Katolički odgovori

Ma, don Sneni!
Volim vas i kad vidim da ste ovako napisali :"Ne vjerujem da ti u kupe ja u špade, ali svakako ja u denare ti u baštone!" onda sam siguran u svoju ocjenu da vi volite samo kontra mene. I kad je sve dobro, 'ajmo izmjenit kupe u denare, nek' nije po njegovom!
Treba vas shvatiti da bi vas se poštivalo, a znamo se od "prije puno postova"! Zato ste mi dobri i borbeni, to volim.
Blagoslov Svevišnjeg bio na vama!

Ako misliš da je crkvena nauka igranje na briškulu onda odustajem od briškule. Ja nikada nisam pisao protiv TEBE nego onoga što pišeš.
I ne možeš reći da je grješnik živa grana na stablu Crkve( blizu Bogu) kao što ne možeš reći da je pravednik koji nije na stablu Crkve, daleko od Boga (pripada duši Crkve). I to je sva mudrost!

Oh?
Odakle vam pomisao da bih i jedno slovo napisao protiv osobe don Snenog???
Briškula je bila samo prispodoba, jedna upadica kao stilska figura. Jasno je to vama, samo...

I da pojasnimo:
Griješnik na "stablu crkve" je samo trenutno zamro, ali ima šanse ozdraviti.

Netko tko zna da postoji stablo, a svjesno odbija doći i biti dio toga stabla, svakako je "duhovni čorsokak" i izgubljen slučaj. Dakle, ako SVOJOM VOLJOM odbija biti dio stabla crkve, pa da radi ne znam kako dobra djela i da živi smjerno kao svetac.

Samo pravednik kojemu nije znano niti moguće saznati da postoji Krist, Crkva i "stablo crkve" može računati na Božju milost i spasenje.

To je i mudrost i pisano u Svetom pismu, pa tako kaže:
Mt 16, 18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati
Dakle, Krist je osobno ustanovio Crkvu i kako reći da netko svjesno može njoj ne pripadati, a zaslužiti spasenje? Pa time bi se pobijalo Kristovo djelo!

Pa onda kaže ovako:MT18, 17 Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinikDakle, kad brat zgriješi valja ga uputiti na pravi put. Ako odbije i Crkvu poslušati, piše što je. Mi to možemo samo prihvaiti kao takvo, svidjelo se to komu ili ne.

Da to vrijedi za onoga iz "Društva" za kršćanina koji se ne popravlja i umire iako je na stablu. Ne spašava ga činjenica što je na stablu!


" A preavednik će moj od vjere živjeti!"

Ja sam i napisao da ima šanse ozdraviti! Dakle, ne da mu je osigurano spasenje, ali da ima šanse.
Trudim se napisati jasno, samo treba pažljivo pročitati.

I kad već citirate, nemojte kratiti rečenice da bi potkrijepili svoj stav djelomičnim citatom. Ova rečenica ima potpuno drugi smisao, ako se citira cijela. Pa istine radi i ostalima na forumu da vide cijeli kontekst evo je:

Heb 10, 38
A pravednik će moj od vjere živjeti,
ako li pak otpadne,
ne mili se on duši mojoj.

Dakle, živi se od vjere i u vjeri, ali otpad od Crkve je otpad od tijela Kristova i onda se Gospodinu više ne mili takav.
To je istina vašeg citata, da se otpad od Crkve i vjere ne mili Gospodinu!

I kako vi to zamišljate da netko od vjere živi, a izvan je Crkve?

