Sir Oliver je napisao/la:
IZVOR: VIA
U gradiću Solanes u brazilskoj državi Paraiba danas je sahranjen katolički sveštenik Hoze Komblin, jedan od najpoznatijih «bogoslova oslobodjenja». Poslednji pozdrav dobio je od hiljada i hiljada siromašnih i obespravljenih bezemljaša, bez suza, Bogu zahvalni da su ga imali za svoga «učitelja i sugradjanina». On im je posvećivao pažnju, davao savete i utehu, bodrio da se bore za svoja prava jer «Hristos je sa njima i na njihovoj strani». Tuzi nema mesta, govorili su, andjeli su ga poneli u nebesa gde mu je mesto, neka se odmara, nakon 88 godina zemaljskog života.
Komblin je rodjen u Belgiji, studirao teologiju, rukopoložen za sveštenika. Seli se u Brazil 1958, predaje na raznim bogoslovskim školama i misionari. Zajedno sa drugim sveštenicima i monasima, ostatak svoga života posvećuje onima koje crkvena i politička elita ignoriše. Predvodili su seljake kojima su latifundisti oduzimali zemlju zbog zelenaških dugova, stavljali se na čelo otpora uništavanju šuma Amazonije, gradnji objekata koji remete prirodu. Otvarali su škole i ambulante, nabavljali besplatne lekove, spašavali decu sa ulica. Spasitelj je sa vama, nije on u palatama latifundista, generala i biskupa, koji medjusobno lako nalaze zajedničku reč.
Vojne hunte u južnoameričkim zemljama stalno su progonile Kamblina i njemu slične sveštenike. Hapšen je, proterivan, zabranjivan mu povratak. Odlazi iz zemlje u zemlju, najviše je živeo u Brazilu, Ekvadoru i Čileu. Njime su se bavili svi diktatori, medju njima i Pinoče. Biskupi ga nisu štitili, čak su ga denuncirali Vatikanu da je pobunjenik, levičar, kršitelj zakona. Žalbe su stizale do kardinala Racingera, sadašnjeg pape Benedikta Šesnaestog, dok je predvodio Kongregaciju za doktrinu vere, koja nije imala razumevanje za «teologe oslobodjenja». Nekima je zabranila da predaju, drugima (privremeno) čak i da služe. Kongregacija je u jednoj instrukciji ovu teologiju označila «pretnjom crkvi». Nastala je kao deo nagoveštenog otvaranja crkve, nakon Drugog vatikanskog koncila (1965), u sklopu pogleda da Hristos nije samo «iskupitelj» već i «spasitelj». Duboke rezerve Vatikana ostale su do danas.
Vatikan je Komblin često i otvoreno kritikovao, nazivao ga je «mašinerijom moći». Glavni problem crkava, svih, po njemu, je klerikalizam, a rimske crkve i centralizam, «sistem je doktrinaran i autoritaran», to je «doktrina vladanja». Vera je «poruka oslobodjenja», mesto duhovnosti, utočište siromašnih. Crkva nije, kao što bi morala, da je na strani malih, obespravljenih i bednih.
Narod ga je veoma voleo, štitio od policije i drugih progonitelja.
Umro je «lako», posle jednog predavanja i razgovora sa siromasima. U gradić Solanes je došao nekoliko dana pred smrt. Na jednom mestu na kraj grada, kao da je predosećao smrt, zasadio je drvo, uz reči: tu me sahranite. Želju su mu ispunili.
Predivna priča o ovom dobrom pastiru.
Pa dragi prijatelju ne trebaš ići u J. Ameriku da bi uočio divna djela svećenika KC. Što je Crkva bila za Hrvatski narod tijekom komunističke vladavine od 1945.? Koliko je svećenika završilo ispod zemlje, u zatvoru ili kućnom pritvoru tijekom vladavine komunista? Je li funkcionirao Caritas? Jesu li funkcionirali dječji vrtići u sklopu crkava koje su vodile časne sestre ( jer dijeca čiji roditelji nisu bili u partiji nisu mogli dobiti mjesto u vrtiću)? Jesu li funkcionirala sirotišta? Tko je bodrio Hrvatski narod skoro pet desetljeća civilizacijskog i duhovnog mraka, tko im je pružao riječ utjehe? Tko je sve to financirao?
Kakav je deal imala Crkva u RH i bilo kojoj drugoj državi Istočne Europe sa komunistima koji su vladali?
Teologija oslobođenja je samo jedan od brojnih pokušaja da se oslabi Crkva. Taj pristup antikristima nije ništa donio pa su krenuli sa malo perfidnijim pristupom zadnjih dvadesetak godina..............
Login
Registracija
FAQ
Traži
