MOLITVA
“Bože otaca naših, napuni nas mudrošću križa, kojom si čudesno obogatio svetu Tereziju Benediktu u času mučeništva, i po njenom zagovoru daj nam da uvijek tražimo Tebe, najveću Istinu, te da budemo do smrti vjerni vječnom savezu ljubavi, kojega je zapečatio tvoj Sin svojom krvlju za spas svih ljudi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.” IZABRANE MISLI SV. TEREZIJE BENEDIKTE – EDITHE STEINhttp://www.karmel.hr/Edith.Stein.htm
OSTAJEM S VAMA Ti li si slatko svjetlo, što me ispunja
i moga srca tamu rasvjetljuje?
Vodiš me poput majčine ruke,
i ako bi me napustio,
ne bih više znala ni korak učiniti.
Ti si prostor
koji okružuje moj bitak i u sebi ga skriva.
Iz tebe otpušten u ništavilo se pada,
iz kojeg ti na svjetlo uzdižeš.
Ti, bliži meni nego ja samoj sebi
i unutarnjiji od moje najdublje nutrine
a ipak nedokučiv i neshvatljiv,
kojeg ni jedno ime ne obuhvaća:
Duše Sveti – vječna ljubavi!
Nisi li ti slatka mana,
što se iz srca Sina
u moje srce pretače,
anđela i svetaca hrana?
On, koji je iz smrti ustao na život,
on je i mene na nov život probudio
iz sna smrti.
I nov život daje mi iz dana u dan,
i jednom neka me njegova punina prožme,
život od tvoga života – da, ti sam:
Duše Sveti – vječni živote!
Ti li si zraka,
koja od prijestolja suca bljesnu
i prodrije u dubinu noći duše,
koja nikad sebe samu ne spozna?
Milosrdno-neumoljivo
prodire ona u bore skrivene.
Uplašena od pogleda sebe same,
ustupa prostor svetom strahu,
početku one mudrosti,
koja dolazi iz visine
i u visinu nas čvrsto usidruje,
u tvom djelovanju,
koje nas nanovo stvara:
Duše Sveti – zrako sveprožimajuća!
Ti li si punina duha i snage,
kojim Janje skida pečate
s Božjeg vječnog promisla?
Tobom poticani
jašu glasnici Suda svijetom
i oštrim mačem razlučuju
kraljevstvo svjetla od kraljevstva noći.
Onda će biti novo nebo i nova zemlja,
i sve dolazi na svoje pravo mjesto,
po tvome dahu:
Duše Sveti – pobjednička silo!
Ti li si graditelj, koji vječnu katedralu sazda,
što od zemlje kroz nebo seže?
Tobom oživljeni uzdižu se stupovi visoko
i stoje nerazorivo čvrsti.
Označeni vječnim imenom Božjim
uspravljaju se prema svjetlu, noseći kupolu,
koja sveti hram okrunjujući zatvara,
tvoje djelo koje svijet obuhvaća:
Duše Sveti – Božja oblikujuća ruko!
Ti li si, koji svijetlo zrcalo stvori,
najbliže prijestolju Svevišnjega
nalik moru od kristala
u kojem se božanstvo ljubeći motri?
Ti se priginješ nad tvoga stvorenja najljepšim djelom
i bliješteći svijetli ti
tvoj vlastiti sjaj ususret.
I svih bića čista ljepota
sjedinjena u dragom liku
Djevice, tvoje zaručnice bez mane:
Duše Sveti – Stvoritelju svemira!
Ti li si slatka pjesma ljubavi
i svetog straha,
što vječno odjekuje oko prijestolja Trojstva,
što svih bića čisti zvuk u sebi spaja?
Suglasje koje glavi udove pridružuje,
u kojem svaki
svoga bitka tajanstven smisao sretan nalazi
te kličući ižarava,
slobodno opušten u tvome strujanju:
Duše Sveti – vječno klicanje!
http://www.katolici.org/duhovnost.php?a ... di&id=1346 