Da li je moguce da se covek ateista u svojim zivotnim iskusenjima nesvesno ali voljno pokorava Bozjem Duhu, i samim tim usvaja zasluge Isusove zrtve, a da se jedan vernik koji pristupa misi uopste u srcu ne uzda u zasluge Isusove zrtve, jer vec se oslanja na sam obred i zavarava njegovom formom? Ovaj ateista jeste ateista zato sto u religioznim ljudima vidi formaliste koji od mise prave magijski obred, a kako je u svetlu visokih kriterijume vsoje savesti (pod uticajem Bozjeg Duha) svestan svoje gresnosti, on se na sebe i svoju pravednost (koja bi potisla Isusovu) uopste ne oslanja. Kako je u iskustvu slican cariniku koji ne vidi temelje spasenja u svom karakteru, vec u karakteru Bozje milosti (za ateistu to moze da ima formu neke opste pravde), zar on ne moze da prodje bolje nego vernik koji pristupa misi trazeci u njoj zapravo gest sopstvene pravednosti, u koju se uzda, umesto u Isusovu pravednost?!

Dakle, smatram da ima vernika koji kao farisej zive humanisticki, a i ateista koji zive po Bogu, iako toga nisu svesni, jer je predstava koju slusaju o Bogu toliko kriva (farisejska) da je lakse Bogu da sa njima komunicira kroz ateizam sa ispravnom predstavom o ljubavi i grehu, nego kroz pojam Isusove licnosti, a koja ima izopacenu predstavu o karakteru (na primer: liberalnu prema grehu, a tiransku prema gresniku).

Ovo bi moglo biti relativiziranje jer bez Crkve nema spasenja. Kako ti znaš da Bogu nije bitno pripada li netko Katoličkoj Crkvi koju je on osnovao?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Hm, Isus nam sam nešto govori o posljednjem sudu.

Možeš li malo pojasniti i poučiti nas jer ova rečenica sigurno nije dovoljna.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Sta znaci pripadati katolickoj crkvi u stvarnom znacenju pojma "katolicanstvo"? Ko pripada zaista Hristovom telu ako Sveto pismo kaze: "Jer Bog ne gleda ko je ko. Jer pred Bogom nisu pravedni koji slušaju zakon, nego će se opravdati oni koji ga tvore." (Rimljanima 2,11-13) Ako u necijem srcu zivi Bog, kako on moze biti izvan Hristovog tela? Da li je neko sastavni deo Hristovog tela to zavisi od toga da li u njemu zivi Bog, a ne od formalnog pristupanja misi. Naravno, ako je neko sa Bogom, postoje posledice te njegove duhovne zajednice koje ce se videti i u njegovom prepoznavanju onih koji su takodje deo istog tela: "Ali oko ne moze reci ruci: Ne trebas mi; ili opet glava nogama: Ne trebate mi." (1.Korincanima 12,21) A to je razlicito od pojedinca do pojedinca u zavisnosti od njegovog duha, u a ne od forme njegove pripadnosti, jer nekada mozes imati veceg brata u nekome ko je formalno izvan tvoje crkve nego onome ko formalno jeste u crkvi, u skladu sa ovom Isusovom pricom:

"A on htede da se opravda, pa rece Isusu: A ko je bliznji moj?
A Isus odgovarajuci rece: Jedan covek silazase iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatise hajduci, koji ga svukose i izranise, pa otidose, ostavivsi ga pola mrtva.
A iznenada silazase onim putem nekakav svestenik, i videvsi ga prodje.
A tako i Levit kad je bio na onome mestu, pristupi, i videvsi ga prodje.
A Samarjanin nekakav prolazeci dodje nad njega, i videvsi ga sazali mu se;
I pristupivsi zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivsi ga na svoje kljuse dovede u gostionicu, i ustade oko njega.
I sutradan polazeci izvadi dva grosa te dade krcmaru, i rece mu: Gledaj ga, i sta vise potrosis ja cu ti platiti kad se vratim.
Sta mislis, dakle, koji je od one trojice bio bliznji onome sto su ga bili uhvatili hajduci?
A on rece: Onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu rece: Idi, i ti cini tako." (Luka 10,29-37)

Prije svega Misha Rimljanima 2,11-13 glasi:
11 Ta u Boga nema pristranosti.
12 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.
13 Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.

