Katolički odgovori

Kopitar, u linkovima koje si naveo nigdje ne piše ono što ti tvrdiš o freski: "kako bi naglasio da muškarac ima apostolski autoritet a žena je zasljepljena i ušutkana".
Žena ima posebno i nezamjenjivo mjesto u obitelji i u društvu i svakako i u Crkvi, makar je danas moderno nametati neka drugačija "prava" i "slobode" koji joj zapravo oduzimaju ženstvenost i majčinstvo. Crkva naprotiv naglašava njezino dostojanstvo kao žene:

"Žena kao osoba bogata je Božjim darovima upravo kao žensko. Žena mora težiti za samoostvarenjem kao osobe, za svojim dostojanstvom i pozivom na osnovu tih darova i mogućnosti koje odgovaraju obdarenosti ženskoga bića, koje je ona primila na dan stvaranja i koje je baštinila kao njen vlastiti odraz Božje slike. Crkva ženu vidi na dva temeljna puta ili poziva: majčinstvo i djevičanstvo posvećena života. U jednom ili drugom pozivu ona može biti sudionica zbivanja na kulturnom, gospodarskom, socijalnom i političkom području. Crkva crpi posebnu podršku dostojanstvu žene iz već spomenutog stava Kristova i Božjeg izabranja Marije, da preko nje Bog u Kristu započne svekoliku obnovu čovjeka i njegova svijeta."

Ovo na fresci je usput prikazano kao nekakav uvod u temu. "može li žene predstavljati Krista i u smislu đakonata.

Ja nisam stručnjak za ikonografiju ali sam poslušao što o tome misle neki stručnjaci npr.što znači podignuta ruka i sl. zašto je neko napravio štetu na očima i ruci svete Tekle to ne možemo sa sigurnošću reći, možemo samo nagađati a većina posmatrača dolazi do zaključka da je nekome smetala ravnopravnost Tekle i Pavla po pitanju podučavanja.
To nije nikakav službeni crkveni stav nego slobodna interpretacija slike i svako je slobodan da sam donese zaključak.( moje mišljenje nikoga ne obavezuje na ovom forumu)

Ali da se vratimo na temu žena u Crkvi u ulozi đakonata i što je Crkva kroz povijest o tome rekla a što danas govori.

Zašto je Sv Pavao napisao "A žene neka na sastancima šute".
Mogući odgovori su:
1. Pavao to nije napisao, nego je to naknadna interpolacija.
2. To je vrijedilo za ono vrijeme, ali mi živimo u drugačijem društvu, pa to za nas danas ima drugo značenje.
3. Pavao je to napisao, jer bi inače Sv. Pismo bilo ljudska tvorevina koja nikog ne može obavezati ni na što, a okolnosti u našem društvu su nebitne jer se ljudska priroda i priroda dobra i zla ne mijenjaju, pa se ne može mijenjati ni Nauk niti naše razumijevanje Nauka ( jer bi nerazumljiva i neartikulirano objava bila sama sebi kontradikcija), te u skladu s tim žene ne mogu biti đakonise. Ni čitačice. Ni ministrantice.

Liturgija nisu sastanci pa žene itekako mogu na sv. Misnoj žrtvi biti pjevači.

Nastavlja se razmišljanje o đakonatu žena
Što se tiče pripuštanja žena đakonatu, IL izvješćuje da ju zahtijevaju “pojedine istočne Crkve”, dok druge “naglašavaju svoje odbijanje” (br. 17). Tema neće biti predmet rada idućeg listopada; unatoč tomu, ispravno je da se nastavi teološko promišljanje. U svakom slučaju, u svim razmišljanjima o ulozi žene “naglašava se želja za jačanjem svih dužnosti koje obnašaju laici”; osim toga traži se da “u slučaju odgovarajuće izobrazbe mogu sudjelovati i u naviještanju Božje Riječi i u slavlju Euharistije” (br. 18), navodi se u polazišnom dokumentu.

https://hkm.hr/vijesti/drugo-zasjedanje ... hkAfTcF-2g

Pavao je pod sastancima podrazumijevao liturgiju tj. ono što mi danas zovemo Sv. Misa. U grčkom originalu umjesto "sastancima" stoji "u crkvama" ( en tais ekklesiais). Jedan od doslovnih prijevoda grčkog izraza ekklesia je sastanak, skup, sabor.

Pod sastancima Pavao je podrazumijevao liturgiju. To si jako pogrešno shvatila.

