purple je napisao/la:
Mozda cu neke iznenadit komentarom, ali me zanima misljenje drugih. Ne znam da li je to samo u meni. Dakle, pogledala sam ovogodisnji Uskrsfest i ne mogu se otresti osjecaja kritike. Ne znam da li se to samo meni cini, ali meni se konkretno nijedna pjesma nije svidjela. Jasno je da je Bogu draga svaka pjesma za Njega, ali kad pogledamo umjetnicku vrijednost, nijedna mi nije ono sto bi trebala biti.
Nije cilj Uskrsfesta "boriti se" i "natjecati" s predivnim gregorijanskim koralima niti sa starim liturgijskim pjesmama.
To bi bio previsok cilj za mlade umjetnike koji žele slaviti Boga u današnjoj mainstream kulturi, koja možda jest i kičasta, ponekad i plitka, ali ona je isto tako i odraz vremena i mnogi se lakše pronalaze u njoj, nego u nekoj vrsti vraćanja u prošlost, koja miriše na patinu...
Kad se duhovna glazba želi posuvremeniti, možda stvarno gubi na onoj uzvišenosti kojom se kroz stoljeća "penjala" k Bogu, ali zato ostaje bliska mnogima koji jednostavno žive u današnjem svijetu, u tim pjesmama Bog kao da se "spušta", "silazi" u našu svakodnevicu takvu kakva jest, iz koje ne bježimo u neke daleke prostore i vremena... Naravno, ako bi koja takva pjesma i banalizirala stvari, puno bi izgubila na duhovnosti - i zato treba biti postavljen neki kriterij.
Buniti se što je današnja glazba takva isto je što i buniti se jer se više ne grade velebne gotičke crkve kao što su u Chartresu i Reimsu, nego "obične", "male", "prejednostavne" kao što su suvremene... Svaka kultura nosi svoje...
Što se tiče mojih osobnih glazbenih ukusa, sigurno bih radije provela sat vremena na nekoj prosječnoj izvedbi Varaždinskih baroknih večeri, nego na deset sati vrhunskog zabavnog ili nekog rock koncerta... Prošle nedjelje bila sam na Festivalu Dobrog Pastira i mnogi bi se složili sa mnom da izvedbe kao što je bila posljednja (časne sestre Klanjateljice Krvi Kristove) zaista su izvan svake konkurencije... Od dosadašnjih Uskrsfesta nekoliko pjesama mi se toliko uvuklo u srce, da ne želim drugo nego da nastave kao što su i svih ovih godina... To su ponajprije "Lanterna moje duše" i "Bog te ljubi"... Ovogodišnji pobjednici VIS Matheus također su odlični... Iznenadilo me drugo mjesto Lidije Bačić. Njen nastup (ono savijanje u struku u stilu Jelene Rozge) nije mi bilo baš primjereno jednom festivalu duhovne glazbe...
Mislim da tim pjesmama treba neko vrijeme da uđu u uho, i da se otkrije ljepota koja nije uvijek vidljiva na prvo slušanje... Pogrešno bi bilo sve unaprijed diskreditirati.
Jednostavno smatram da su presiromasne za slavljenje Boga.