Katolički odgovori

Na nekim temama smo već razgovarali o pojedinim slučajevima netolerancije i diskriminacije zbog javnog izjašnjavanja kršćanske vjere i stavova: od potcjenjivanja i ismijavanja kršćanskih vrijednosti od strane nekih pisaca i novinara u javnom tisku (Tomić, Jergović, Ferić...), do cenzuriranja katolika (i katoličkih stavova) u tim istim novinama, još više na nekim forumima, gdje su ljudi diskriminirani radi svog katoličkog, kritičkog stava prema abortusu i homoseksualnim vezama i brakovima...
Jedan dio netolerancije pokazuje i velika hajka protiv križeva u javnim ustanovama...

Počelo se to naše, većinom "katoličko" društvo, bojati možda katoličkih vrijednosti i doživljavati ih kao prijetnju svojoj "slobodi" i neograničenim "ljudskim pravima"?

U Europi su taj problem nazvali kristijanofobija, jer iza svih tih progona čini se da je prisutan jedan iracionalan strah (od Boga, vjere, Crkve...) http://christianophobia.eu/

Pitanje za sve forumaše: Jeste li kad osjetili taj problem na svojoj koži? Možete li ispričati svoj slučaj?

Ja osobno to nisam nikad osjetila.
Rekla bih da ovdje nije u pitanju iracionalan, nego stvaran strah. Ima ljudi koji žele obeščastiti sve što se njima čini da ih nadilazi - tako nastoje održavati impresiju o svojoj veličini. A mislim da se radi o osobama koje dobrano očijukaju sa Zlim, ako mu već nisu i svjesni sluge.

Ovi novinari koje je adrijana navela, a ima ih još: uz Antu Tomića, Miljenka Jergovića tu su i Jelena Lovrić, Jurica Pavičić, Denis Kuljiš...i drugi, svojim pisanjem protiv vrijednosti kršćanstva žele čitateljima nametnuti taj strah.
U društvu smo komentirali jedan članak i primijetila sam da se ljudi stvarno boje kako će im Crkva nametnuti svoj stav...pokušala sam ih razuvjeriti da Crkva nema tu moć, ali nisam uspjela.
Drugo je pitanje koliko su ti novinari plaćeni od Europa press holdinga, a koliko pišu zbog osobne mržnje prema Crkvi i kršćanskim vrijednostima.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Zanimljivo razmišljanje. I mene ponekad iznenadi njihova upornost (drugim riječima, opsjednutost) s nečime što mrze... Nije li u normalnim, zdravim osobama prisutna prije svega čežnja za dobrim, izvlačenje pozitivnih osobina iz različitih stvari i pojava?



... mislim da se u dubini duše, oni boje kako je Crkva glede nekih stvari ipak u pravu... Nemir u savjesti > strah od obveza > strah od autoriteta...



Netolerancija i iskazivanje mržnje ne samo da su suprotne svakom Etičkom kodeksu (a nitko od nadređenih izgleda da ne reagira!!), već prije ili kasnije uništavaju i same osobe...

Moja priča ovako glasi:"Nekolicina mojih ratnih prijatelja i ja za vrijeme Domovinskog rata po zaslugama u procesu rušenja komunizma i obrane Domovine došli smo do pozicije obavještajnih zajednica RH.Zastupajući kršaćnsko katolička načela u obrani Ustava RH i očuvanju pravde na našim područjima nismo ni primjetili da smo ušli u ralje zvijeri komunizma.Kad su shvatili da smo kršćani,katolici,HRVATI,tada su nas počeli šikanirati na sve strane.Bitka je trajala godinama sve do 2000 kad je zvijer koja se je satojala od biših djelatnika UDB_a, i SDS_a u potpunosti pobjedila, izbacila nas sa poligona bitke.Bila je jača i od nas i od naših molitva Bogu.Sve srukture su nas se plašile,nismo se dali kupiti ni pod koju cijenu,a kršansko katolička načela smo bili spremni platiti životima.Nisu nas eliminrali ali su nas izbacili na ulicu tako da samo sa obiteljima ostali na milost i nemilost neznam koga.Mene je ososbno izvuklo to što sam dip.ing strojarstva i mogao sam naći posao u svijtu,daljeko od kuće,gdje i radim.Ovi drugi koji su imali diplome društvrnih znanosti prošli su mnogo gore,gladuju i danas,ali su sa svojim obiteljima.
U tim izuzetno zlim vrmenima nismo imali iza leđa niti jednu moralnu instituciju koja bi stala na našu stranu.Činilo se da su se sve institucije približile vladajućoj kastri,po načelu,ako ih nemožeš pobjediti onda im se pridurži i izvuci kakvu korist.
Pričajući o tome sa jednim svećenikom fratrom,isti nam je rekao :Vi ste ona treća vrsta koju se svi plaše i nitko vas ne želi blizu".I dansa mi u ušima zvone riječi tog dragog
svečenika i neću ih zaboraviti nikad odnesti ću ih sa sobo Bogu na nebo.
Poslije toga nudile su nam se mnoge gadosti i velike pare,ali i dalje iako griješni ostali smo vijerni KRISTU KRALJU.

