|
Jeste Crkva sveta i takva će ostati! Za pobudu, pročitajte dio iz knjige izuzetnog katoličkog intelektualca dr. rudolfa Vimera, nemojte se uplašiti dužine! Isječak o papinstvu i prvenstvu rimskog biskupa iz knjige:, msgr. dr. Rudolf Vimer „Isus Krist – život našega Spasitelja“knjiga II, 1926.
...A kad nastaviše put prema Cesareji Filipovoj, najednom stane Isus te nenadano upita apostole: “Za koga drže ljudi Sina čovječjega?“ ... Podignuvši desnicu i pokazujući prstom na Isusa reče prožet Duhom Svetim, svečanim glasom:“Ti si Krist, Sin Boga živoga.“... ... A Isus primi ispovjest Petrovu te potvrdi znamenitu izjavunjegovu svečanim načinom: „Blago tebi Simone, sine Jonin, jer tijelo i krv nisu ti to objavili, nego Otac Moj koji je na nebesima.“ ... ... „I ja tebi kažem, produži Isus, Ti si Petar, to će reći stijena i na toj stijeni sazidat ću Crkvu svoju i vrata pakčena neće je nadvladati.“ U tim riječima zove Isus Petra stijena ili pečina, a sebe prikazuje kao graditelja. Od svih onih koji s Petrom vjeruju da je Isus Sin Božji, sagradit će kao zgradu, sastaviti veliko društvo, Crkvu Svoju kojoj će Petar biti temelj i osnov. Temelj je najvažniji dio zgrade, o njemu zavisi, s njime stoji i pada cijela kuća. Što je, dakle, zgradi temelj, to će prema Isusovim riječima Petar biti Crkvi Njegovoj. I te Crkve neće nadvladati vrata paklena. Na istoku držala je najviša vlast svoje sjednice kod gradskih vrata. Tu su kao i u našem Saboru stvarali zakone, određivali poreze, krojili pravdu. Poradi toga znači kod njih riječ „vrata“ najveću vlast ili moć onako otprilike, kako i mi najviši Sud zovemo „stol sedmorice“. Paklena dakle vrata znači carstvo sotonino, moć vražju i njegove pomoćnike na zemlji. To su pokraj đavla bezbožnici, krivovjerci, otpadnici, zavodnici i griješnici svake vrste. Te će paklene sile jednako jurišati na Crkvu Kristovu, nastojati da od nje odvrate i zavedu što više vjernika pa da je tako sruše. Ali ni krivovjerja niti ikakva sila na svijetu neće moći svladati Crkve Kristove. Kad bude Petru trebalo odbiti navalu, pomoći će mu Isus da suzbije neprijatelje. Da pobliže označi kakav će temelj biti Petar Crkvi, nastavi Isus:“I tebi ću dati ključeve od kraljevstva nebeskoga.“ Tko ima ključeve od kuće ili kakve tvrđe, pa je po volji zatvara i otvara, taj joj je i gospodar. Dati komu ključeve značilo je predati mu vrhovnu vlast u Crkvi svojoj. A ta stoji u tome da širi i tumači Njegovu nauku, da upravlja Crkvom, da vodi vjernike na putu spasenja, da dijeli njezino blago, da sudi njezinim članovima. „Pa štogod svežeš na zemlji bit će svezano i na nebesima i štogod razriješiš na zemlji bit će razriješeno i na nebesima“, završi Isus. Kad je čovjek potpao pod zakon, kazivali su židovski učitelji, da ga zakon veže, a kad se zakon nije na koga protezao, reklo se da ga je zakon odriješio. Tim riječima dakle, predao je Isus Petru vlast, da u Crkvi Njegovoj stvara zakone i sudi. Crkva je Isusova na ovoj zemlji samo predvorje, preko kojega se ulazi u vječnu slavu na drugome svijetu. Zato, štogod Petar nađe za shodno ili potrebno Crkvi Isusovoj na zemlji ovoj, to će Bog odobriti i na nebu. I štogod Petar zapovjedi ili rasudi na zemlji, to će Bog potvrditi i na nebu. Sam Bog starat će se za to da se Petrove odredbe slažu s odredbama Božjim. Tako vidimo u Petra – čuvara Crkve Isusove, koji je jednom nogom stao na pakao, pa ne da sotoni i njegovim pristašama da sruše Crkvu Isusovu, a čvrstom rukom upravlja da se spasu vjernici Isusovi. Kolika čast, kolika slava zemaljskom čovjeku koji blaženim dušama može otvarati vrata nebeska! Danas je Isus odabrao samo pečinu, stijenu na kojoj će sagraditi Crkvu Svoju. Kada pobijedi smrt i pakao, poslije uskrsnuća, to jest na Duhove, podići će i Crkvu Svoju. Tu Crkvu čine ljudi koji jednako dolaze na ovaj svijet i odlaze sa ovoga svijeta. Zato treba Crkvi Isusovoj živi temelj. Kad bi riječi Isusove bile rečene samo Petru, nestala bi njegovom smrću i Crkve jer kad propadne temelj, mora se srušiti i zgrada. Doklegod, dakle, postoji Crkva, treba da netko u Njoj imade vrhovnu vlast koja će nakon smrti Petrove prijeći na njegove nasljednike. Sveti Petar postavio je svoju biskupsku stolicu u Rimu, pa su nasljednici njegovi rimski biskupi ili pape s kojima Isusova Crkva stoji i pada. Od Cesareje Filipove ostalo je danas samo nekoliko komada starih razbijenih stupova. Sa Cesarejom srušilo se i silno rimsko carstvo, a za njim nebrojena kraljevstva, sve jedno za drugim. Samo Petrovo kraljevstvo, Crkva Isusova na zemlji, stoji još i danas. I nad njom su prohujale silne oluje, ali je nisu mogli srušiti ni krvavi progoni, ni krive vjere, ni nasilni kraljevi ni nadute znanosti. Ljudi ne mogu srušiti djelo Božje. To moramo potvrditi mi koji živimo dvije tisuće godina poslije isusa. A kad se osvrnemo na sve što je Crkva pretrpjela pa se sjetimokako se goloruka uzdržala, moramo priznati daju je uščuvao Krist, Sin Boga živoga! Ne kazuje li nam to jasno da nam samo rimska Crkva pokazuje pravi, jedini put u nebo? (iz knjige msgr. dr. Rudolf Vimer „Isus Krist – život našega Spasitelja“ knjiga II, Jeronimska knjižnica 1926.)
|