Katolički odgovori

http://emedjimurje.rtl.hr//skolski-kutak/inflacija-odlikasa-naucili-smo-djecu-uciti-iskljucivo-i-samo-za-ocjenu

Ovaj članak koji graniči sa satirom, a zapravo u njemu ima puno istine, govori o tome kakvu školu mi trebamo reformirati...
Hoće li u tome gospođa Divjak uspjeti...?

Drugi nastavak (kasno-lipanjski):



Nije ni baki i djedu lako s unucima, a kamoli reformatorima koji izgleda imaju neku svoju, sasvim drugačiju viziju današnje djece. A i tko zna kakvi bi bili mi da odrastamo u ovom svijetu koji smo stvorili, a sve više bez duše, bez Boga...?
Nekad se još i raspravljalo o moralu i moralnom relativizmu, ali danas ...
Otkad je moralka ukinuta... još 1948. ...

Jedan me predosjećaj zaprepašćuje, a to je da su djeca danas sve više putem facebooka i interneta uvedena u ovaj relativizam: žive u svijetu izloženosti govoru mržnje i pojavi bestidnosti, tako da pomišljaju kako je normalno nekoga mrziti, gajiti taj osjećaj u sebi i ne vidjeti da je to zapravo napast i lukavstvo Sotone, te da sve ranije i ranije sami ulaze u takve razgovore i nepromišljene izljeve svojih nesređenih emocija... Pa bestidna objava raznoraznih slika, "ja u središtu pažnje", sve radi lajkova i unutarnje praznine koja nastaje nedostatkom osobnog odnosa s Bogom u molitvi... Ako se nema Boga, vrijednost osobe (i vlastite duše) mjeri se kriterijima ovoga svijeta koji su svi odreda lažni... vrijednost tada i ne postoji...

postoji samo bijeg... frustracija... mržnja... očaj
i donekle smirenje u nekoj ovisnosti.,

Drugi put je onaj kojega, nažalost, mnogi od onih koji su u Crkvi skrivaju i ne vjeruju dostatno u njega, ili čak ni sami ne poznaju, izloženi i preplavljeni rijekom modernih teorija i lutanja 20. i 21. stoljeća, bez oslonca vjere kažnjeni da i sami ubrzo postanu duševni bolesnici... na opće čuđenje svijeta.

Obavezno štivo za ljetne praznike:



...dok još nije kasno.

Prošli mjesec, točnije 30. 11. biskupi HBK su sastavili poruku vezanu za kurikularnu reformu i Istanbulsku konvenciju:
http://www.hbk.hr/?type=vijest&ID=671

a 21. 12. ministrica Blaženka Divjak vodila je prvi edukativni webinar na tu temu.

Dok su biskupi naglasili kako je važno:
1. odgajati za vrijednosti
2. humanizirati odgoj
"Smatramo, stoga, da prenaglašeno isticanje 'informatike i tehnologije kao jezgre kurikuluma' neće puno pomoći u razvoju komunikacijskih vještina, a niti u poticanju neovisnoga stvaralačkog razmišljanja."
3. naglasak staviti na društvenu skupinu predmeta
"Pozivamo stoga sve koji nose odgovornost za hrvatski obrazovni sustav da dužnu pozornost posvete oblikovanju nastavnih uputnika (kurikula) za predmete u kojima je najsnažnije zastupljen identitetski značaj, misleći pritom osobito na hrvatski jezik i književnost, na povijest i zemljopis te vjeronauk, jer upravo ovi predmeti izgrađuju nacionalni, kulturalni i vjerski identitet mlade osobe."
4. nanovo vrednovati vjeronauk
5. omogućiti uključivanje roditelja u školski sustav
...

ministrica Divjak je u webinaru:
1. naglasila važnost reforme za konkurentnost gospodarstva
2. održala lekciju o teoriji poučavanja temeljenom na ishodima (Outcome-based education)
3. te o Bloomovoj taksonomiji u određivanju ciljeva

U najavi je pisalo da će ministrica "govoriti o ključnim promjenama paradigme učenja i poučavanja te transformaciji kurikuluma iz učenja sadržaja napamet prema ishodima učenja".

