|
AVATAR - POZIV NA PONOVNO DUHOVNO BUĐENJE ČOVJEČANSTVA
Avatar je revolucija u filmskoj industriji! Ali ne samo radi vrhunske glume i efekata, majstorske režije, do sada neviđene animacije, predivne romantične priče kojoj uzbuđenje, neizvjesnost i dramatičnost ne oduzimaju ništa od njezine topline, priče koja čovjeka drži na rubu suza s onim nekim čudnim grčem na licu. Avatar je revolucija po duhovnoj poruci koju nosi. Po poruci koji još dugo ostaje u svijesti, kao svojevrsna prijetnja i upozorenje, pojedincu i čovječanstvu. Po poruci skrivenoj u simbolima. Ali simboli govore samo onoliko koliko smo u stanju dati. I pojmiti. Bogat simbolizam utkan u Avatara se ne može iscrpiti očitom intepretacijom fabule. Što smo u stanju više razumijevati to se simbol više otvara.
Avatar je film analogija, moguće ga je gledati iz duhovne, političke, povijesne, ekonomske, filozofske, psihološke, ekološke perspektive. Film je kritika agresivne američke vanjske politike i tzv. preventivnog rata, kao i eho savijesti, potisnute američke krivnje zbog genocida nad indijancima, kritika konzumerizma i ekološke devastacije Zemlje.
Avatar je film ponovnog susreta čovjeka sa duhovnošću, sa zaboravljenim idealima sa kojima se lako identificirati i u koje se lako zaljubiti, sa prirodom i sa korijenima kao i razorna kritika materijalizma, hedonizma i čovječanstva zatrovanog pohlepom i željom za dominacijom, pokoravanjem i destrukcijom. Kritika društva koje kolektivno preferira umjetno okruženje i civilizaciju koja nas ne ispunjava, već nas čini otuđenima, od sebe i međusobno; svaki od nas je stranac u svijetu koji bi ironično trebao biti naš.
Avatar prikazuje jaz između tehnološkog napretka i duhovnog zaostajanja ljudi, čovjeka nesposobnog da se nosi sa duhovnosti niti da je prepoznaje. Ta priroda koja nas okružuje je naš dom, i naša majka. Jedna od najboljih rečenica u Avataru, je kad Jake kaže "tamo više nema zelenila, oni su ubili svoju majku". Ali mi ovu zemlju nikad nismo doživljavali kao majku, kao darivateljicu života. Mi smo sami izabrali takav odnos prema prirodi gdje ju doživljavamo kao svog neprijatelja, kao nešto što služi nama, što možemo koristiti i exploatirati i uništavati i naivno mislimo da nećemo za to morati platiti račun. Posjedovanje je izmišljotina zapadnjačke civilizacije. Naša je civilizacija opsjednuta posjedovanjem, tim luđački koncept koji je npr. indijancima bio nerazumljiv - njima nije bilo jasno od kud bijelom čovjeku uopće ideja da može posjedovati zemlju. To su usporedili sa idejom kao da posjeduješ svježinu zraka i bistrinu vode. Ali mi ne možemo posjedovati zemlju, ona nije "naša" da ju imamo, ali ju zato možemo koristiti. Koristiti ju da na njoj uzgajamo hranu koja nam je potrebna da bi preživjeli, koristiti ju pažljivo i sa poštovanjem, ali se ne zaluđujmo idejama da je ona "naša" i da možemo sa njom raditi što nas je volja i crpiti ju do krajnjih granica.