Možda si ti uzeo neki drugi prijevod ali onda napiši koji, međutim i u tvom citatu se vidi da se tu ne govori o pripadnosti Crkvi već o planu spašavanja (spasenje dolazi od židova) što se ponajprije ako se 2 glava iz Rimljana (gdje se Rimljanima odnosno Grcima jasno kaže od kuda im dolazi Spasitelj kojeg trebaju prihvatiti) uzme cjelovito a ne tako parcijalno kao što si ti napravio. Već u redcima 9 i 10 jasno kaže:

9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;
10 a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!

Uzimajući parcijalno citate iz Biblije može se svaka sablazan dokazati no tumačenje Biblije je pridržano Crkvi koju je osnovao sam Krist tj Katoličkoj Crkvi koja je zapisanu Riječ Božju (a opet je Ona odredila kanon) i usmenu predaju objedinila u Nauku Katoličke Crkve. Prema prihvaćanju tog nauka se određuje i pripadnost Katoličkoj crkvi.


Mnogi misle da im u srcu živi Bog pa rade zlo i napadaju katoličku Crkvu i Njen nauk jer misle da oni znaju bolje. Onome tko stvarno ima Boga u srcu nikako ne može smetati Crkva koju je Bog utemeljio na Petru.


Sv. misa svakako nije formalnost kad se uzme u obzir žrtveni karakter tog čina. Nasuprot tome misao da je u nečijem srcu Bog je subjektivne naravi koji uopće ne mora biti realnost.


Ovdje se opet uzima jedan citat i ne vodi računa o tome što piše u cijelom poglavlju 12-tom Prve poslanice Korinčanima. Kad se to uzme u obzir vidi se da se Pavao obraća onima koji su u Crkvi koju je Krist osnovao (tj. Katoličkoj Crkvi) a ne onima koji su se od nje dijelili i osnivali neke svoje crkve.
Obrati pažnju na redke 28-30 gdje je to očito
28 I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.
29 Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci?
30 Zar svi imaju dare liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
Jasno je da se u poglavlju 12 govori o hijerarhiji Crkve i poslanjima unutar Nje.

Prispodoba iz (Lk 10,29-37) koja uključuje i retke 25-28 ne govori o pripadnosti crkvi već naglašava potrebu činjenja dobra onom koji je u nevolji. Istina na to smo svi pozvani (pogotovo kršćani) ali ne znači da činjenjem dobra netko postaje članom Crkve a pogotovo da su druge nauke ispravne. Iako je Samarijanac iskazao milosrđe onom tko je bio napadnut od razbojnika, nije njegova vjera time postala ispravna jer Krist u razgovoru s Samarijankom (Iv, 4, 7-30) jasno kaže da spasenje dolazi od Židova što je suprotno vjeri Samarijanaca. Dakle ne treba brkati stvari i krivo tumačiti Bibliju samo na osnovu istrgnutih citata i tome zamagljivati cjelinu.

I na kraju nešto vrlo važno. Pripadnost Crkvi nije vezana samo uz osoban odnos s Bogom, osoban odnos s Bogom je molitva Bogu, primanje sakramenata itd.
Crkva je vidljiva i hijerarhijski ustrojena zajednica koju je stvorio Krist odabirom i postavljanjem u službu dvanaestorice odabranih učenika. Crkva je najprije predana Petru na upravljanje, zatim ostalim učenicima kako bi u Kristovo ime vršili službu upravljanja i naučavanja te tako postali temelj jedinstva i istine. dakle ne može se govoriti o crkvi kao nekoj nepovezanoj zajednici. Imajući u vidu da je Kristov nauk vječan i predan Crkvi na očuvanje i širenje, dužnost svakog onog tko želi biti kršćanina, je obratiti se Katoličkoj Crkvi kako bi razriješio svaku dvojbu i bio upućen istini.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.