Slažem se, ali; pazi, pričamo o Međugorju, ono, wooow, ljudi od tamo odlaze bolji, a kad ono.. Mislim, nisam očekivao čuda, doduše, čuda su svake nedjelje na misi (to je ono nezamjenjivo) al eto, zapalo mi u oko taj konzumerizam koji je nadvladao pravu bit Međugorja, jer od silnog hypea, mislio sam, pa loše onda uopće ne postoji pošto ljudi nisu pričali o tome ili ipak ja nisam obraćao pažnju na to. Svetište je još novo, pa kolko i to doprinosi tomu.
S druge strane, da sam imao više vremena i detaljno sve obišao, možda bi bilo drugačije, ovak je sve bilo na skoro pa nabrzaka.
Da, to sam baš primjetio, govoreći općenito, jako se puno događa i mimo prostora crkve. Složio bih se s tobom, ne obraćat pažnju na to, al eto, bio sam prvi put, pa mi je ujedno bio i lagani šok, ono, otišao sam u svetište a ne bazar, da se tak izrazim; al to je valda neizostavni dio toga, još da je to neprimjetno ne bih niš rekao, al to baš bode u oči, od početka pa do kraja.
A gledaj, puno je 40+ godina, atmosfera se razvodnila. Možemo mi sada kuditi ljude u Međugorju, ali to je tako tipično ljudski.
Kada sam bio u Međugorju na samom početku, tek su počela ukazanja, bilo je sasvim drugačije, uzbuđenje se moglo nožem rezati, hodočasnici su doslovno spavali u dnevnim boravcima domaćih ljudi.
Bilo je logično da to tako ne može ostati, predugo je vrijeme, previše je hodočasnika, a i došle su nove generacije kao i svuda u svijetu.
Kada sam prije par godina pričao sa nekim ljudima iz Međugorja rekli su mi da je svijet dobio svoje hodočasničko mjesto, ali su oni izgubili normalnu župu.
Sada su župa cijelog svijeta i nije to lako breme.
Evo, ako ti smijem savjetovati, jednostavno glledaj ono pozitivno. I u Međugorju, i u Mariji Bristrici i na Trsatu...
Janjaca, suvenira i kreveta će uvijek biti, ipak je čovjek i tjelesno biće.