Da stanem na stranu svih onih nastavnika i profesora koji su u ministričinom online kvizu odgovorili "pogrešno": u teoriji o ishodima (koja je ipak zasad samo teorija, jer dokazana u praksi njena učinkovitost nije) doista se izbjegavaju općeniti glagoli kao što su "naučiti", "shvatiti", "razumjeti" kao ishodi - jer su preopćeniti i nisu mjerljiva kategorija - ali u našem obrazovnom sustavu i svim pedagoškim teorijama o smislu školovanja i ciljevima - naučiti, shvatiti, razumjeti - ipak je bitno i ipak je nenadomjestivo drugim riječima kao što su objasniti, analizirati, demonstirati...
Jer netko može i verbalno objasniti naučivši napamet i verglajući, ali razumijevanje jest jedna unutarnja nemjerljiva kategorija za koju u hrvatskom jeziku još ne postoji bolja riječ.
Shvaćanje i razumijevanje nečega podrazumijevanju ono unutarnje, dubinski, vezano za istinu, možda za neke i pasivno, ali ono unutarnje (oku nevidljivo) znanje koje čini temelj identitetu i osobnosti.

Kada je u vrijeme pape Benedikta XVI. jedan novinar primijetio koliko svjetovni mediji napadno zadaju niske udarce papi, neki od crkvenih službenika mu je odgovorio da se i oni sigurno osjećaju napadnuti i "ugroženi" od Pape - zbog njegovih učestalih kritika medijima (sjetimo se diktature relativizma i sl.).

U zadnje vrijeme, osobito nakon one poruke naših biskupa o reformi školstva, zaredali su niski udarci preko najtiražnijih medija upućeni Katoličkoj crkvi:
http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Osj ... fresh=true
https://www.24sata.hr/news/stihovi-za-d ... ame-554797

Ti tekstovi su obični anti-katolički pamfleti u duhu masonstva jednog Davorina Trstenjaka iz 1. pol. 20. st. ("škole je potrebno osloboditi svakog vjerskog utjecaja") i samo još možemo čekati kad će se netko obrušiti npr. na božićne pjesme propisane za slušanje iz glazbene kulture u Planu i programu, ili pak na likovna djela kršćanskih motiva preporučena za analizu pod likovnom kulturom... Možda će se netko dosjetiti i da se u 4. razredu čita za lektiru Heidi, knjiga prepuna kršćanskih motiva, pa ćemo ju opet kao nekada skraćivati, okljaštriti i reducirati... Ili će nova reforma izbaciti "Božićnu bajku" Nade Iveljić iz lektire 2. razreda pošto u njoj glavni likovi životinjice obnavljaju, sačuvaj Bože, jednu crkvicu srušenu u ratu... jer nekome eto zasmetala vjera...

Glede uloge države, ja sam više skloniji stavu da država propiše minimum u obrazovanju koji je svima prihvatljiv, a to je da npr:
Da učenik mora znat tečno govoriti, čitat i pisat i to na najmanje 2 jezika.
Da se zna koristit servisima koje država omogućuje (pošta, internet, cesta, banka, sud, i ostalo.)
Da poznaje algebru i geometriju do određene razine.
Također i minimalno trajanje obrazovnog procesa npr. 15 godina i početak (5-6 ili 7. godina - treba vidjet šta znanost kaže kad je najbolje).
Fakultet da bude lako dostupan i omogućen za one koji žele.
I država da ono što propiše kao minimum da nekoliko puta tijekom obrazovnog procesa kontrolira preko državnih ispita i naravno da plaća učitelje i profesore i da osigurava prostor i opremu za rad.
Ako neka zajednica uloži vlastita sredstva u gradnju i opremanje škole ili plaće, da ima pravo na povrat istih od države.

A kako će pojedina škola ili zajednica organizirati obrazovani proces, kako će podučavati, koji sustav vrijednosti će naglasiti - to da bude na svakoj školi ili zajednici da organizira onako kako vjeruje da je najbolje.
Dobro je imati raznolikost ponude i dobro da ova država jest u formi republike.

Paradoks naše situacije jest u tome što su nakon HNOS-a (2007.) najavljivali iz službenih krugova da je to već 70 % budućeg kurikuluma koji bi mogao biti gotov za 2 godine.