Sa druge strane, domoroci, Na'Vi su se razvili i evoluirali u drugačijem sagledavanju svijeta - njima je jasno kao dan, svima njima - da je cijeli svijet u harmoniji i ne pada im na pamet uznemiravati balans. Dirljiv je njihov odnos s prirodom, i jedan nježan i pošten odnos prema planeti koja im je dom. Planet Pandora i Na'viji predstavlja svijet neiskvarenosti i nepotkupljivosti, svijet tradicije i tehničke 'nazadnosti' , ustvari sve suprotno od onoga gdje mi živimo i kako mi tretiramo naš planet Zemlju i prirodu među kojom i s kojom živimo. Sukladno indijanskom učenju i vjerovanju (a tako je na Zemlji i bilo u početku, prije čovjekova pada u grijeh) cijeli planet Pandora premrežen je bio-energijom, bio-linkovima. To je zemlja koja diše, koja govori i koja ima reciprocitete. Postoji maksimalna usklađenost biljnog i životinjskog svijeta s humanoidnim bićama. Kad se Na'viji povezuju i odabiru svojeg para ,pticu ikrana za letenje, oni se direktno vežu na njegov sustav, kao jedna vrsta prepoznavanja, ono što je nama nezamislivo. Oni s florom i faunom žive zajedno. Za razliku od nas zemljana, gdje je sve puno predrasuda, mi smo uveli strah u životinjski svijet i od tog straha zastranili. Mi se bez kočnice otuđujemo. U povijesti našeg postojanja, sve ono što dolazi s nama je uništenje, uvijek jedan stupanj profinjenije i jedan stupanj destruktivnije. Zato se Jake ne vraća na Zemlju. Njegov povratak na Zemlju možda bi bio kakvo duhovno obraćenje, ali nikako ne bi bio ništa drugo nego, opet, čovjek. Odnosno, dijete koje ništa ne zna, i kao takav ostao bi pod utjecajem sveg ostalog ljudskog. Jer, na Pandori Jake Sully proživljava emotivnu rehabilitaciju… on je i fizički i emotivni invalid... nezainteresirano promatra kremiranje vlastitog brata i koristi njegovu smrt kao priliku da zaradi šaku dolara, ali postupno razvija empatiju prema tuđincima... empatiju koju ranije nije imao ni za vlastitog brata. Grece kaže – “ako hoćete da dijelite svijet s njima morate ih razumjeti”. I tu je bit -u civilizacijskom nerazumijevanju i neshvaćanju pravih prioriteta. Njezina saznanja o biološkom ustrojstvu su dugoročno mnogo značajnija od same rude i profita. Jake to počinje shvaćati, zato razvija antipatiju prema korporativno-vojno-financijskom kompleksu, te ujedno i prema vlastitim motivima koji su ga doveli na Pandoru.
Sama borba između korporacije i pandorijanaca je metafora Jakeove unutarnje borbe, jer tu borbu psihe jedne osobe na filmu nije moguće prikazati... pa je taj proces prikazan kroz fizičku bitka dvaju svjetonazora. Samo budala ide u borbu a da ne shvaća zašto se bori. Borba i prelazak Jakea Sully-a na stranu tuđinaca su monumentalna "naznaka shvaćanja". On, Jake, se ipak "preobraćuje" kroz svoj dualan rad i u konačnici doista odbacuje lance čovječanstva, te okove gramzljivosti i nasilja.
Cameron ne upada u jeftino osvetništvo, i NA'Vi sami po sebi ne dobivaju rat, oni ga gube jer sila je sila i oni nemaju sanše bez obzira na hrabrost. Tu je paralela sa Indijancima jasna ali to je i namjera filma. I tu se uvodi Eywa, koja simbolično predstavlja majku prirodu koja presuđuje. To je metafora za naš svijet i mi bez obzira na svu našu moć kao rasa možemo svojom arogancijom izazvati prirodu da nam presudi. A sili njenoj ipak jos nismo dorasli niti ćemo.