Hvaljen Isus i Marija

Nastavak na pethodno:Baveći se fizikom godinama,te specijalno proučavajući kvantnu mehaniku,došao sam do pitanja koje glasi:Kad je Bog započeo sa sveopćom evoucijom,tj kad je inicirao VELIKI PRASAK,stvorena je ista količina materije i antimaterije,međutim nitko osim Boga nezna:" zašto je sve krenulo u materijalnom smjreru,a ne u smjeru antimaterije"?
Slična stvar se dogodila i sa nama:" tko zna zašto je vodstvo Hrvatske države odvelo državu putem antikršćanstva"?

Hvaljen Isus i Marija

Hvala Vam, Uriel, na ovom svjedočenju...
Taknulo me ovo što ste napisali: Bila je jača i od nas i od naših molitva Bogu.
U tim izuzetno zlim vremenima nismo imali iza leđa niti jednu moralnu instituciju koja bi stala na našu stranu.
Ostavljenost od svih, pa i od Boga... pomisao kako je napor bio uzaludan dok neki se olako i prelako probijaju preko nepravde i gaženja drugih... Teško je to iskustvo... Tada mi često na pamet dođu Isusova blaženstva: Blago ožalošćenima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago progonjenima... Kako je On sve znao i nije želio da mi hodamo "širokim putem" prilagođavanja svemu i svakome, varanja i podmetanja, već u ovom svijetu kao da je zlo jače, Bog dopušta slobodu da se otkriju namisli srdaca, a tek na onome svijetu vidjet će se što je zaista bilo kome u srcu... U bilo kojoj nevolji ako prizovemo Boga sigurno će nas primiti čvršće za ruku i vezati samo uz Sebe...

Mogu i ja vama itekao zahvaliti Adrijana,jer ste vi jedina u ovom pos ratnom vremenu koja je htjela shavti glas istine.Vi i onaj moj dobri svečenik-fratar.
Nastavak slijedi.
HVALJEN Isus i Marija

Jos si ja mislim, pa sto se to dogadja, zar samo ja to vidim?! Izgleda da je to zbilja stvarno jer na koju god info stranicu odem, svi omalovazavaju i rugaju se svecenicima, crkvi, izvrcu stavove i reakcije crkve, neke prosle greske u crkvenih ljudi vjesaju na sva zvona kao glavnu vijest dana, kao nekakvu potvrdu: da, crkva je pokvarena, prebogata, zlocinacka organizacija!

Pa ja to vise ne mogu gledat! A di da citam vijesti? Upalis tv, omalovazavanje, odes na net.hr, vecernji, 24sata, metro, index, di god, opet ruganje i omalovazavanje! Informacije koje primam preko medija imaju sve manje izvora i pocele su se svodit na katolicke stranice, jer druge su mi gnjusne, ne mogu citat kako mrze crkvu i onda ako hoces napisat komentar obrisu ga.

To je tako jaka propaganda da me cisto strah sto ce biti za 10 godina.

Bojim se da je ovo gore od komunizma (ne podcjenjujem patnju za to vrijeme, ali tad su ljudi znali protiv koga se bore) jer u ovoj propagandi mijenjaju ljudima stavove, ljudi pocinju vjerovat takvim mrziteljima crkve i zato imam osjecaj kao da ima sve manje i manje ljudi koji su sposobni misliti svojom glavom i svojim srcem (i to zato sto su izmuceni tim opcim strahom u recesiji i stalno se izvjestavaju neke crne vijesti, politika i prevrati, strajkovi, teske nesrece...od toga se danas sastoje vijesti!).
Neprijatelj covjeka se zakamuflirao i oni koji nisu dovoljno jaki u vjeri poveruju u takvo blacenje crkve. Pa to je prestrasno!

Doktrina soka!

Prvo opca kriza: kolaps burze, svinjska gripa, strah od gubitka posla uz lihvarske kredite, politicke drasticne smjene! Zatim se u obicnim ljudima stvara strah, nesigurnost, izgubljenost, dok im se mozak zabavlja i truje nevaznim i plitkim informacijama....plodno tlo za filovanje naroda!
I onda kad su ljudi u tom stanju straha pocne ih se filovati informacijama! Cista manipulacija sa zapada!...znamo da su nasi mediji u stranim vlasnickim rukama....ovo je daleko gore od kristijanofobije, ovo je manipulacija ljudskog uma da odbace crkvu!

Kakva podmuklost!

