Gledam jučer na Laudatu gostovanje splitskog franjevca povodom spomendana sv. Franje pa sam ostao iznenađen kada je rekao kako u
svojoj provinciji (Presvetog Otkupitelja) ove godine nemaju niti jednog postulanta i da jedino Hercegovačka provincija ima nekakav solidan priljev novih kandidata za radovništvo,
a sve ostale provincije muku muče s novim duhovnim zvanjima.
Nisam znao da je kriza duhovnih zvanja toliko uzela maha i kod nas, znam da je to boljka razvijenih zapadnih zemalja.
Razmišljajući što je tome uzrok, naišao sam na jedan zanimlji osvrt
Razlozi krize duhovnih zvanja gdje se na kraju navodi kako su
Unutarnji razlozi: manjak vjere, život svećenika, u izvjesnoj mjeri i celibat, izoliranost, klerikalnost, individualnost,… pogrješno shvaćen pojam slobode i spolnosti…
Izvanjski su uzroci vrlo brojni, počevši od potrošačkog društva, preko promijenjene i smanjene obitelji, pa sve do protureligioznog djelovanja izvjesnih svjetskih ‘organizacija’. Mislim kako trebamo više moliti za duhovna zvanja (moj župnik na svakoj misi u molitvi vjernika spominje i nova duhovna zvanja) pa stoga pitam i vas što mislite o ovoj krizi i da li molite za duhovna zvanja?