Avatar je film kontrasta, sa jedne strane povezanost, zajedništvo, svijest, princip jednine, shvaćanje duhovnog, ljepote svijeta i svog života, a s druge strane, ljudska parcijalnost i uništavanje svih stvarnih vrednota radi nekakvih interesa dijela ljudi; nepoštivanje života, svog i tuđeg, izdizanje čovjeka iznad svega ostalog; niska svijest, ohladnjela ljubav, emotivno zatvaranje. Taj kontrast je najočitiji kada ljudi dolaze uništiti drvo doma. Do tada je film bajkovito lijep, kao lucidan san, a od tada počinje nasilje, ubijenje, uništavanje. Ona pukovnikova rečenica kada se ruši monumentalno stablo – “dobro obavljeno, častim vas pićem”, oslikava čovjeka koji je izgubio svaku empatiju i osjećaj za lijepo, za prirodu i život. Dirljive su suze na licima NA'Vi ratnika dok gledaju kako se drveće ruši.
Avatar je film povijesti, ostavlja bez daha, onog tko ga gleda sa srcem, i tu nije stvar ni kloniranja,ni efekata, treba ga gledat duhovnim okom. Iznosi ideju da čovjek treba uvijek tražiti zajednicu koja će u njemu moći prepoznati "hrabrost i iskreno srce" zajednica u kojoj će moći biti prepoznat kao važan, kao bitan, zajednica u kojoj će moći hodati i osjećati se živim. I to ponovno rođenje kao dokaz da čovjek svaki put kad je tako doživljen doživljava preobražaj u prekrasno i snažno biće. Jake odustaje od vlastitih starih koncepata kroz shvaćanje i prihvaćanje novih, svog novog identiteta čovjeka koji voli život i zajednicu i poštuje ga, i koji se bori da bi obranio život a ne da bi ga uništavao. Ustaje protiv devastaciju jednog lijepog svijeta zbog ljudske gluposti.
Kroz Avatar se, suptilno i ne napadno provlači jedna vjerska i religijska nit. Ranjena, Grace kaže da kao znanstvenica ne vjeruje u bajke, a slijedeća njezina rečenica u filmu je – Jake, Ona je stvarna! Ta jednostavnost sa kojom Avatar izražava duboke duhovne misli kada Neytiri kaže – ovo je mjesto gdje su molitve saslušane, a ponekad i uslišane… ili kada kaže Eywa ne zauzima strane, ona se samo brine za ravnotežu… to je ustvari dubina Avatara. Sama kultura Na'Vija je alegorija religije, a udaljavanjem od religije i naših korijena uništavamo sebe - svoju ljudskost. No nije potrebna postati Na'Vijem da bi bili boljima tj. odreći se svoje ljudskosti kako bi postali boljima, Trudy je pravi primjer čovjeka koji je tijekom cijelog filma bio dobar, a uopće nikada nije postao Na'Vijem.
Avatar nas poziva da osvijestimo svoju odgovornost u svijetu, i da ne odustajemo od svoje uloge ni onda kad mi sami ne možemo prepraviti cijelo čovječanstvo. Onaj dio ljudi koji se oduševe tim Na'vi narodom je onaj koji ima još u sebi žive te ideale povezanosti, prihvaćanja, prirodnosti… a zadaća ove generacije je obnoviti ljudsku humanost, prihvatiti (s tugom i ljutnjom) i taj destruktivni dio ljudske prirode.
Avatar nas poziva da prepoznamo ljepotu vezanu uz koncept jedinstva, međusobnog, s životinjama, prirodom, s dušama mrtvih predaka; kao što dijete zna da je osmjeh nešto lijepo, dobro, i zna da se želi osmjehnuti, a ti osjetiš da je to iskreno, iz duše, a ne puko oponašanje roditelja koji se smiju, tako ovo prepoznavanje ljepote navodi na zaključak da je vizija svijeta prezentirana u Avataru prava istina; sve jest jedno. A mi smo otuđenici vlastite civilizacije koja ne korespondira našoj pravoj prirodi. Mi smo se konformirali u društvu, ali duša nije zaboravila svoju pravu prirodu; ona nam i dalje kazuje što je lijepo. Eto, to je jedan od razloga zašto toliko ljudi odlazi gledat taj film … svi znaju u suštini kako bi "mogli" živjeti, te vide kako žive sada.
Avatar je kako kaže sam Cameron poziv na ponovno duhovno buđenje čovječanstva!
|