Zadnja stvar koju sam primjetila i koja mi se zgadila je "egzorcisti", vidjela sam najavu, ona dva lika koja se oblace u zene i primaju goste, ne znam kak se zovu! Zar to nije blasfemicno? Oponasaj svecenika dok mole i vode sv. misu, oponasaj unutrasnjosti crkve i oltara gdje se nalazi svjetlo Kristovo i presveta hostija, (znaci nesto najsvetije za vjernika) je takvo gnjusno ruganje Bogu da mi je zlo.

Tako je purple,ovo je zlo koje je sigurno gore od komunizma, ali se također mora napomenuti da te ovo zlo proisteklo iz komunističkih njedra.Prema tome komunsti su se deklarativno odrekli Boga,ali su su svojima bili majka a nama kršćanima maćeha,dok su ovi deklarativno prigrlili crkvu,ali su maćeha Božjem djelu,čovjeku.Narodu je nabijen osječaj nesigurnosti,osjećaj straha od gole egzistencije,penzioneri kopaju po kontejnerima za smeće,bolesni se liječe jedino ako imaju novaca,ulice pune ubojstva,svih vrsta narkotika,prostitucija u punom zamahu i t.d. i t.d.To je slika vladara,koji neznaju koliko novaca imaju i na kojim bankama širom svijeta.Hrvati žive u jednom vrlo suptilnom i okrutnom feudalnom odnosu koji graniči sa robovlasnčkim sustavom.Onda nam ti i takvi vladari dolaze i sjede u prvim crkvenim redovima i hvale Boga.
Ma,kakva farizejština,ona je imala temelj u učenju kontra Krista,a ova,na temeljima kakvih nauka se bazira?

Hvaljen Isus i Marija

Bok svima, ja bih vam se malo pridružila sa svojim primjerom/primjerima.
Naime, masu puta sam se susrela sa negativnim stavom o mojoj vjeri u Boga.
Npr. pričam sa dobrim prijateljima ili prijateljicama o nekom svom duhovnom iskustvu, kad sam zbilja osjetila Božju prisutnost i utjehu i ljubav, a oni me gledaju kao da sam pala s Marsa, ili u najmanju ruku kao da im je to sve strašno dosadno.
Zatim kad počnem pričat nešto o Crkvi ili kažem nešto pozitivno o njoj...JAKO ČESTO se odmah svi usmjere na svečenike pedofile( majko mila generalizacija nemilih razmjera)...i to me tako frustrira da vam to ne mogu opisat.
Zatim jedna moja stara i draga poznanica, inače je ateist i veliki borac za prava svih i svakoga - pokazuje mi otvoreni skepticizam i negodovanje prema ljudima katoličke vjere i toj našoj "zaluđenosti"...valjda mi katolici nemamo prava koja treba poštovati.
I danas, za kraj (iako imam još podosta primjera) . kažem najboljoj prijateljici da bih htjela otiči na par dana u neki samostan da se malo maknem od svega i saberem u miru i molitvi i ona zakoluta očima i počne se smijat.
Uglavnom, ne razumijem to...kako ljudi mogu biti toliko negativno nastrojeni na vjeru koja iznad svega propagira LJUBAV?!?
Da sam rekla da idem u budiste ili hinduiste ili ne znam što mogu se kladit da bi svi rekli - uuuuuu cool, pričaj o tome...ali ne katolicizam je nešto zadrto, nezanimljivo, konzervativno i ne znam što već ne.

Marumiel, ma nemoj si dopustit da te to frustrira, ljudi koji negativno govore o crkvi nisu upoznali Isusa, ali pravo upoznali i ne treba se ljutit na njih. Treba molit za njih jer vjera je Bozja milost. Bog ti eto daje situacije u kojima trebas svjedocit za njega hrabro, ostani hrabra ko i dosad! Ustraj u vjeri, molitvi i miru i radije izbjegni beskrajne razgovore i medjusobna natezanja o tome tko je u pravu, ali uvijek slobodno govori o svojoj vjeri, aktivnostima i sl. bez beda. U takvim situacijama najbolje je svjedocit djelima, samom prisutnoscu u miru u ljubavi. Budi svjetlo u mraku i ne boj se!
Eto ja imam slicne situacije u zivotu pa te mogu razumjeti i nije uvijek lako, osjecas frustraciju i jad jer ne razumiju. Ne daj se! Bog te blagoslovio!

hvala purple .
ma ja kužim da je najbolji način da "obranim" svoju vjeru tako da je svjedočim svojim djelima, al nekad bi jednostavno htjela da osobe koje volim barem probaju sakrit taj skepticizam. jer ja NIKAD ne bih osobi druge vjere ili ateistu ili agnostiku išla kolutat očima i smijat se i ne znam što sve ne.

A eto, izgleda da je bas u tome ocita razlika izmedju poniznog i oholog covjeka.
Tu se moze vrlo malo uciniti, tj. ukazati osobi na moguce greske u ophodjenju s drugima ako se osoba vec izruguje, samo se moze moliti za nju, ti to vec znas.
Take care!