Katolički odgovori

PODNOSITI ZLO OD BRATA

"Čuli ste da je rečeno: oko za oko, zub za zub A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i lijevi! Tko bi te htio tužiti da se domogne košulje, podaj mu i ogrtač Ako te tko prisili, da ideš s njim jednu milju, hodaj dvije! Tko te moli, podaj mu; a tko hoće da mu pozajmiš, ne odbij ga! (Mt 5, 36-42)
Prijatelju, ovo je najteži ulomak govora na gori. Temeljna rečenica glasi: oko za oko, zub za zub. Da li ima pravo?
A ja vam kažem: ne uzvraćajte onome koji vam nanosi neko zlo!
Prijatelju, ti imaš pravo na čast. Osma zapovijed garantira ti to pravo. Imaš pravo na svojinu, na slobodu, na život. Ali Gospodin kaže: tko traži samo svoje pravo, taj neće spasiti svijet. Svijet će spasiti oni, koji mogu da se odreknu svojih prava. Tako je i Krist činio, koga su kao zločinca pogubili i oduzeli mu i odijelo i čast.
Prijatelju, želiš li biti Kristov drug? Živjeti kao on? Želiš li biti brat i drug Kristov u njegovoj borbi protiv demonskog svijeta? Želiš li biti pobjednik nad grijehom ovoga svijeta? Biti progonjen kao on? I sa Kristom zajedno spašavati svijet? Još jednom: Želiš li biti kršćanin? Brate, tada ti kažem: Ne odupiri se zlu!

Pusti neka te pljačkaju. Želiš li to učiniti: "Tko hoće da mu pozajmiš, nemoj ga odbiti"?
Da li ćeš dopustiti da ti skuče slobodu i slobodno vrijeme: Ako te tko prisili da ideš s njim jcdnu milju, hodaj dvije"?
Hoćeš li svoju čast položiti samo u Boga: "Udari li te tko po desnom obrazu..."?
Možeš li moliti na koljenima? Ovo mjesto u govoru na gori možeš si izmoliti samo na koljenima. Slutiš li da je ovdje pred tobom skrivena najtamnija srž krščanstva? Osjećaš li smisao svih Kristovih riječi?

Gospodine, daj mi svoje strpljenje!
Gospodine, nauči me da mislim kao ti!
Gospodine, pokaži mi najdublje tajne tvog života!
Gospodine, načini od mene pravog i potpunog kršćanina!

Naprosto nisam mogao oprostiti! Sve u meni se opiralo, razum mi "govorio" da se ljudska pravda preko mene lomila. Da, razum! Stalno je "govorio" da sam u pravu tražiti svoje, da mi je tih 5.000 DEM ukradeno jer izigran Zakon pošto su činjenice posve krivo interpretirane. No, zar moram opet preko suda, toga istoga, pa i suca? I dokle će to trajati, tko bi platio troškove, hoće li pravda imati zadnju riječ, ali opet - čija?
"Razum" je ipak krenuo u šumu s mnogo staza...A kako će mi ta osoba vratiti, otkuda joj toliki novac, ionako i ta osoba ima kredit, a novac je potrošila? Ali oprostiti - pa zašto? I ono najbolnije KAKO?!
Godina za godinom...Svađe, uvrede, ogovaranje dotične osobe s "opisom" kakva je (kao sam ju ja doživio, da se razumijemo).
"Razumijem vas, ali kršćanin je dužan oprostiti". - Naravno, ispovjednik je dužan to reći. Ali on nije u mojoj koži! Sve češće sam i sam pomišljao da mi to jedino preostaje pa, premda sam to pomalo i želio, da sve zaboravik, KAKO zaboraviti?
Dvije godine, pet, dvanaesta godina prođe, a "stvar" stoji na mjestu. No, "Kakvom vagom mjerite, vama će se mjeriti"; "Tko tebe po jednom obrazu, okreni mu i drugi"...
"Imat ćeš puna usta zemlje" - reče mi ta osoba, kao da sam ja njoj dužan a ne obrnuto.
Ona je ili bolesna ili luda ili...Ili ŠTO? Pa ja smo tražim pravdu!...Aha, ali čiju? Postao sam svjestan - SVOJU!
I tada...Kakva je to borba započela!!! U meni, naravno. A epilog?
Sada sam miran. Da sam barem prije, ne samo vjerovao U Boga, Isusa...da sam vjerovao NJEMU, lako je vjerovati da On postoji! Sve je moglo biti bez svih jada. Fa...Madinger to lijepo podvlači pitanjem:
"Želiš li biti kršćanin? Brate, tada ti kažem: Ne odupiri se zlu"! - JA dodajem: I bit ćeš SLOBODAN kršćanin, SLOBODAN čovjek.

Treba nastojati biti katolik jer tamo je punina spasenja.