao u Odžaku 24. svibnja 2007. godine na Znanstvenom skupu ''Da im spomen očuvamo'' prigodom Desetih dana sjećanja na žrtve Bosanske Posavine nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata.
Možete ga pročitati na linku Sjećanje kao bitna sastavnica identiteta jednoga naroda

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Odgovor na naslov teme je definitivno NE!

Ali slijedi dodatak; makar se o zločinima NDH-zije naširoko pričalo kroz cijeli komunizam, ako želimo cjelovitu i poštenu sliku, potrebno je uvijek u svakom spominjanju zločina obuhvaćati i komunističke i ustaške zločine.

Potrebno je reći i kako jedni zločini ne opravdavaju druge, te kako je antifašizam pozitivan pokret, ali pokret u kojem su se nažalost dogodila zlodjela zbog cijelog niza pojedinaca zločinaca, čije je postojanje uvjetovao totalitarni poslijeratni zločinački režim Josipa Broza Tita.

Mnogi partizani uopće nisu bili komunisti već HSS-ovci pa čak neki od njih i svećenici, ali su nominalno svi pisani kao komunisti.

Također, većina tih ljudi nije počinila nikakve zločine, ali mnogi drugi koji jesu, bacili su na inače pozitivnu težnju za oslobođenjem, težak i crn trag, koji zaista teško prlja antifašistički pokret.

Tko razdvaja te dvije priče o zločinima, ne radi dobro ovom društvu.

Koji je cilj tvog posta? Ovdje raspravljamo o izjavi HBK u čijem podnaslovu stoji:
Protiv negacionizma - O potrebi istraživanja, priznanja i procesuiranja zločina svih triju totalitarizama: fašizma, nacizma i komunizma
Jesi li pročitao tu Izjavu ili tek pišeš da nešto napišeš?

Onaj koji hoće odvojiti antifašizam i socijalističku revoluciju za vrijeme rata, najbolje to može napraviti ako počne odvojeno obilježavati borbu protiv fašižma i pobunu protiv napada na SSSR a borba protiv fašizma je počela puno prije II Svjetskog rata i to u Istri.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Slažem se, ali je svakako nužno da se govori o obja naličja zločina istovremeno i u pravom kontekstu.

Primjerice, ne mogu se izjednačavati Antifašizam i NDH-zija, jer prvo ima oslobodilački karakter a drugo ima isključivo zločinački karakter.

To bi bilo jednako kao i reći ma u Hrvatskoj su za ''Domovniskog rata'' (inače fraza SSSR-a i Staljina) jednake bile i Hrvatske i Srpske vojne postrojbe.

I jedni su i drugi počinili zločine, ali postoji jako značajna razlika u broju zločina kao i u karakteru borbe.

Hrvatske postrojbe oslobađaju svoju zemlju i u toj borbi su nažalost počinjeni neki zločini s naše strane a Srpske (bilo pobunjenici, bilo pridošlice iz Srbije) napadaju istu i imaju skoro isključivo zločinačke namjere.

Ne može se Domovinski rat poistovjećivati s II Svjetskim ratom jer su u IIWW komunisti pod krinkom oslobogenja nametnuli zločinački sustav koji je počeo u strahovitom zločinu koji neki hoće prešutiti, tu je problem.
Ustaše i okupatori su suđeni za neke zločine a za partizanske nije nitko pa tu nastaje nesrazmjer u pravnom tretiranju zločina što je za državu, koja hoće biti pravna, ozbiljan problem.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Kako ne može, ako odeš samo malo zapadnije od Balkana, vidjet ćeš upravo ovo o čemu ti govorim;

Karakter antifašističke borbe saveznika (Amerikanci, Britanci, Francuzi) nitko ne dovodi u pitanje, riječ je o povijesno pozitivnom pokretu, ali i vojnici saveznika su učinili brojne zločine.
Ta je činjenica tužna, a još je tužnija da im nitko nikada nije sudio, ali ta velika crna mrlja ne mijenja karakter saveznika kao OSLOBODITELJA OD FAŠIZMA I NACIZMA.
Nitko pametan neće izjednačavati Vermaht i Hitlerovu Njemačku sa tadašnjim SAD i VB, a nesumnjivo su zločine počinili i jedni i drugi, makar je radi korektnosti potrebno navesti i razmjere zločina, jer po brojnosti, nema usporedbe.

Na zapadu je olakotna okolnost što saveznici nisu bili vojska totalitarnih režima a ovdje kod nas jesu.

Ipak, to što su partizani revolucionarna vojska budućeg totalitarnog režima, nikako ne znači da su svi partizani zločinci i da se mogu izjednačavati ustaše i partizani.




Slažem se da je to ozbiljan problem, ali on je prisutan svugdje u svijetu, recimo nitko nije osudio zločinačko savezničko bombardiranje Dresdena, koji nije više bio nikakav vojni cilj.

Žalosno, ali za razliku od nas i Oluje, u svijetu se rijetko sudi pobjednicima.

Baš zbog ti nelogičnosti EU nema pravni legitimitet a još manje praktični legitimitet da štiti žrtve. Zbog toga im se mogla desiti Srebrenica, Vukovar...
Odnosno apsurd je optužiti nekoga zbog par granata na Knin a nikoga za razaranje Vukovara.
Dakle itekako ima prostora da se stane principijelno i osude oni zločini koji su zataškavani.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ma slažem se ja oko tih apsurda, i sam sam bio ljut oko smiješnih presuda po pitanju Vukovara i preuveličavanja o uništavanju Knina.

Osuditi se moraju svi zataškavani zločini, ali se ne smije dopustiti revizionizam koji bi želio izjednačiti partizane i ustaše.

Zašto se ne bi one komunističke koljače koji su ubijali silovali i palili, poistovjetilo s zločincima ustašama? Zašto su njihovi zločini prihvatljivi?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Jer je to nemoguće, jednako kako je nemoguće izjednačiti i naše branitelje sa četnicima.

Jer saveznički vojnici nisu jednaki vojnicima wermachta.

Jer branitelj i osloboditelj nije isto što i vojnik agresorske i/ili kvislinške vojske.

Zločin je zločin pa ma tko ga počinio (to nema veze sa kolektivnim izjednačavanjem) i dok god se EU u pravnom pogledu bude držala tih floskula te na tome gradila svoju budućnost bit će klimava.
Međutim oni me ne zanimaju meni je žalosno da se nije sudilo pojedincima za zločine samo zato što su zločinci bili antifašisti. Mada sam i ja antifašist jer mi je svaka ideologija koja počiva na potlačivanju drugoga gnusna a niti je Božja volja za društvene odnose među ljudima.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.