Katolički odgovori

mislim da ne znamo,ajd otkrij nam neke visoke klerofašiste iz Hrvatske

Bravo , ovim si više pokazao evanđeoske ljubavi nego mnogi ovdje veliki katolici.




1. SRPNJAPoruka mira
Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom!
10:02 01.07.2017 - Mt 8, 5-17

41
Poruka mira za današnji dan glasi:


U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ — i učini.«
Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«
I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.

Molim vas, nemojte miješati Isusa sa vašom demagogijom...

Nitko se ne treba ispričavati za zločine koji su odavno poznati, istraženi, u narodu obilježeni i čijim su žrtvama spomenici podignuti u svakom selu.

Ali o onim zločinima koji nikad nisu istraženi, u narodu nisu osuđeni i za koje nitko nikad nije odgovarao - o takvim zločinima radi kojih je trpio i Stepinac - treba pričati.

Takve zločine zataškavati, značilo bi poticati nepravdu, a ne širiti mir.

Evo kako jedan svećenik odgovara na pitanje o oprostu:

Je li oprost moguć bez stvarnog pokajanja i bez izvršene pokore?

- U smislu nekog takozvanog oprosta koji su političari olako upotrijebili u određenom trenutku, mogu samo reći da je šteta što je tako plemenita riječ olako izmanipulirana. Kao prvo, moramo biti načisto što je to oprost i tko može oprostiti. Može li netko u nečije ime oprostiti? Oprost je osobna priča. To ne može biti nacionalna nagodba. Oprost ne može biti velika politička gesta, i to jednim govorom ili kakvim drugim jednokratnim potezom. Pomirenje i oprost su puno kompliciranije priče nego što neki misle. Ako gledamo s kršćanskog stajališta, onda moramo znati da je oprost dar koji žrtva daje počinitelju. Oprost počinitelj ne može čak ni izmoliti ako ga žrtva nije voljna darovati.

Tu sad dolaze pitanja pravde, istine i pomirenja, jer oprost i pomirenje niisu isto. Imamo i pogrešnu percepciju koja kaže da je oprost isto što i zaborav. Mnogi misle da je sve riješeno ako se sazna istina. Neki misle da je pomirenje uspostavljeno tako što će sve opet biti isto. Ne! Treba biti uspostavljen sasvim novi odnos. Dakle u priči o oprostu, pravdi, istini i zadovoljštini pobrkane su osnove, skače se u zagrljaje, odlučuje se u ime nekoga tko mu nije dao mandat da nešto oprosti i pomiruje. I onda sve postaje konfuzno, a oprost ne samo da gubi svoju temeljnu funkciju, nego nanosi još više rana. Tako da mi u Hrvatskoj dolazimo u situaciju, u zadnje vrijeme najviše krivicom naših političara, da nam se dokida status žrtve, tj. da je na ovu zemlju izvršena agresija. Kako tek o tome, u takvoj jednoj konstelaciji, razmišljaju počinitelji?

(don Frano Prcela, Kad bismo bili dosljedni...)

U osnovi, mi kada priznajemo vlastiti zlocin, ili zlocin pocinjen u nase ime i ne trazimo oprost. Mi izrazavamo kajanje. To kajanje je ociscujuce i treba ga ponavljati bez obzira jesmo li dobili ili nismo oprost od nase zrtve. Na zrtvi je da li ce nam oprostiti ili nece. U to se ne trebamo petljati. Na nama je da stalno iznova izrazavamo kajanje. Ja to gledam iz kuta grijesnika. Iako nisam krscanin, mislim da je to blisko krscanskom motristu. Priznati svoje grijehe, a ne tudje. Najlakse je priznati tudje grijehe. Ali to i nije kajanje, to je tuzakanje, zar ne?! Jedno je otici u policiju i priznati sopstvene grijehe, a sasvim drugo otici i obavijestiti ih o grijesima nekog drugoga Ne mogu se doista pokajati za tudje grijehe. Za njih mogu u najboljem slucaju osjecati sucut i zaljenje sto su pocinjeni i sl.



Don Prcela malo cudno zbori, ako mene pitate?! On stalno razmislja o pociniteljima. On bi ocito htio da se pocinitelji ispricaju. To samo po sebi nije nista lose, ali koliko sam ja shvatio Isusa... on nije ucio da trebamo od pocinitelja traziti ispriku. Ko' tebe kamenom, ti njega kruhom, ko' te odalami po jednom obrazu, ti mu okreni i drugi. Ako te netko trazi majicu, daj mu i hlace. Isus je molio oprost za svoje mucitelje, pun sazaljenja jer ne znaju sto cine itd. Ja nisam bas dobio dojam da Isus istjeruje pravdu za svoj racun.

Ne kazem da je to ista lose, ali samo mislim da Isus to jednostavno nije naucavao.

Dapace, kod Isusa vidim puno mjesta na kojima nas potice da se prvo suocimo sa svojim grijesima. Meni mozda najupecetaljvije mjesto je ono gdje nas poducava da prvo izvadimo balvan iz svojeg oka, a tek onda skrbimo za trun u oku brata nasega... Srbina recimo, ili komuniste kletoga

Kada sve zborjim i oduzmem, ispada da je Isus naucavao da em prvo sebe ispovjedimo i ispravimo svoje grijehe, em strpljivo podnosimo nepravde i uvrede koje nam nanose drugi. Nisam bas dobio dojam da je Isus poducavao da prvo istjeramo svoju pravdu pa tek onda vidimo imamo li se zbog cega kome mi ispricavati

E sad... ko' sam ja da popujem, kad imaju valjda bozji pastiri i Isusovi svecenici koji to bolje znaju od mene. Oni naucavaju svaki dan po televiziji da smo mi zrve i da se nama prvo trebaju drugi ispricati. A da mi nismo nikada nista nikome skrivli. Pa valjda oni znaju sta pricaju... zavrsili su tolike teoloske skole.

