Job je imao nesreću školovati se u nizozemskoj katoličkoj školi u kojoj su hipiji, otpuštene časne sestre i razriješeni svećenici predavali predmet Životno stajalište. Učili su katoličku mladež da odbaci crkveno učenje o spolnosti, Marijinu djevičanstvu, Isusovu uskrsnuću i papinoj neprevarljivosti. Između prikazivanja videa novačenja za sandiniste, hvaljenja Che Guevare i odbacivanja pape Ivana Pavla II. kao oronula poljskoga vodoinstalatera, Jobu je rečeno da je stajalište Crkve o kontracepciji doista zločinačko u prenapučenom svijetu.
Ali Job je poseban mladić. Iako nije bio prakticirajući katolik, imao je zdrav razum. Job – tada 16-godišnjak – bio je suzdržan prema takvom tijeku događaja i napisao je pritužbu u kratkom pismu ravnatelju svoje škole. Ta je bilješka išla od ravnatelja do biskupa pa od biskupa do nuncija. I Joba su pozvali u ravnateljev ured. Tamo je sjedio. Sasvim sâm protiv ravnatelja, sva tri profesora Životnoga stajališta te župnika kojega je pozvala uprava škole, a koji je za tu prigodu čak odjenuo i ovratnik. Ravnatelj je složio svoje najpobožnije lice i rekao:
„Jobe, ako si tako nezadovoljan našim načinom poučavanja, ne bi li razmislio o prelasku u drugu školu? Robov si prijatelj. On ide u Vilima II. Njemu i njegovim roditeljima očito se tamo sviđa.“
Job je ljubazno pogledao ravnatelja i rekao:
„Ako ste toliko nezadovoljni sadržajem katoličke vjere, ne biste li razmislili o traženju drugoga posla?“
Od tada je Job moj junak.
https://www.vjeraidjela.com/job/
Login
Registracija
FAQ
Traži