To se malo odužilo pa je Okvirni kurikulum donesen tek 2011. Započelo se zatim sa Strategijom. Ministar je tada bio Dragan Primorac, a voditeljica Dijana Vican.

Došao je na vlast tada Željko Jovanović. On je govorio "da reformu treba temeljito pripremiti" pak je sve obustavio... sve do Jokića. Jokić je nabrzinu počeo pisati sve ispočetka, kao da Okvirni kurikulum (temelj) i HNOS (70% kurikuluma) više ne postoje.

U međuvremenu je Jovanović uveo kurikulume za 2 međupredmetne teme, što je paradoks pošto predmetni kurikulumi još ne postoje - a troši se vrijeme i novac za ono drugotno.

Što reći, osim da svatko ide svojim drumom i vuče kao magarac na svoju stranu... Hrvatska bi mogla prije izumrijeti negoli se oni dogovore...

"Customer first" i možda i ova država postane imperij za 1000 godina.
Kupac mora dobiti 1. siguran proizvod, 2. funkcionalan. A estetika je stvar dogovora.

Kod nas su odmah na djelu i reforma i protureformacija.

Zanimljivo je, kao i u drugim granama, tko se želi reformirati može se reformirati već sada, prema znanosti koja se neprestano razvija.

A politika bi trebala odrediti samo okvir poučavanja (trajanje, organizacija, predmeti, standard...)

Čim se ministar počinje miješati u metode, didaktiku i didaktičke teorije, određivanje ciljeva pojedinih tema i satova, modele i pristupe nastavi, lektiru i tome slično... sebe postavlja na mjesto ključnog i najvažnijeg metodičara i inovatora kojeg svi trebaju slijediti... njegova "znanost" će se otopiti kao snijeg čim se promijeni vlada.

Škole će dobiti od države sredstva za provođenje nastave, opremu i plaće. Za učenika osnovna+srednja moraju biti besplatne. Fakulteti lako dostupni za one koji žele.
Oni učenici koji pokažu dobre rezultate u poslu, te škole koje su pohađali da dobiju nešto više sredstava.
Dobri elementi starog socijalističkog sustava + zdravi natjecateljski kapitalitam + demokracija + malo dobrog liberalizma + raznolikost dobre ponude po pitanju vjerskih sadržaja + znanost.
To bi otprilike bila reforma školstva.

O reformi skolstva najvise trube oni koji nemaju djecu ili imaju vec velike klipane i pojma nemaju sto znaci imati skolarca i koji je to spektar problema ne samo skolstva nego potpunoga drustvenoga kaosa u koji djeca ulaze kad krenu u skolu.

_________________
Mislim,imamo mi problema... https://youtu.be/IPsFK4hOQng

I sad razmisli kako bi to izgledalo.
Da ti završiš neku školu xy (nebitno koju) i stekneš neko zvanje, a Mate završi istu tu školu na drugom kraju države i stekne isto zvanje kao i ti i vama je zajednički samo taj "minimum", a danas-sutra ćete konkurirat za jednaku vrstu posla.
Meni to ne zvuči baš idealno.
Jedno je govoriti o organizaciji nastave (već sada imaš Waldorf, Montessori itd.), jedno je govoriti o naglašenim sustavima vrijednosti (katolička škola npr. u Šibeniku), a drugo je govoriti o onome o čemu ti govoriš.

Ne vidim u čemu je problem?
Princip slobodnog tržišta za obrazovne usluge treba vrijediti, uz kvalitetnu kontrolu obrazovne ponude od strane države. Ako je neka škola bolja neka pobijedi i ona koja je slabija neka preispita način rada i neka se poboljša, samo da tržišno natjecanje bude u kvaliteti ponude a ne po nekim drugim parametrima (i to država neka osigura).
I svatko neka odabire šta želi izučiti i sl.
Nastavnici sami neka organiziraju nastavu po školama kako vjeruju da je najbolje.
Taj minimum za 21. st. koji država mora propisati je među ostalima i pismenost na min. 2 dovoljno različita jezika prema općem razumijevanju prosječnih govornika ( to bi npr. isključilo hrvatski i srpski).

Ja bih radije teoriju i praksu spoznaje po Tomi Akvinskome, nego po Immanuelu Kantu... Ali mene nitko ne pita.