Hrvatska, tj Republika Hrvatska se nema sto ispricavati nekome za zlocine iz 2. svjetskog rata. Zasto - jer bi time priznala da postoji poveznica izmedju NDH i danasnje Hrvatske, sto povjesno i pravno nije tocno i samo bi izazvalo daljne provokacije onih koji bezuspjesno pokusavaju pronalaziti poveznice. Iako je vecina naroda podrzala NDH u prvim danima postojanja, zato jer je ljudima dojadila velikosrpska pljacka naroda za vrijeme prve Jugoslavije, medjutim pokazalo se vrlo brzo kakva ce ta drzava biti - jos gora i velika vecina naroda nije suradjivala sa nametnutim vlastima.
Danasnja Hrvatska nastala je u 2. svjetskom ratu, i da, stvorili su je komunisti i vjerujem da su imali samo najbolje namjere i sigurno nisu ocekivali nove velikosprske pokusaje osvjanja 45 godina kasnije. Medjutim svoje plemenite namjere su komunisti vrlo brzo okaljali sa zlocinima ucinjenim iza rata.
Medjutim, situacija je kao sto se iz kratkog prikaza moze vidjeti vrlo zapetljana. Ali i dalje odgovorno tvrdim - danasnja Hrvatska se nema kome sta ispricavati. Evo meni je recimo djed bio u ustasama - ali kakve ja imam veze s njim? Hocu se ja ispricavati nekome ako je on nesto nekome napravio?
Hm... to je retorika kavu imaju i srpski nacionalisti. U tome uopce nema razlike izmedju srpskih i hrvatskih nacionalista.
Medjutim, stvar je u tome da se mi moramo (bez obzira jesmo li Srbi ili Hrvati) ispricavati za zlocine koje smo ucinili:
a) sami osobno
b) nasi izravni srodnici, clanovi obitelji i sl.
c) ili koji su ucinjeni samo u nase ime
Postoje mnogi Srbi koji sami nisu, niti su clanovi njihovih obitelji ikada sudjelovali u bilo kojem cetnickom zlocinu. Koji nisu niti rijecju podrzavali nikada velikosrpsku ideologiju (dapace, koji su joj se opirali) i sl. ali su zlocini ucinjeni u njihovo ime. Takav Srbin, ako je imalo normalan ce odavati postovanje zrtvama na Ovcari i u Srebrenici, na mjestima stradanja nevinih koje su pocinili fasisti u njegovom narodu u njegovo ime.
Isto tako postoje brojni Hrvati koji osobno ili obiteljski nemaju nista s ustaskim zlocinima, ali ako su imalo normalni ce odavati postovanje zrtvama ustaskih zlocina itd.
Stvar je u tome da se mi kroz to osudjivanje zlocina (vlastitih ili onih koje su drugi ucinili u nase ime) odricemo sudjelovanja u zlocinu. priznajemo da je zlocin ucinjen i odricemo ga se.
To je slicno kao i u psihologiji, ili u vjerskoj ispovjedi. Da bi se covjek oslobodio nekog svojeg grijeha, on ga prvo mora priznati. Prvo se mora s njim suociti. Ne mozes reci... pa dobro, ja samo popijem pokoju rakiju, nisam los covjek, kakvi su drugi, ima i gorih.... ako tako pocnes svoju ispovjed ili terapiju, kako ce se ikada rijesiti alkoholizma?!
Tako je i sa zlima ustastva i cetnistva. Ako na pocetku vec pocnemo relativizirati... nemamo se mi kome ispricavati... onda zavrsimo zajedno s ustasama i cetnicima u istom kolu. A kao sto dobro znamo, mnogi predstavnici visokog klera jednako u Hrvatskoj i u Srbiji sasvim skladno plesu u tom klerofasistickom kolu.