Jasno nema kompromisa i potrebno je postupiti evanđeoski a to znači prvi zamoliti za oprost bez kalkulacije i traženja suprotne strane da učini isto.

Primjer su Papa IP2.i Franjo od suprotne strane episkop mostarsko- trebinjskoj Grigorije....svi ostali neka se ugledaju na njih ili neka svoje kršćanstvo okače na drvo.

Nije uopće kršćanski "prisiljavati" žrtvu da mora oprostiti svom zlostavljaču koji se usto uopće ne kaje i koji nije samo sudjelovao u ratu, već i počinio ratni zločin na koji upozorava žrtva.

Svaki oblik takvog vršenja "prisile" je zapravo opravdavanje ili nijekanje zla ratnog zločina.

A tragikomično je kad u ime kršćanstva demagogiziraju nekršćani...

Nemate dobre namjere na ovom forumu...

Ti si nešto pogrešno ako skontala.

Svako se ispričava i traži oprost za svoju krivicu.

Npr. za zločine NDH svaki Hrvat koji nije ništa učinio da smanji zlo a imao je priliku za to ili nije dovoljno učinio trebala bi ga mučiti savjest za to i potaknuti da traži oproštenje a mi koji nismo mogli ničim doprinijeti jer nismo tada živjeli izražavamo žaljenje i suosjećanje.

Tako isto i oni za svoje zločine.

Blago onom koji prvi učini korak .

Ja sam dugo vremena imao osjećaj da su oni nama učinili puno zla u povjesti a mi uvijek bili žrtve i veliki vjernici i kršćani...još kad zbrojim ovaj nedavno rat i izbjeglištvo .
Ispada da smo velike žrtve.

Onda sam slučajno počeo istraživati NDH progone , logore Jasenovac i druge. Pa vidjeh da nisu ni naši baš neke dobrice.

Bilo je ovako. Ja sam spomenula Stepinca, a vi počeli viku "Ajde, Isprika za zločine iz NDH!"
I odmah vidjeh otkud vjetar puše... i kuda ide ovaj voz...

Inače, i isprika i oproštenje su kako sam već rekla vrlo osobne i osjetljive teme. Ne može se nikome (a pogotovo se ne smiju vlasti s time igrati da "u ime nekoga" opraštaju ili pak se ispričavaju za nešto - vlasti su samo dužne provesti pravdu), dakle ne može se nikome naređivati da treba "politički korektno" oprostiti, drugim riječima poniziti se, dok suparnik ustraje u laži i izbjegava kaznu.

Kad bi malo istraživao vidio bi kolike su se laži isplele oko Stepinca i koliko zataškavanja progona svećenika, a da njihovi progonitelji ne samo da nisu privedeni pravdi, već su im podignuti spomenici u svakom selu kao najvećim osloboditeljima - onda nitko pametan ne bi tražio od Crkve ispriku "za zločine iz NDH".

To i dalje shvaćam kao "vjersko - političku provokaciju" i nastavak političkog progona s unaprijed osuđenim optuženikom koji se ne može ili ne smije braniti.

To je moja završna riječ.

Bilo bi lijepo kada bi se RKC smogla snage ispicati za onaj dio svojeg clanstva i svecenstva koji je podupirao ustaski rezim i koji jos i danas javno podupire tu ideologiju.

Bilo bi lijepo kada bi se SPC smogla snage ispricati za onaj dio svojeg clanstva i svecenstva koji je podupirao razne cetnicke rezime, od kralja Aleksandra, preko Milosevica pa do sadasnjih u Srbiji i kada bi prestala vise podupirati tu ideologiju.

Bilo bi lijepo kada bi ljevica priznala da su brojni katolicki i pravoslavani svecenici bili u partizanima i dali doprinos antifasistickoj borbi te kada bi smogla snage iskreno se ispricati za sve svoje zlocine svim svojim zrtvama...

Bilo bi divno kada bi smo se svi jedni drugima smogli iskreno ispricali, bez ocekivanja da nam drugi oproste. Ne moraju nam oprostiti, to je na njima. Na nama je da se pokajemo i da se ispricamo. Bilo bi divno kada bi smo smogli snage da pred svima svjedocimo svoju rijesenost da vise necemo ciniti zlo.

Zato je biskup Romero svjetao primjer bez greske. Jer je branio nevine i potlacene bez fige u dzepu. Bez straha. I ne cudi da nas je upravo njegov primjer suocio s nasim demonima.

Svi bi smo mi htjeli zastititi nas i nase, a da se prvo ispricaju oni i njihovi... ali to ne ide tako!

Slava Bogu koji ti je dao takvo razumijevanje istine koju bez poniznosti i blizine njegove ovo nebi znao.
Još jednom slava Bogu!!!

Bog i savjest od nas traže da najprije upoznamo istinu, prije svih sladunjavih riječi i dodvoravanja.
Ako netko traži da se odreknemo Stepinca, radi kompromisa i "pomirenja", taj nema dobre namjere...

Osobno imam prijatelje Srbe i Srpkinje i mi ne živimo u međusobnom optuživanju, nego u miru. Ako me pitaju za Stepinca, ja im kažem da je on spašavao i Židove i srpsku djecu.