Teško se može objasniti nekome tko ne bi ženama dozvolio pjevanje na sv. Misnoj žrtvi, a onda ni izgovaranje riječi, čak niti Amen ne smiju reći jer je eto sv. Pavao napisao "Žene neka na sastancima šute". Zabrazdio si ti ovdje previše u princip "sola scriptura" pa umjesto pojašnjenja ću te samo pozvati na obraćenje, molitvu i pokoru jer svojim pisanjem samo navodiš vodu na mlin onih koji ne vole Crkvenu tradiciju. Možda bi to lakše prihvatio kada bi ti to rekao neki muški član, ali eto nema ih već ima onih koji će te samo tapšati kako si pametan. No, ako je tebi samo do muškog tapšanje i sukoba s ženama onda ne mijenjaj ništa, ali si tako na putu propasti i ne spasenja duše.

Bilo bi pošteno da i ti odgovoriš zašto žene smiju izgovarati dijelove sv. misne žrtve koji se odnose na puk jer je eto sv. Pavao napisao "Žene neka na sastancima šute"?

Oni koji ne vole crkvenu tradiciju, a to bi po definiciji bili u prvom redu protestanti, prvi su uveli žene ministrantice, pa propovjednice, pa đakonise, pa svećenice. Mislim da je očito i svima poznato da danas i među katolicima ima podosta onih koji bi željeli da i naša Crkva prođe isti put kao i njene navodne sestre. U ovom slučaju nema kontradikcije između crkvene predaje i Sv. Pisma, jer ta bogoslužna emancipacija ne postoji ni u Sv. Pismu ni u tradiciji. Tako da je uopće apsurdno pripisivati sola scriptura nekome kome su odbojne inovacije u vezi čitačica, ministrantica itd , jer jedina tradicija koja tu stoji nasuprot pismu je tradicija zadnjih 60 godina.

Majkićka, ne bulazni. Ne zna se kako je točno izgledalo kršćansko bogoslužje u apostolsko vrijeme, ali na osnovu njegovih poslanica možemo pretpostaviti da su u određenom dijelu službe nadahnuti pojedinci s darom proricanja ili glosolalije mogli govoriti, očito u sklopu tzv molitve vjernih, i tu dolazimo do smisla Pavlove opomene; ženama nije dopušteno SAMOSTALNO govoriti, kao ni sudjelovati u čitanju Pisama ni u propovijedanju. Najstariji izvor nakon Novog Zavjeta, Justin Mučenik, oko 150, ne spominje da žene ne sudjeluju u ZAJEDNIČKOM izgovaranju molitvi laika. Očito je da je Bog mislio na to da žene ne mogu samostalno govoriti na Misi.
Osim toga, vjerojatno ti je poznato da su iz tzv Tridentske mise izostavljene molitve vjernika, više ih ni svećenik ne izgovara, kao i neki drugi dijelovi, npr poljubac mira. Vjerojatno ti je isto tako poznato da u misnim čitanjima na tradicionalnoj misi žene ne smiju sudjelovati, kao što ne mogu ni ministrirati ni dijeliti pričest. Tako da upravo Tradicija, koju ti jako voliš, potvrđuje isto ono što je Duh Sveti naveo Sv. Pavla da napiše: Žene neka na sastancima šute.
Ako sam ja zabrazdio u sola scriptura, onda je s takvom praksom i čitava Crkva zabrazdila. A ti kao voliš crkvenu tradiciju. Ponovo ti kažem, nemaš pojma. Prisvojila si si tu pravo da pričaš o nečemu što uopće ne poznaš.
A što se tiče tapšanja, muškog ili ženskog, ne zanima me, a nisam ni primijetio da se itko na ovom forumu nešto slaže sa mnom. A ni onaj IMertz ne bi složio sa mnom u koječemu da je ostao na forumu.

Zato jer se Pavlova zabrana ne odnosi na molitve koje kolektivno izgovaraju laici, ali se odnose na sve ostalo, što isključuje sudjelovanje žena u bilo kakvim svećeničkim funkcijama.

To je već tumačenje, a ne doslovna primjena izrečene zapovjedi sv. Pavla. Lijepo je što si vidio svoju pogrešku pa odustao od doslovnog tumačenja da žene ne smiju ništa reći na sv. Misi.
Meni je tradicionalna latinska misa pomogla više načina prigrliti prekrasan dar svoje ženstvenosti i radujem se svojoj tradicionalnoj ulozi u liturgiji. Ma što neki frustrirani ženomrsci tvrdili žene mogu biti pjevači na sv. Misi i u redovnom i u izvanrednom obliku rimskog obreda. Molim se na nakanu da sve više i više katolkinja otkrije ženstvenost skrivenu u starom obredu i ljepotu liturgijskog pjevanja na sv. Misi.

Ja mislim da bi trebala biti manja.