Katolički odgovori

Monodrama "Priče iz Vukovara" u splitskom HNK-u

vrijeme: 18.11.2019. 18 i 21 h
mjesto: Split; HNK, Trg Gaje Bulata 1
url: https://www.hnk-split.hr/

U spomen na obljetnicu pada Vukovara, na Sceni 55 Hrvatskog narodnog kazališta Split u ponedjeljak, 18. studenog, s početkom u 18 i u 21 sat, glumac Pere Eranović izvest će svoju monodramu 'Priče iz Vukovara' nastalu na osnovu kratkih lirskih zapisa Siniše Glavaševića. Kao prigodni poklon publici, ulaz za obje izvedbe je besplatan, s ulaznicama koje se preuzimaju na blagajni Kazališta.

Monodrama Priče iz Vukovara nastala je 2015. kao završni ispit Pere Eranovića na studiju glume splitske Umjetničke akademije. Zapisi Siniše Glavaševića, sabrani u knjizi Priče iz Vukovara, jedina su književna ostavština legendarnog ratnog vukovarskog izvjestitelja Hrvatskog radija. Glavašević u opkoljenom i razrušenom Vukovaru piše o svom djetinjstvu, prijateljima, životu, ratu i svijetu što nas okružuje. Dok u ratnim izvješćima za Hrvatski radio prevladavaju gnjev, očaj i optužbe zbog nedobivene, a obećane pomoći braniteljima i civilima sabitim u ruševinama herojskog, ali nepostojećeg grada, kratke priče, premda pisane u takvim surovim i neljudskim uvjetima, odaju nježnu, meditativnu i suosjećajnu piščevu narav, kao i neupitni književni talent.

Svoje Priče iz Vukovara Pere Eranović koncipirao je kao jednosatni boravak u vukovarskom skloništu gdje nastaje interakcija ratnog izvjestitelja i njegovih sugrađana, glumca i publike. Kroz formu riječi, pjesme i pokreta - on oživljava scensku stvarnost i suprotstavlja ideje čovjeka i nečovjeka. Ta scenska stvarnost, kroz duhovite i tragične trenutke raste do te mjere da autentični ratni izvještaji Siniše Glavaševića postaju neugodno upozorenje do čega može dovesti slabljenje onog ljudskog u čovjeku. Osim što one nešto starije podsjeća na razdoblje ponosa koji se uspio održati nad tolikim strahom i patnjom, ovaj će autorski projekt novim generacijama uputiti i opomenu da je gubljenje radosti i okretanje glave od čovjeka jednako pogubno kao i zaborav.

https://www.culturenet.hr/default.aspx?id=94499

Drago mi je da ste promijenili mišljenje o liku i djelu gore spomenutog glumca jer uistinu ima ga se zašto pohvaliti.

Pa da, znam ja da je to naš Pere.. Nisam ja niti imala išta protiv njega osobno, možda sam samo krivo shvatila onu ulogu.
Sad ispada kao da sam ga naveliko kritizirala, a ne može se o čovjeku suditi na temelju jednog videa.
Voljela bih pogledati te "Priče iz Vukovara", pa se nadam da će možda jednog dana imati turneju po Hrvatskoj..

DJEVOJČICA U PLAVOM KAPUTIĆU i "PRIČE IZ VUKOVARA"
Zgodno je i prikladno to vaše ponosno, humano i osjećajno razglabanje o patnji Vukovara. Mnogi će na kraju predstave reći: "Lijepo, baš su nas dirnuli..." a nisu! Bar ne na pravi način. Nemam ja ništa protiv vaše/naše empatije, naprotiv, to je lijepo, ali takve priče, a skoro sam sigurna da bi se i njihov Autor sa mnom složio, bi trebale ostaviti u nama važniju poruku: da se ne ponovi. A to što ljudi neki više, neki manje uspijevaju ostati dostojanstveni i što je to umjetnički lijepo oblikovano jest dojmljiv dio priče ali ne onaj bitni. Ja sam uvjerena da bi se i aktualni vlastodršci orosili suzicama dok bi to gledali, naročito ako bi bile prisutne kamere, a u stvari znamo da ništa ne čine da ne dođe do novih takvih ili gorih razaranja domova što je važnije ljudskih sudbina, nego naprotiv.
Pokvari nam sav osjećaj ponosa i suosjećanja to njihovo iicemjerno i podlo prenemaganje za političke poene, kakvih smo se nagledali i ove jeseni u Vukovaru i u vezi njega i to samo zato što nije dosta zauzimati se za nešto jedino riječima. Nego, "po plodovima ćete ih njihovim prepoznati" (Mt 7,20) reče Isus, ali na drugom mjestu kaže farizejima i ovo što bi trebalo dopirati i do nas budeći nas iz farizejštine: "Carinici i bludnice pretekoše vas u Kraljevstvo nebesko, "Mt 27, 28).
Nego, možda će netko pitati kako dovodim ove dvije, naizgled nespojive stvari, u vezu?
Pa evo ...
Gledala sam na Z1 snimljeno na Dan sjećanja u koloni majušnu dvije do tri godine staru djevojčicu kako hrabro i skoro ponosno gazi velikim korakom uz svoju baku i pjeva iz sveg grla: "Vrijedilo je..."
I to, ne znajući da pod rukom nosi lampion za grob nekog možda njoj bliskog rođaka. Uistinu, vrijedilo bi kad bismo bili danas svjesni te patnje i te žrtve koja je podnesena za Domovinu i kad bi bar nešto poduzeli da spasimo, nju koja "tanka kao prut... na stupu srama, pred njom crna zločinačka jama" kako reče pjesnik zove očima krvavim od plača, ali mi kao da imamo preča posla.

Probudimo svoje savjesti i 22. prosinca učinimo taj prvi korak koji koliko toliko stvara nadu za bolju budućnost od ove koju nam "pakuju" vladajući.
I da ova raspjevana djevojčica ne mora sutra odlaziti u koloni suprotnoj od ove kojom sada ide, da ne bude prisiljena otići sva u suzama u već legendarnom Plavom kaputiću.