Osvrt na tekst fra Ante Vučkovića o tome kako se svećenici osjećaju dok slušaju ispovijedi na bitno.netu
Toliko me dirnuo taj tekst da sam morala izdvojiti citate koji bi nam trebali mnogo reći i upozoriti nas koliko se moramo moliti za svoje ispovjednike i biti zahvalni Bogu što ih imamo kao što su oni zahvalni nama...preporučam pročitati i inače čitati bitno.net
Citiram...
...prvo i možda najvažnije je da je nemoguće biti u blizini Boga kada on dijeli milost i biti njom nedodirnut...
...odjednom se pred nama nađe otvorena ljudska duša,a da ništa nismo zaslužili i ništa učinili...
...tu učimo koliko u čovjeku ima žudnje za slobodom,za čistoćom i za istinom...
...naš zadatak...da otvorimo prostor da se dogodi susret grešnika s Božjim milosrđem...
...koliko smo životnih lekcija naučili od vaših muka i koliko smo samo puta iskusili kako Bog oslobađa zarobljene,čisti nečiste,kako vraća radost tužnima!
...nema ništa čudesnije od svećeničkog iskustva u kojem netko dođe u ispovjedaonicu izmučen i opterećen,a mi jednostavnom formulom koju izreknemo ne u svoje,nego u Božje ime i u ime crkve iskusimo kako se ljudsko lice preobražava u lijepo,radosno,rasterećeno,oslobođeno lice!
Samo,nažalost,ima ih,što samo gledaju kako što prije završiti...